DOMAROVI DNEVNICI: Prva i druga radna akcija na Ratkovom skloništu (19.-20.10.; 24.-27.10.2019.)
Štovani čitaoče, eto, već treći tjedan PDS Velebit ima novog domara. A i nije neki da ti iskreno kažem, ali dobro, boljeg nismo uspjeli naći. Tako da isti taj domar će Vam od sad ispisivati stranice i stranice teksta o akcijama na našem domu, Ratkovom skloništu, a ti, čitaoče ćeš mudro izgubiti interes za čitanje i ja ću slobodno moć trkeljati o zgodama i dogodovštinama koje si propustio jer se za akciju nisi odazvao! Eto, tako ti od sad stvari stoje.
I jedna napomena za Vas sve kaj grintate, njurgate i šapućete, pusti šta je bilo i kako je bilo. Od toga nema ništa. Od sad pa nadalje, sve sugestije, savjeti, upute, ideje i sve što ti na srcu vezano za Ratkovo leži, dođi, kaži- tu sam, slušam.
Hrvatski planinarski savez odobrio je sredstva za uređenje skloništa za zamjenu drvenog već dotrajalog i trulog podesta na ulazu u sklonište (Popis radova pronađi na kraju teksta).
Malo ću mućkati doživljaje s obje radne akcije, malo ćeš se pogubit, al da znaš kako je tek meni, treba to sve istisnut u donekle smislenu cjelinu.
Ovu subotu je akcija zvanično započela iako su ljudi krenuli raditi već od četvrtka. Helena i David su fino očistili i počistili sklonište…uzalud jer je kroz vikend prodefiliralo tridesetak marljivih Velebitaša.
Kamion s građom je u 8.00 bio u Tuku, krenuo je istovar. Moja baka je znala za info da pristižem u Mrkopalj tako da me mudro upregnula vozit ju u bolnicu vaditi krv, ja sam se bojao svega poslije toga. Još na putu natrag mi je nadugo i naširoko objašnjavala koji me sve posao doma čeka. Zna me u trepavicu, znala je da pripremam desant jer me radna akcija tek čeka pa me mudro držala na oku dok sam pilio drva. Vremenski prozor za šmugnut se ukazao oko 11 tako da sam brže bolje pobjegao. Sorry baka, drugi put.
Kava i rakija u kultnom Sušilu. U Mrkoplju teku velike pripreme za feštu. Ovdje volimo fešte.
Umjesto dobar dan me dočekala opaska da su tvoji opet došli. Što moji, tko je došao?
„Došli su hahari iz Zagreba, kažu da imate akcije. Sinoć su tu imali akciju, isprevrtali su auto u jarak“
Ma je, kakav auto, kakav jarak, nisam mogao baš skoncentrirano popratiti priču jer sam očekivao baku da se bijesna pojavi iza ugla.
„Večeras je fešta, ali nemojte baš silazit ako ne morate“ polu imperativno polu kroz smijeh me gazda Sušila ispratio van.
TEK NESTALO JE LJETA AL ZIMA NAM NE SMETA, TRI DASKE ĆEMO SKUPA ZBIT I DOM ĆE GOTOV BIT.
Na dogovorenom mjestu je ležala teška građa. Već dobrano umorni od posla (i od sinoć!) kapali su jedan po jedan marljivi Velebitaši. Zapravo svatko tko je naišao tim putem je bio uposlen. „Oh! Zdravo planinari, kamo napadate? Aha, prema Ratkovom, ma krasno, ajde, ponudite se daskom ili letvom, dada, ti-ti, zemi drug planinar, metni si na rame tako ti je lakše!“
Jadni ljudi ne znaju šta ih je snašlo, nisu imali niti vremena protestirati već im je građa bila u rukama.
Već sam skroz zaboravio na štoriju o autu, Mrkopalj ima tendenciju usmenom predajom od jedne priče napraviti skroz sedmu, tako da taj famozni auto zapravo uopće nije bio isprevrtan već je samo malo ušao u jarak, na autu niti ogrebotine, traktor-pomoć-na-cesti je za pola minute dignuo auto iz grabe i posijao priču. No dobro, vratimo se mi na akciju.
Tko nije, ne zna kakva je to muka. Teške daske, teške grede, zamoran put od 13og kilometra do kuće, svako malo neki korijen podmetne nogu, znoj kapa sa čela, psovka svima na usnama, teško je i naporno. Velika, velika zahvala SVIM planinarima koji svih ovih godina brinu o skloništu, puno znoja je proliveno da bi imali kuću kakvu danas imamo. Pored mene je prošao zadihani Joža, bok-bok. Si vidio Antu? Nisam Joža. Na idućem zavoju sjedi mokar i vidno iscrpljen Antiša i proćiruje da li ide Joža. Ante se boji Jože jer Joža voli zagalamit na Antu. Nisam ga vidio Antiša, ali čekaj evo spušta se prema nama! Prestravljen, Antiša je otrčao prema dolje…ravno Joži u zagrljaj. Ogroman dio posla je bio prenesti cijelu građu, ljubim vas sve u oko.
Ovo je zapravo bila većinski špiljarska radna akcija, svega par alpinista i šačica planinara. Svi prašnjavi, znojni i umorni su se poredali jedan do drugog i odmarali.
Čuo sam već za te špiljare, da je to posebna banda. Znate kako je to, kruže priče, ma čudni su ti oni, ludi su kao šlape. Ne znam, meni djeluju dosta pitomo.
Dok su fizikalci odmarali, Tomo je macolom porazbijao stari podest. Kaže da uživa. Podest je nestao za 5 minuta.
Nisu špiljari naivni, odvalili su svoju rundu, nisu baš ludo zaigrani da bi sad to sve čistili. Nisu naivni? Ma nisu vraga, „hej dođi ovdje, imam specijalan zadatak“ zainteresirano bi prišli i pripomogli poslu. Malo mi je nejasno kako je na svaki „poseban zadatak“ bilo dobrovoljaca.
Poredali smo se u vlakić i iščistili sve ispod starog podesta. Ajde Care makni se, Care ne idi tuda, ajde Care ne smetaj. I Car je pripomagao. Wau, ljudi, ne možete niti pojmiti koliko je tu bilo smeća raznoraznog. Punih 10 ogromnih kutija smeća smo iznesli.
Nevjerojatno mi je koliko se šiljari vole zamazat, biti prljavi i prašnjavi. Sve ove fine poslove s gnušanjem odbijaju, ali daaaaj mi da se uvaljam u blato, to može. Malo mi jasnija počinje biti ta definicija da su špiljari vudreni na svoj način.
Stari podest je nestao u potpunosti, mrak sve više pada, vrše se zadnja mjerenja i dogovori što i kako ćemo za novi podest. Tu špiljarske vještice upliću svoje prste, ulaze u glavu i bacaju vradžbine na mjeritelje. Evo, ja usitinu ne znam uopće definirati kako su smantale, doslovno sam pola sata sjeo i nije mi apsolutno ništa bilo jasno. Jel ovo stvaran svijet, jesam li ja stvarno ovdje, što se dovraga događa. Apsolutno mi ništa nije bilo jasno.
Ali trebao sam znati…trebao sam znati. Spuštao se mrak.
Dok se palila prva vatra, vještice su farbale daske i grede.
Fascinantni su ti špelunkari, mrak je njihovo doba, sa svakom sekundom što noć više obuzima tako se oni bude. Jednostavni su to ljudi. Svaki od njih posjeduje barem jedan jedinstveni set vještina i tako ukomponirani u masu čine skladnu cjelinu. Točno se kod njih zna tko što radi. Oni su vam kao oni mravi što prežive poplave. Trebalo je to pohvatati sve. Tibor je spekao svo meso. Nigdje tanjura, nigdje vilice. Jedan nož, jedna hvataljka, jedan taperver i šalji u krug. Sve se dijeli, sa svima. Sa svima osim s Carom. Car ne bi bio Car da se ne dokopa kakvog komadićka. Car ne bi bio Car da hladno ne zauzme najbolje mjesto uz vatru. Edo je drjemuckao da odmori jer je slijedila njegova dionica na gitari. Loza je točio prvi gemišt.
Svi vi koji ste ikad prisustvovali nekom izletu velebitaša vrlo dobro znate da je tulum najsvečaniji dio izleta. Niti ovaj nije bio iznimka. Počela je strka, Edo je prašio po gitari, rakija, cedevita, vino, piva je kružila oko vatre,Čedo je predano masirao špiljarke (naplaćuje špiljarima) jadni planinari Ante, Joža, Nikolina su od straha pobjegli na spavanje, nisu navikli na tako ozbiljan tulum. Tulumarilo se predano. Netko je zaboravio da podesta više nema pa je zaronio u rupu, ne znam, jel se to označava kao osnivanje podsekcije speleo ronjenja?
Alpinisti iako ih je bilo malo su opravdali očekivanja i zatvorili tulum, na iskustvo, na rutinu.
Ti alpinisti su isto specifična sorta ljudi. Vanja, Luka i Car. . Prvom prilikom o alpinistima malo više. Maaa, ne mogu ja riječima dočarat te stvorove. Vanja vizavi prije svakog izleta vizavi otvori veliki riječnik stranih riječi vizavi, odabere novu riječ vizavi i onda pili po njoj. Vizavi. Luka objašnjava da jedan alpinist vrijedi kao 4 špiljara odnosno 10 planinara ali ga nitko ne sluša. Odjednom svi mic po mic tonu u svoje vreće, Loza inzistira da spava usred vatre. Toči se zadnja kap vina, sutra nas čeka naporan dan. U san tonemo i mi.
ČEKIĆ I PILA I GREDA OD STO KILA VELEBIT ĆE GRADIT SVOJ PLANINARSKI DOM//
I VUCI I VUCI I KUĆICU SI STUCI
I ŽAGA, ŽAGA, ŽAGA, ŽAGA GA
Jutro je svanulo. Polako otvaramo oči. Glava pulsira pol metra od glave, ali moramo zgotoviti poslove. Joža već zadovoljno gricka jabuku, skupio je žig s vrha Samarskih, taj mu je falio! Dok se neki protežu i piju kavu, meštri od podesta Grof, Čajko i Joža već naveliko slažu daske i grede. Milina ih je bilo gledati. Mateo žagažagažagaga daske na mjere, cure vrijedno maljaju, ne moram ni napominjati sve od reda musave. Tibor se popeo na sklonište i zabrtvio oko dimnjaka, čistimo zimsku sobu, čistimo kuću, IMAMO PODEST!!! (veliki pljesak)
Svako malo netko uzvikne imamo podest popraćen velikim pljeskom. Dolazi 6-7 planinara, jedan nosi jedno drvo (veliki pljesak). Imamo podest! (veliki pljesak). Sve je pri kraju, Tomo pili zadnje drvo za ogrjev, svi ostali nezaposleni oko podesta tegle zadnja drva iz šume. Formira se veliki vlakić od 30+ ljudi (uposlili smo i dva slovenca te još dva putnika namjernika) i vrijedno, iz ruke u ruku se predaju drva, Čajko slaže, mete se podest, curke tužne nanose zadnju ruku boje na podest. Slikamo se! Pogađaš, i fotograf je dobio veliki pljesak. Spuštanje u Mrkopalj, povratak kućama.
Zaključak domara:
Iznimno sam ponosan na logističke kapacitete članova Velebita, kad se male ruke slože ništa nije neizvedivo. Akcija je bila više-manje izvedena na horuk u jednom dahu, no kako je ovo više-manje zadnji lijepi vikend u godini, pogotovo u tom podneblju, organizirati 30ak ljudi da prisustvuju akciji u svega par dana je hvalevrijedan poduhvat. I u krajnjoj liniji da se napravi tako zahtjevan posao u svega 2 dana, mislim da je to fenomenalno. Skidam kapu svim prisutnima, iako nam je i u himni upisano: „Ideju svako svira/I mudro projektira/I zato urla čitav dan/Ja imam vlastit plan, sve smo riješili razgovorom i diskusijom i zajedničkim odabirom najboljeg problema. I drago mi je da smo se svi podružili, zezali i radili. Nije baš čest slučaj da se druže ljudi mimo matičnog odsjeka te se nadam da će već pri sljedećoj radnoj akciji na proljeće odaziv velebitaša iz ostalih odsjeka biti veći. I drago mi je da su svi stigli i uživati u čarima ponajljepšeg hrvatskog kraja, neki su se popeli na Šerpas, a ja posebno zahvaljujem Luciji što me vodila u moju prvu speleo avanturu.
Hvala svima na sudjelovanju, nejte kaj zamerit.
Vaš, domar,
Franjo Radošević
POPIS RADOVA NA AKCIJAMA:
popis radova na 2 radne akcije:
1.pripremljena, izrezana i složena drva za zimu
2.očišćeno sklonište i zimska soba
3.poduprta ograda
4.promjenjen podest i očišćeno sve ispod podesta i kuće
5.ofarbano sklonište izvana
6.zakrpana rupa kod dimnjaka i pripremljen dimnjak za radove na njemu
7.popravljena peć na drva
POPIS VRLIH RADNIKA:
PRVA AKCIJA:
1.Marijan Sutlović SO
2.Franjo Radosević PO
3.Sanda Škrbina SO
4.Luka Vujatović AO
5.Marko Lerota
6.Vanja Šiljak AO
7. Mia Šepčević,
8.Vedran Ferenčak,
9.Helena Polšek,
10.Jelena Bartolović PO
11. Josip Jerković AO
POPIS VRLIH RADNIKA DRUGA AKCIJA:
1.Helena Polšek
2.David Lipovac
3.Edo Vričić
4.Valentina Plemenčić
5.Ela Kovač
6. Marin Akrap
7.Marijan Sutlović
8.Tibor Bali
9. Emilija Šterl
10.Lucija Kauf
11. Igor Ivanković
12.Hrvoje Mihalinec Loza
13. Tomislav Kovačević
14. Ivan Bašić Grof
15. Domagoj Čajko
16. Ivor Janković
17. Ana Vidić
18.Mateja Olujić
19. Čedo Josipović
svi SO
20.Franjo Radošević
21.Nikolina Mandić
22.Josip Joža Lovre
23.Ante Knez
24. Tomislav Tomašković
svi PO
25.Vanja Šiljak AO
26.Luka Vujatović AO
27. Car Šiljak (pas)
28. Mateo Velenik
mimodruštveni junak
