Krenula je i 43. Planinarska škola! Ni pandemija nije omela Planinarsko društvo Velebit da se školica organizira. Ovogodišnji školarci su se, doduše u nešto manjem broju s obzirom na epidemiološke preporuke, okupili i krenuli na prvi izlet na Medvednicu.
Prije samog kretanja u pohod na Sljeme počelo se s dijeljenjem u manje grupe, svaka vođena jednim ili dvoma instruktorima. Uslijedilo je kratko upoznavanje sa suputnicima, malo s kartom i kompasima te sa samim planom izleta: Kreće se iz Gornjeg Vrapča, mjesta gdje smo se okupili, stazom četiri do Slapa Sopot, a onda na stazu jedan do PD Risnajka. Nastavlja se do Grafičara gdje je stanka za ručak. Sve je to zaokruženo penjanjem na sam vrh Medvednice, na Sljeme. Dolazak do tornja na vrhu se činio izvedivim.
I tako smo krenuli laganim korakom, grupa po grupa. Prva “znamenitost” je bila streljana. Osim što su nam instruktori već počeli ulijevati strah s “blic ispitima” na karti, dobili smo i lekciju kako bi streljane uvijek trebale biti označene na kartama. Trebale bi biti označene kako se ne bi zalutalo u područje koje je i dalje u dometu metka. Nakon te i još par korisnih informacija, nastavili smo prema prvoj postaji: Slapu Sopot. Staza 4 je savladiva, bez nekakvih pretjeranih zamki: malo gore, malo dole pa smo tako stigli i do makadama uz potok Vrapčak. Tu se napravila jedna (puš)pauza gdje smo čekali da se sve grupe okupe, a zatim nastavili te za 15ak minuta stigli i do slavnog Slapa Sopot.
Dost’ veliko razočaranje Brkinim srićicama (a i još par ljudi se izjasnio tako). Obilazak slapa je ujedno bio i razlog da se malo pristane i prizalogaji nešto prije uspona koji je ispred nas, kako su tvrdili instruktori - i nisu lagali. Dakle, uslijedio je nešto veći uspon, koji je ujedno predstavljao najteži dio puta, ali ni to nas nije omelo da solidnim tempom prebrodimo i taj dio. Doduše, naša nesmetanost je počela zabrinjavati instruktore koji su očekivali malo više drame. Jedna potrgana gojzerica im je nakratko vratila vjeru u nas, ali ni to nije dugo potrajalo, pa su tako odlučili preispitati prvotno planiranu rutu koja je bila: jedinicom do Grajfove Kopanje pa preko staze 8 do Grafičara. Jednom kada smo došli do trenutka odluke, Grajfove Kopanje, nije bilo dvojbe: “prebrzi smo. Nastavit ćemo jedinicom, preko pl. doma Risnjak pa onda do Grafičara” reče Brko. Tako smo krenuli nešto dužom rutom (osim “potrgane gojzerice” i nekolicine pratioca koji su, iz očitih razloga, nastavili direkt do Grafičara) te odlučili odraditi pauzu za ručak kod PD Risnjak.
Nakon polusatne pauze, krenuli smo prema Grafičaru gdje nas je čekao drugi dio ekipe kako bismo se zajedno uputili prema vrhu. Neposredno nakon odlaska iz PD Risnjak trebalo je pronaći nastavak staze jedan. Adam, kao pravi izvidničar, je pravovremeno reagirao te uočio stazu kako se odvaja od makadama na kojemu smo u tom trenu bili. Krenuli smo tom stazom, isprva malo nesigurni zbog manjka markacija, ali nakon par minuta hoda smo naišli i na njih te bili sigurni da smo na dobrom putu. Za 20-30 minuta, nastavivši u uobičajenom tonu te bez pretjeranih problema, stigli smo i do Grafičara. Sada ponovo ujedinjeni, nastavili prema osvajanju vrha.
Na putu od Grafičara do Sljemena išli smo stazom 26. Tijekom uspona smo napravili malu pauzu kod vidikovca Sljeme - Grafičar, kako bi školarci poslikali Zagreb. Tijekom uspona od Grafičara pa do spuštanja u Zagreb, sudionici školice počeli su se više međusobno upoznavati i van okvira zadanih grupa. Na vrh smo se popeli oko 13:30, kada je nastupila pauza za kavu, hranu i ostale užitke duše.
Napojeni i nasmijani odradili smo i fotografiranje cijele vesele ekipe budućih planinara, nakon čega smo započeli spuštanje stazom 52. Nekoliko suputnika je prokomentiralo da im teško pada povratak u grad pun ljudi što je u kontrastu s mirom i zelenilom planine.
Povratak je započeo brzim tempom, ali se ipak trebalo usporiti jer je jedna polaznica imala problema s hodanjem uslijed ozljede koljena. Pouka je: nosite steznike i štapove - čuvaju koljena! Sve u svemu, uspješno smo završili izlet spuštanjem u Šestine, kada je dio ljudi napustio grupu i otišao toplim domovima, a dio se odlučio na hladno pivo i dijeljenje iskustava s izleta. Veselimo se idućem susretu na Kleku.
