U 93. godini života u Zagrebu umro je doajen hrvatskog gorskog spašavanja, najstariji aktivni član HGSS-a, član stanice HGSS Zagreb, gorski spašavatelj Ismet Baljić Puba
U 93. godini života u Zagrebu umro je doajen hrvatskog gorskog spašavanja, najstariji aktivni član HGSS-a, član stanice HGSS Zagreb, gorski spašavatelj Ismet Baljić Puba. U redovima gorskih spašavatelja Puba je neprekidno prisutan od ranih pedesetih godina prošlog stoljeća kada je bio osnivač i prvi pročelnik stanice GSS-a u planinarskom društvu Zagreb. U stanici HGSS Zagreb djelovao je od njena nastanka spajanjem ranijih zagrebačkih stanica pri planinarskim društvima, a bio je i njen uspješni pročelnik, zaslužan uz ostalo za nabavku mnogih vrijednih dijelova opreme. Svojim stalnim interesom za tehniku spašavanja i njen razvoj, sam je zamislio i izradio nekoliko nosila, a svoje veliko znanje i iskustvo nesebično je predavao mladim spašavateljima kao instruktor GSS-a s najdužim stažom, duljim od 60 godina, na čemu su mu zahvalne generacije i generacije gorskih spašavatelja. Vodio je prvi tečaj GSS-a na Zavižanu 1957., bio instruktor na tečaju za osnutak Gorske spasitelne službe u Makedoniji. Bio je instruktor ispitivač u nebrojenim ispitima za naslov spašavatelja, također suosnivač i ispitivač na glasovitim saveznim instruktorskim ispitima čime je pridonio unapređenju razine gorskog spašavanja u svim službama gorskog spašavanja u bivšoj državi. Sudjelovao je u ostvarenju hrvatskog prijevoda slavnog Marinerovog udžbenika Suvremena tehnika spašavanja. Dugo je godina bio član Savjeta (Kuratoriuma) za sigurnost u planinama koji se održavao u austrijskom Kaprunu i sve je materijale tog tijela poklonio Stanici HGSS Zagreb.
Članovi Stanice HGSS Zagreb koji su kao pripravnici u Službu ušli u doba najintenzivnijeg Pubinog djelovanja, sa zahvalnošću i divljenjem sjećaju se Pubinog povjerenja i spremnosti da ih uključi vrlo rano u najzahtjevnije aktivnosti GSS-a, unatoč njihovoj mladosti. Vjerujem da smo to povjerenje opravdali, a i danas ga svakoga dana nastojimo opravdati. Puba je cijelo vrijeme pa i u posljednjim godinama, kada se njegova energija i aktivnost smanjila, bio svojevrsna središnja magična, legendarna točka oko koje su se događale i na neki način provjeravale i potvrđivale sve aktivnosti u GSS-u, akcije, tečajevi, članstvo u IKAR-u, nabavka opreme, ekspedicije koje je GSS pomagao i dr. Puba je dao i važan doprinos pri ulasku hrvatske gorske službe spašavanja u međunarodnu spašavateljsku udrugu IKAR, nakon osamostaljenja Hrvatske, a bio je i predstavnik hrvatskog GSS-a u radu u IKAR-a. Uz sve to Puba nam je poklonio i svoje prijateljstvo.
Njegov je život bio najtjesnije povezan s planinama, praktično svakog vikenda i slobodnog dana na izletu najčešće sa svojom suprugom Zoricom. Kao alpinist i nositelj naslova Alpinista, Puba je najpoznatiji po lednom penjanju i kao instruktor u glasovitoj ledenjačkoj školi Fritza Moraveca na Moserbodenu u području Glocknera. Njegovom zaslugom tu je školu pohađao i cijeli niz naših alpinista i gorskih spašavatelja. Uz nebrojene dane dežurstava na Medvednici i dane provedene na obuci mladih spašavatelja, Puba je sudjelovao u mnogim teškim akcijama spašavanja, često kao vođa akcija, među njima u potrazi za planinarima stradalima u lavini na Prenju, u potrazi za zagrebačkim planinarom u području Triglava, u teškom zimskom spašavanju čovjeka sa smrzotinama s Ličke Plješivice. Zaustavio je redovni zrakoplovni let za Split da se ukrca spašavateljska oprema i ekipa za spašavanje iz duboke jame na Braču. Također je sudjelovao u akciji spašavanja smrznutih planinara na Medvednici, u spašavanju planinarke sa Štirovca, u velikoj akciji u Veternici, kao i u spašavanju stradalog skijaša na Bjelolasici. Nakon godina vrijedne aktivnosti u PD Zagreb (Matica), Puba je prešao u Planinarsko društvo Sveučilišta Velebit i postao je i sve do danas bio, jedan od njegovih najvažnijih članova, trudeći se da se zadrže kultne prostorije društva u Radićevoj 23, gdje je već decenijima i sjedište Stanice HGSS Zagreb, također više godina skrbeći se za Velebitovo Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama.
Stanica HGSS Zagreb, cijela Hrvatska gorska služba spašavanja i PDS Velebit Pubinim odlaskom gubi jedno od svojih bitnih uporišta i na svemu što je učinio možemo mu u ovom trenutku izreći najveću zahvalu, a obitelji, supruzi Zorici, kćeri Alki i njenoj obitelji uputiti duboku sućut.
