Kao članovi visokogorskog tečaja, u nedjelju 9. travnja 2017., imali smo terenske vježbe u Julijskim Alpama, točnije obavili smo juriš na vrh Špik, 2.472 m n/v. Hodali smo cca 10 h te smo popeli i spustili visinsku razliku od cca 1.700 m n/v. Tog dana ukupno je bilo 20 tečajaca i instruktora - 19 nas je osvojilo vrh no jedan ipak nije jer mu je sudbina naložila da odmara taj dan. Vjerujemo da su nadnaravne sile tako htjele zato što radi dva posla istovremeno.

Okupljanje i spavanje tečajaca i instruktora bilo je u Mihovom domu na Vršičkoj cesti. Okupljanje je počelo u subotu od 20 h budući da su domar i domarica tog dana u popodnevnim satima bili na svadbi svog sina. Do 22 h smo se svi okupili i uz ljute i slatke rakije nazdravili za uspješan pohod na Špik i sinov brak.

Pohod na vrh započeo je u 5 h. Po mraku i uz svjetla čeonih lampi krenuli smo kroz šumu putem koji je vodio do makadamske ceste koja se pruža uz rječicu Pišnicu. Nakon pola h hoda po cesti došli smo do skretanja za „zahtevnu označenu pot“ koja je vodila direktno za Špik. Tada su se pojavile i prve sunčeve zrake.

Prvi dio vodio je kroz šumu strmim putem na kojem nije bilo snijega. Budući da je na dijelu puta bilo skliskih strmih stijena, bilo je potrebno biti oprezan te iskazati tehničke vještine. Pri kraju šume snijega je po putu bilo sve više i više dok je na samom izlazu iz šume snijega bilo posvuda.

Na izlasku iz šume odmorili smo se uz pokoji gutljaj i griz okrjepe te navukli dereze za predstojeći put koji je izgledao strmo i izazovno. Osjećaj neizvjesnosti pred predstojeći uspon uljepšali su okolni vrhovi koji su nas uz vedar dan i dobru vidljivost punili energijom za drugi dio puta.

Kratkim koracima uz pomoć svih usvojenih tehnika hodanja u derezama te pridržavajući se cepinima zabijenim u snijeg, sporo ali sigurno uspinjali smo se prema Špiku. Nakon strmog ali ne pretežito tehnički zahtjevnog uspona, stigli smo na Špik. Predivan pogled pucao je na okolne vrhove ne samo Julijskih Alpa, već i Kamniško-Savinjskih, Karavanki pa sve do austrijskih i talijanskih Alpa. Sa Špika smo promatrali i jedan od vrhova koji se planira osvojiti u drugom dijelu tečaja – Grossglockner.

Nakon odmora, rehidriranja, uživanja u predivnom pogledu i skakanja pred fotoaparatima krenuli smo nazad prema domu. Početni dio silaska je bio poprilično vertikalan što nas je navelo da otpenjavamo dio vršne stijene. Nakon otpenjavanja došli smo pred umjereniju i suncem prekrivenu padinu. Snijeg je tada bi poprilično mekši nego prilikom uspona te je bio dovoljno mekan da se spuštamo na petama bez velikih problema. Laganim i ugodnim hopsanjem uz predivne poglede na okolne vrhove stigli smo do šume gdje smo ponovno odmorili, osvježili se i nastavili prema domu. Silazak u šumi je zbog skliskih i strmih padina bio jednako zahtjevan i trebalo je postupati s oprezom kao i prilikom uspona.

Nakon 10 h hodanja stigli smo u Mihov dom gdje nas je dočekao uvijek gostoljubivi domar s pivama, radlerom i rakijama. Sjeli smo se na drvene klupe ispred doma s kojih se pružao veličanstven pogled na Špik i okolne vrhove. Gledajući u njih, ispijajući osvježavajuća pića i nadoknađujući potrošene kalorije provodili smo zadnje trenutke izleta.

 

Irdin Jakupović, polaznik VT 2017.