Nakon sto smo nekoliko dana proveli u hiperurbanim centrima Kuala Lumpuru i Singapuru, došlo je vrijeme da se vratimo prirodi na prekrasnom otoku Baliju. Negdje na sredini našeg boravka tamo, preselili smo se iz surferske meke Kute u centralni dio otoka i grad Ubud koji nam je poslužio kao lansirna rampa za brojne izlete. Između ostalog i na još uvijek aktivni vulkan Mount Batur, 1717 n/m. Na uspon se odlučilo nas troje - Blanka, naš prijatelj Boris i ja (Gordan).

Krenuli smo prema polaznoj točki u selu Kintamani (700 n/m) automobilom u 2 h ujutro nakon jako malo i ništa sna (posljedica jet laga ili jednostavno uzbuđenja zbog onoga što nas čeka). Vožnja je trajala malo više od sat vremena, a sam uspon započeo je oko 3.15 h uz pomoć odličnog lokalnog vodiča Wayana.

Unatoč mraku, napredovali smo jako brzo uz planinu, a na putu smo naišli na hramove i hinduistička obilježja koje na Baliju možete pronaći na svakom koraku. Teren je bio jako prohodan uz dosta vegetacije, a ispod samog vrha penjali smo se po crvenim svjetlucavim stijenama vulkanskog podrijetla (stvarno se ne mogu sjetiti naziva s predavanja). Kratak predah potražili smo u montažnom šatoru s madracem i stolom koji ovdje služi kao planinarsko sklonište.

Naša ekipa na vrh je stigla među prvima, oko 5 h. Preostalo nam je da uz spasonosni čaj od đumbira dočekamo izlazak sunca iznad drugog aktivnog vulkana Mount Agung na koji s naše pozicije puca odličan pogled. Čim se malo razdanilo, primijetili smo da sjedimo doslovno 2 m od samog kratera živog vulkana iz kojeg mjestimično izlazi para. Ogroman je. U podnožju sad jasno možemo vidjeti i jezero Batur.

Sunce je već propisno izašlo pa smo krenuli na okolni spust po grebenu kratera. Put je na trenutke uzak, a s desne strane pogled pada na polja riže, crnu ugaslu lave te hramove izgrađene vulkanu u čast. Teren na spustu uz krater je kombinacija crnog vulkanskog pijeska i povremenih sipara te se krećemo oprezno kako bi izbjegli eventualna proklizavanja. Na dnu samog grebena dočekala nas je šuma prepuna majmuna te sam tu doživio svoj prvi napad od strane ove životinje. Zagalopirao je prema meni i skočio mi na noge, ali sam ga se, srećom, brzo otarasio. Blanka je iza mene umirala od smijeha jer mi je prethodno zakačila bananu za ruksak kao mamac bez mog znanja. S majmunima definitivno nema šale, još smo u Kuala Lumpuru doživjeli da je jedan takav lupež našoj prijateljici oteo čitav kokos iz ruke.

Spust od kratera prema Kintamaniju prošao je u revijalnom tonu tijekom kojeg smo imali priliku vidjeti sve što smo pri noćnom usponu propustili. Uskoro nas okružuju nasadi rajčica, kupusa i ostalog povrća te seoske kuće. Izlet je proglašen uspješnim u 8.50 h, a za kraj smo se okupali u termalnim izvorima s pogledom na vrh koji smo netom posjetili. Naravno, zavrtjela se i neizbježna tura piva da nazdravimo našem prvom vrhu ispod Ekvatora.

Nije nam dugo trebalo da s našim vozačem i njegovim prijateljem vodičem počnemo dogovarati spust u krater aktivnog vulkana Ijen na Javi kada idući put dođemo u ovaj dio svijeta. Tamo nas čekaju još veće prirodne znamenitosti, ali nećemo vam sad sve odmah otkrivati...

Napisao: Gordan