U sklopu Visokogorskog tečaja PDS Velebita, kretanje, osiguravanje i samoosiguranje na zahtjevnim klinčanim putovima, naročito na lokacijama i u vrijeme kada staza zahtjeva kretanje u suhoj stijeni kombiniranoj sa snijegom, jedan je od sastavnih dijelova ove planinarske edukacije.
Kako bi bi se što kvalitetnije pripremili za takvu vrstu kretanja, gotovo najčeću općenito za hrvatske planinare koji idu u viša gorja, održali smo tri pripremne vježbe. Jednu već objavljenu na Okiću te dvije dodatne na Okiću i Paklenici obzirom na nedostupnost svih kandidata.
Tijekom prvosvibanjskih praznika, na kukovima oko Paklenice, Dorijan, Mladen, Mislav i Matija uvježbavali su kretanje u grebenskoj navezi, postavljanje rukohvata s osiguravanjem, kretanje po osiguranom planinarskom putu, abseil, sustav podizanja unesrećenog te su u sigurnim top-rope uvjetima suočavali se sa izazovima penjanja u stijeni u visokogorskim cipelama.
Nekoliko tjedana kasnije, druga skupina: Dorijan, Vrabec, Brko, Vedran i Fićo, na Okiću prošli su sličan program kao i ekipa na Paklenici no prema drukčijim scenariju. Penjao se okićki greben, postavljao rukohvat, osiguravalo se tijekom penjanja i postavljala međuosiguranja te vježbao sustav izvlačenja unesrećenoga.
Dvoje polaznika tečaja, na preporuku voditelja, Edi i Mladen, pridružili su se visokogorskoj ekipi na izletu u Austriji pod vodstvom kolege Maria Jelića.
Slijedio je logični spoj svega do sada naučenoga i posljednja tehnička priprema pred finalne izlete, a to je najzahtjevniji planinarski uspon na Triglav. U sklopu tradicionalnog, i ove godine jubilarnog X. Uspona na Triglav članova PDS Velebit, visokogorski tim: Dorijan, Krešo, Vrabec, Edi, Brko, Mladen,Vedran i Mislav s još pet pridruženih Velebitaša i vodičem Anitom iz Rijeke zaputili su u subotu 5. srpnja Bambergom na vrh Triglava.
Krenuli smo iz doline Vrata ujutro u 6.30 te dobrim tempom, po više manje suhoj stazi uspeli se do sedla Luknje. Nakon kratkog odmora i opremanja za Ferratu, penjemo stazu kroz Plemenice do vrha Sfinge. Predivna klinčana i osigurana staza u početku koja se kasnije pretvara, dijelom i zbog krpica snijega, pravu veračku avanturu. Puno nas je pa nismo brzi ali temeljito i sigurno odrađujemo sve zadatke.
Nakon grebena stižemo do snježnog pojasa te u derezama, na žestokom suncu, savladavamo i posljednji komad puta do samog masiva Triglava kojeg već satima gledamo kako nam se približava. Slijedi uspon osiguranom stazom koja nas i ovdije povremeno usporava zapusima i ostacima snijega koje trebamo sigurno savladavati. Oko 16.00 izbijamo na vrh i sladimo se vršnim kompletićima.
Slijedi spust do Kredarice i kratki predah – naročito je bitna bila rehidracija jer smo trošili više tekućine nego što je bilo predviđeno. Konzultiramo se o stanju staze prema našem cilju, Staničevom domu, te doznajemo da je redovna staza preko Rža dosta zasnježena. Naravno, oni koji su njome prošli nisu bili opremljeni ali mi jesmo. Nismo bezveze vukli ogromne ruksake po triglavskim stjenčugama da bi sada cepini ostali neiskorišteni.
Krećemo preko Rža, na jednom mjestu osiguravamo zaleđeni dio staze užetom te se prema Staniču, vrlo oprezno, primjenjujući do sada naučene tehnike kretanja u derezama i osiguravanja cepinom, prečimo i posljednju prepreku te, nakon sitnih problema, stižemo do doma gdje se već okupila poprilična skupina velebitaša koji su stigli drugim smjerovima – niti jedan tako lijep ali izazovan kao naš.
U nedjelju dijele se dvije skupine. Ona umornija ide na Visoku vrbanovu špicu, a ona odmornija spušta se dolinom Kot te vraća do Staniča feratom preko vrbanovih špica. Slijedi zajednički silazak zimskom stazom uz Rjavino pa do doline Krme, gdje se na koncu skupila pozamašna brojka od 73 članova najboljeg društva – PDS Velebita!
