VOPS 2018. Izlet iznenađenja: Strahinjčica 3.11.

VOPS 2018. Izlet iznenađenja– Strahinjčica 3.11.

Dolazi nam vikend za koji mora pasti odluka...odmor ili izlet, na što nas dvadesetak spremno kaže IZLET. Nešto se sprema već par dana te usprkos našim pogađanjima i guglanjima nismo saznali gdje nas put vodi...dragi voditelji na koju stranu svijeta nas vodite, koji azimut slijedimo? Samo jedno je sigurno...ide se na jednodnevni izlet...što znači manji ruksak, manje sendviča, čokoladica i živciranja oko pakiranja i već poznatih premišljanja....što mogu izbaciti da mi stane još jedan sendvič😊

Došla nam je subota, sedam je sati ujutro i ekipa se skuplja na željezničkom kolodvoru. Uskoro, šutnja je prekinuta i šalju nas da kupimo povratnu kartu za Doliće. Vrijeme da se krene...Krapina here we come.

Nakon dva sata vožnje i presjedanja u Zaboku dolazimo u Doliće te nam postaje jasno da je Strahinjčica naša današnja misija. Dan smo možda započeli u 6 ujutro, ali pravo buđenje počinje, našom već tradicionalnom, zajedničkom jutarnjom kavom. Nakon kratkog druženja kreće izvidnica koja spremno vadi kompase i karte. Naš put kreće prilično strmom asfaltiranom cestom, ali uskoro ulazimo u šumu te putem Jelenskih pečina krećemo prema planinarskom domu Strahinjčica.

Jutro je bilo pomalo maglovito, te smo se nadali da će magla nestati nakon što se popnemo na vrh. E, pa malo smo se prevarili....što smo dublje ulazili u šumu to je magla bila gušća i zakidala nas za pogled na Zagorje. Nakon dva, dva i pol sata hodanja dolazimo do planinarskog doma. Uskoro počinju poznati zvukovi šuškanja vrećica i otvaranja posuda...pije se kava, čaj, pivo, vade se sendviči i rade kanapeići sa najboljom španjolskom šunkom i smokvama...ko kaže da planinari nisu gurmani. Za desert u ponudi su čokolade, keksi, pite, makovnjače...hm hm zadnji komadi makovnjače😊

Nakon okrepe, nastavljamo dalje te za nekih pola sata dolazimo do vrha Sušec (846 n/m). Za razliku od početka rute, od planinarskog doma pa do silaska sa Strahinjčice vode nas relativno široki šumski putevi. Važno je napomenuti da smo od početka našeg druženje usvojili smo par tradicija, a jedna od njih je da smo najbolje ukrašeni planinari. Za što se brine naše dijete cvijeća koje uvijek spremno skuplja paprat i lišće te bere cvijeće koje nam stavlja u kosu, na ruksake i jakne.

Cijelodnevno hodanje po šumi i magli vodi nas u Krapinu, koja je naša zadnja destinacija, a cijeli put obilježen je maštanjima o finoj toploj hrani. Danas meniju je pizza...na koju se spremno bacamo čim je je dotaknula stol. Pitam se, koji bi bio logični slijed jela nakon dvije jumbo pizze...budući da deserta nema, odgovor je naravno treća jumbo pizza...i uz lagani dvokorak i puni želudac...krećemo prema željezničkoj postaji i vlaku koji nas oko 22 sata vraća na Glavni kolodvor u Zagreb.