Tekst: Stjepan Dubac, SOV
Gorsko zrcalo je nezaobilazna destinacija većine zagrebačkih speleoloških škola. Upravo na Zrcalu mnoge generacije špiljara napravile su prve korake prema gore i dolje, po prvi put se upoznali s tehnikom i načinom penjanja i spuštanja, s opremom, spravicama i s još koješta drugim.
Mjesto je specifično i po tome što se na speleološkoj školi okupe gotovo sve generacije špiljara te se kroz druženje uči, izmjenjuju se iskustva, slušamo priče kako je bilo nekada te razvijamo odnos prema speleološkoj povijesti i našem društvu PDS Velebit.
Gorsko zrcalo - speleološka škola 2015. (Foto: Marijan-Luka Prpić)
Osim što služi kao učilište, Zrcalo je pogodno i kao vježbalište za one manje aktivne članove društva koji imaju priliku obnoviti svoje znanje, uvježbati tehniku penjanja i spuštanja, a svi zajedno imamo priliku još bolje se upoznati i dobro se zabaviti.
I ja sam ne tako davno upravo na Zrcalu napravio svoje prve speleološke korake kad su me pod svoje uzeli dva iskusna speleo-mačora Vladimir Matek i Želimir Ludvig.
Prvi put na stijeni ( 2013.)
Gorsko Zrcalo dio je negdašnjeg kamenoloma pokraj kojeg teče potok koji se ulijeva u potok Trnavu. Pokraj je maleno Milanovo sklonište nazvano je po Milanu Matovini, hrvatskom penjaču koji je poginuo u Rocky Mountainu.
Još jedan razlog za druženje. Speleološka škola 2015. (Foto: Marijan-Luka Prpić)
Bilo bi lijepo kad bi se češće okupljali na Zrcalu, pogotovo nakon škole jer bi se novopečeni speleolozi-pripravnici imali prilike još više uvježbati, a tko želi može planinariti po stazama koje od Zrcala vode na brege zagrebačke gore. Na kraju svi zajedno uživamo u blagodatima bogate trpeze i roštilja.
