Nas troje je krenulo u petak navečer do doma u Kamniškoj bistrici gdje smo prespavali te u 7.00h dočekali ostatak ekipe iz Zg( dom je ugodan, kao i osoblje ). Do Cojzekove koče nam je ugrubo trebalo oko 1.30h. S početka, bez snijega i vruće, ali od polovice, snježni idealni, no, vjetroviti uvjeti za napredovanje do zimske sobe. Nakon kratkog odmora i uzimanja samo opreme potrebne za put do vrha, krenuli smo u 11.15h prema Grintovcu. Sam uspon s prekrasnim pejzažima nije pretežak, ali konstantan. Trajao je otprilike 2h.
Odličan za provjeru i unapređenje osobne kondicije. Nakon okupljanja na vrhu, obaveznog slikanja, podjelili smo se u naveze po troje, i četvero, te se uputili nazad prema zimskoj sobi. Vježbali smo zaustavljanje i kretanje u navezu. Po dolasku u zimsku sobu, postalo je jasno tko je mimoza, a tko je navikao na minimalan komfor, kada se nas dvadesetak uspjelo smjestiti u samo par kvadrata za max. 12ak osoba te vjerojatno i srušili neki dosadašnji rekord.
Fešta zagarantirana!!! Klopali, zapjevali i pozaspali, i, to sve do kasno u noć, čak do oko 21.45h... Ujutro se budimo odmorni, ali, s obzirom na vremenske uvjete( vjetar, magla ), pomalo i razočarani što nemamo daljnje vježbe, te što ne idemo na pokoji drugi vrh u okolici. Odluka je da se u navezima kreće prema nazad u dolinu. Ponovo, vrlo realni uvjeti snalaženja i orijentacije uz vježbe samozaustavljanja i hodanja u navezu.
Pohvale svim instruktorima i instruktoricama, i svima koji se tako osjećaju!!!
Sve u svemu, željni smo još, i dalje!!!
Vanja Šiljak
