PRVOMAJSKI R’N’R – Velebitaši na Crnopcu (2015)

30.04.-03.05.2015

Izlet prepun dogodovština od kojih će mnoge postati logorske priče…učilo se, radilo, mučilo i istraživalo…i, što je najvažnije, dobro se družilo uz puno kvalitetne špiljarske zezancije…To je najkraći mogući sažetak prvomajskog izleta SO Velebita, u Kitu Gaćešinu i Cerovačke pećine. Kome se ne da, neka ne čita dalje – ovdje je sve rečeno :) !

Velebitaška ekipa brojala je 16 članova (Sutlović, Suvajac, Dubac, Perušić, Šinko, Barbir, Prpić, Španja, Bali, Matković, Frangeš, Zovko, Greblički, Plemenčić, Havliček, Vričić), od čega 6 bijahu novopečeni speleo pripravnici, a pridružili su nam se i prijatelji iz SU Međimurje (Ilija i Dragec).

Većina je krenula u četvrtak navečer, 30.04. Uz ritualno pivo u Zvonimiru krenuli smo put Crnopca, do paviljona prije okretaljke. Na putu prema gore sreli smo i članove SO Željezničara, koji su išli na Muda Labudova. Tom prilikom formirana je i nova VSS služba (Velebitaška služba spašavanja) – jedan željezničarski auto zapeo je na onom najgorem dijelu makadama, a Velebitaši iz Neninog auta objeručke su prihvatili poziv u pomoć. Naravno, nema većeg gušta nego kad izvlačiš Žejezničarce iz sranja! I još im uzmeš 2 cure iz auta i na kotačima 4WD vozila, pod svjetlom rotirke odvedeš na sigurnost okretaljke…jedva čekamo četvrtke u SOŽ-u :) !

Stali smo kod paviljona i utaborili se za noć te uz vatricu i dobar zalogaj, iščekivali nestrpljivo sutrašnji ulazak u majku špilja – Kitu Gaćešinu. Podijelili smo i raspravili nacrte, napravili dogovor tko i što te krenuli na spavanjac. Na okretaljci se već nalazila ekipa naših kolega iz Madžarske, koji su došli posjetiti hrvatske jame i špilje za prvi maj, a vodio ih je naš Luka Havliček. On je do kraja vikenda upoznavao Madžare s ljepotama Kite Gaćešine, Munižabe i zagrebačke Veternice. O tome više u Lukinom izvještaju…

Okruženi morem medvjedžeg luka i proljetnog Crnopca spavali smo dobro i probudili se na toplo prvomajsko jutro, spremni za akciju! Prva ekipa krenula je postaviti ulaznu vertikalu oko 9h (Suvajac/Sutlović), a za njima i ostatak ekipe koja će ići na drugu etažu (Dubac/Vričić). Pritom su ušli i Madžari, koji su postavljali posebnu lajnu svojom opremom, kako bi bili samostalni u svojem kasnijem izlasku.

Uglavnom, uz malo više smješnih nego ozbiljnih komplikacija, koje nam je priredio naš vrli pročelnik, spustili smo se na dno ulazne vertikale i krenuli dalje.

Ekipa Suvajac/Sutlović/Dubac/Vričić odmah se spušta na drugu etažu, sa zadatkom istraživanja dva kanala upitnika te izvlačenja opreme koja je ostala tamo za Uskrs (radi tadašnje nezgode 2 člana ekipe – Suvajac/Bakšić). Ostatak ekipe predvođen Andrijom Perušićem spustio se na bivak na Ašovu te popodne proveo u istraživanju prve etaže (Amazona, Svinjske nogice, Sonja, itd.). Među njima bilo je i 6 novopečenih Velebitaša, koje je čekala prava mala avantura te ono istinsko speleo krštenje. Nisu niti znali što im se sprema… ;)

Luka je Madžare također poveo u upoznavanje prve etaže, tako da smo svi zajedno uživali i radili na svojim stranama.

Prvi maj na drugoj etaži bio je prava proleterska radna akcija. Na silasku dolje preopremio se previs iznad bivalk bivka (bivak ispod Grlića), a onda se krenulo u istraživanje i izvlačenje opreme. Suvajac i Sutlović krenuli su u Hello Kitta, jedan od „novih“ kanala upitnika, koji se proteže u smjeru Munižabe. Za Uskrs smo zatvorili donji dio kanala, a sada se išlo u gornji. Marijan i Neno pošteno su se izbili iz cipela provlačeči se kroz taj istinski uzani kanal, a Sutlović je spominjao vrlog oružara (moja malenkost) u svim „milim i lijepim“ epitetima koji su se mogli naći. Dobio je transportku za postavljanje u kojoj je spremljena sva oprema koju smo mislili da bi im eventualno mogla trebati. Oružarskih 10-15% viška opreme (tzv. „nikad se ne zna“ oprema) otežala je transportku i Marijan se znojio i patio misleći na mene…Baš lijepo J ! Pronašli su transportku koju smo zadnji put ostavili sa nekoliko kraćih užeta i krenuli u gornji kanal…dobrano se ispatili u još užem dijelu Hello Kitte i na kraju, nažalost, zaglavili…nije se moglo dalje…tamo su zasada, koliko znamo, prošli jedino Vjetar i Kate…a o njima, njihovim dimenzijama i speleo sposobnostima suvišno je govoriti…Suvajac i Sutlović probali su sve, čak se i vraćali u kanal kako bi se izmijenili na prvoj poziciji, ali nije išlo…jedina šansa da prođu mogla je rezultirati proklizavanjem u meandar iza suženja i pametno su odlučili da se vrate…jer iz Hello Kitte teško da bi te netko mogao izvući (uz svo poštovanje prema našem HGSS-u)…Na povratku su povukli opremu koja je ostala za Uskrs, izašli u Šibenski i put gore prema Ašovu, gdje su bili oko 1h ujutro.

U isto vrijeme Stipe i ja smo otišli u novi kanal koji iz Šibenskog, s točke 216, ulazi južno kroz glonđe i zatim se otprilike paralelno u smjeru Šibenskog kanala proteže nekih 50-60m. U tom kanalu, tijekom ulaska u jednu manju vertikalu upitnik, Ana (Bakšić) imala je nezgodu za Uskrs i tamo je ostala zatrpana jedna transportka velebitske opreme. Također, tada nismo stigli završiti nacrt pa smo krenuli na šljaku – Stipe je postavljao, a ja sam se pripremio za crtanje i pomogao Stipi da sve prođe sigurno i dobro…on je, „kak' pravi velebitaški muž“ zabio spit i pritom je, njegovom krivnjom ili ne, otišao spiter…nije više bilo mogućnosti raditi nova sidrišta pa smo se dodatno osigurali na prirodno sidrište i on je krenuo dolje…iskopao je transportku, ali pritom je jedna od onih glondži koje su pale na Anu otišla u vertikalu ispod i zapriječila prolaz…Uglavnom izvukli smo opremu, napravili dodatna mjerenja vertikale ispod te još jednog upitnika u kanalu te krenuli van prema Šibenskom…Za mene, novopečenog crtača koji je za Uskrs napravio svoje prve prave nacrte bio je to totalni izazov…crtanje kanala koji se uzano provlači kroz glondže i pritom se spiralno penje prema šibenskom nije bio lak zadatak, ali Stipe i ja smo napravili najbolje što smo znali i zadovoljno se nakon dugog dana izvukli u Šibenski i krenuli prema Ašovu…Malo čaja i rakijice na bivalk bivku i bili smo spremni za dalje…na Ašov smo došli oko 3h30 i pritom povukli dosta opreme koja je ostala za Uskrs, ali i ostavili si jedno uže za neki novi silazak…činilo se slučajno i zabunom, ali vjerujem da je naša podsvijest to htjela..jer uvijek je lijepo vraćati se na Grlić i ispod, na drugu etažu :) !

Kratki, ali slatki spavanjac na Ašovu bio je uvertira u istinski zanimljivu subotu. Međimurci (Ilija i Dragec) te Tibor Bali i Darko Španja (SOV) krenuli su odmah prema izlazu. Stipe i ja smo krenuli natrag na drugu etažu pokušati povući to zadnje preostalo uže, ali radi kiše prethodni dan nije se moglo dalje od Grlića pa smo se krenuli vraćati prema izlazu. Marijan i Neno poveli su školarce u dio iza Sivinjskih nogica i tamo, kako sam čuo, istinski uživali svi zajedno! Andrija, Tanja i Luka (Prpić) uzeli su 2 školarca (Krešo i Antonela) i otišli u Marijače, jedan od dijelova prve etaže gdje se još uvijek istražuje..Iako dobro pripremljeni, zaboravili su kladivo i onda je naš uporni Andrija odlučio pokazat školarcima „kak' se to dela“…popenjao je nekih 10-15m penja, spustio se dalje, prečkao i radio ludorije, a sve to s kamenom u ruci i dok ga osigurava školarac Krešo. Oni koji penju znaju da moraš vjerovati partneru koji te osigurava…s obzirom da je Krešo speleo „gušter“ koji je Andriju osiguravao na polulađarac, mora se priznati da je Andrija očigledno već jako zavolio svog „šogija“…. :) ! Tanja i Antonela radili su nacrt, a Luka uživao s njima. Više o tom dijelu istraživanja, pročitajte u priči Luke Prpića, "R'N'R u Marijačima"

https://www.facebook.com/media/set/?set=a.836470049734936.1073741874.213901425325138&type=3

Izlazak iz Kite bio je taj trenutak kada su školarci doživjeli što je to špiljarija…Odmah na početku izlazne vertikale lijevalo je dosta, a na svakome od njih visila je bar jedna transportka…svi znamo kako Kita odmah nakon škole nije malen zalogaj, a kada tome dodaš kišu i transportke koje nisu morali nositi na školi, bio je to prvi pravi trenutak izbijanja iz cipela za njih…

No, nisu samo školarci patili i učili…Dragec je naučio kako se transportke ne nose na leđima dok penješ, a Ilija o tome kako za biti speleolog nije dovoljno samo položiti ispit…treba imati i forme! Luka Prpić o tome kako školarca treba uvijek imati na oku, a ja osobno kako sam nakon 3 godine i nekih 7-8 ulazaka u Kitu došao u situaciju gdje moram i ja brinuti o drugima, a ne samo spašavati svoju glavu…Krešo (školarac) je u jednom trenutku ostao bez svjetla i proveo 2h sjedeći u mraku sam, ispod ulazne vertikale…odsada, u mojoj glavi on ima novi nadimak…BUDDHA! Miran i staložen, bez riječi i umotan u astrofoliju, čekao je slijedeće pri izlasku…svaka čast Krešo! Ti si naš!

A i svi ostali školarci, koji su po kiši i nakon zahtjevnog i radnog jutra ispenjali van, bez panike i histerije te bez ugrožavanja sigurnosti drugih i sebe…Svaki je ponio svoju transportku i uz dosta muke, ali i velikim smješkom, izašao van. Školarci, sada ste tek kršteni :) !

Na okretaljci smo se čekali tijekom dana, družili se još malo uz vatru s Madžarima i Lukom koji su iz Munižabe izašli oko 20h, pozdravili dio ekipe koji je otišao penjati u Paklenicu (Frangeš/Matković/Greblički/Zovko) i na kraju završili u Kijanima kod naših prijatelja Karlovčana, gdje smo se slijedeći dan spremali u Cerovačke…Tamo smo popili zasluženi gutljaj, pojeli, svirali i uživali u upravo odrađenom super izletu…prepričavali priče, gledali Risove nacrte, prožidirali meso s roštilja kojeg su spremili Karlovčani i na kraju fino odspavali na terasi kuće njihovih poznanika.

U nedjelju je dio ekipe odlučio oprati opremu i odmah krenuti za ZG, a 2 auta ostala su kako bi s Risom otišli u razgledavanje Donjih Cerovačkih pećina (Sutlović, Suvajac, Dubac, Vričić, Bali – SOV) te Ilija i Dragec (SU Međimurje), u društvu Risa (SK Karlovac). Iako smo znali kako su Cerovačke prepune predivnih speleo ukrasa, saljeva, stupova, siga i sl. sve nas je iznenadio volumen i oblik kanala koji su podsjećali na Munižabu, visina i težina penjeva koje su Karlovčani penjali u zadnje 2 godine (više od 50 penjeva) i koji se protežu i do 60-70m u visinu te količina kopanja koja je bila potrebna da se otvore uzani prolazi kroz koje smo se provlačili…

Sve u svemu, iako samo nekih 3-4h, bio je to prelijep izlet i nekolicina nas već se odlučila pridružiti se Karlovačanima u novim istraživanjima Cerovačkih, čim bude moguće!

Na parkingu ispod Cerovačkih još smo se malo podružili sa ekipom iz Karlovca, pojeli, popili i krenuli svi na svoje strane..Naš auto (Suvajac, Sutlović, Dubac, Vričić) otišao je na Otuču oprati opremu i krenuo put doma. Prije Karlovca, radi gužve skrenuli smo prema Skakavcu i još malo uživali u vožnji cesticama koje vijugaju kroz šume i polja Karlovačke županije…Sutloviću je curila slina pri pomisli na to kako leti biciklom po tim cestama :) !

Ostali su se malo družili sa Karlovčanima u Zvonimiru i također se tu večer vratili doma. Na kraju, što reći…bio je to jedan pravi PRVI MAJ! U stilu Velebitaša….

P.S. Još jednom pohvala školarcima koji su odradili super posao! Vidimo se u nekim novim speleo avanturama!