Ranom zorom oko sedam sati krenuli smo s istočne strane Lisinskog na put prema Risnjaku. Nakon kratke pauze na autoputu učili smo osnovne čvorove potrebne za preživljavanje u prirodi.
Vrijeme je proletjelo učeći i stigli smo do uprave parka. Nakon doručka i kupovine ulaznica podijeljeni smo u grupe. Svaka grupa imala je dva instruktora i svi su dobili dvije karte koje su nam bile potrebne oba dana. Jedna za orijentaciju po parku jedna za završnu vježbu na Platku. Manja grupa je dala svakom od nas priliku da se sami orijentiramo u prirodi, koristeći kartu i kompas. Izmjenjivali smo se na putu do Schlosserovog doma. Jedan školarac je vodio grupu uz pomoć iskusnih instruktora. Iako na prvu malo zbunjujuća, orijentaciju je većina uspješno savladala. Neko vrijeme azimut je bila najomraženija riječ cijele grupe, ali preboljeli smo i to.
Tri grupe su se susrele na odmorištu prije doma, gdje se osjetio pravi velebitaški duh, dijelilo se domaće vino od višnje, domaći kolači, sir i cherry rajčice... Nakon odmora nastavili smo put prema domu gdje smo ostavili stvari i naravno prezalogajili, jer na planini se i jede i pije i kad nisi gladan i žedan! Kad su pristigle i ostale grupe koje su do doma išle drugom stazom uzeli smo svoje „vršne“ kompletiće i krenuli prema vrhu. Uspon nije bio lagan. Dočekalo nas je penjanje po stijenama, uz sajle i bez njih, što je prestrašilo neke ljude. Ali uz ohrabrenje instruktora i drugih školaraca svi su pristigli na vrh.
Uslijedilo je tradicionalno slikanje koje je ponekad bilo prekinuto ponudom rakije koju su neki ponijeli i naravno podijelili s drugima. Hvala spomenutima :-)
Kod doma smo se sanjivo oprostili od sunca, nazdravili osvojenom vrhu i dodatno se zbližili.
Uslijedila je večera i slavljenički party. Slavili smo čak tri rođendana. Vanja je osigurala „skromnih“ devet i pol kila kolača koje smo zajedničkim snagama dofurali do vrha i pojeli uz sve što su donijeli ostalih dvoje slavljenika – Juraj i naša najslađa voditeljica Petra. Iako je bilo problema sa zvučnicima plesalo se do kasnih sati. Dio ljudi se družio u zimskoj sobi s tetom Vesnom koja već godinama s mužem brine o domu. Po završetku party-a Stanislav je pokušavajući doći do svog kreveta naravno probudio dobar dio ljudi koji je spavao. Ali unatoč tome većina je uhvatila bar dva sata kvalitetnog sna. Nakon doručka na put nas je ispratila lisica Pablo koju teta Vesna redovito hrani.
Drugi dan smo osvojili Snježnik.
Na žalost nismo otišli do napuštenog vojnog kompleksa Guslica, ali smo ga vidjeli s osvojenog vrha. Sa Snježnika smo se spustili do Platka gdje nas je dočekao dom s prefinom hranom i hladnom pivom.
Dio ljudi se odlučio za hranu u domu, a dio za piknik na velikoj livadi ispred doma. Nakon hrane dočekala nas je završna vježba orijentacije.
Okupili smo se u grupe formirane dan ranije. Prošli smo par odabranih točaka s druge karte koju smo dobili i opet se sastali na livadi odakle smo krenuli prema busu koji nas je odvezao do Zagreba. U kasne noćne sate smo se vratili s izleta koji je naravno zaključen cugom u Cuga.
I cuga u Cuga
završi kobno
natjeraše me na izvještaj zlobno.
Izvještaj napisala: Anđela Bilać
