Nakon dugih šest mjeseci, školarci su došli na svoje i ponovno uskočili u gojze, povratnički izlet je krenuo laganijim tempom pohodom na Medvednicu.
Školarci i instruktori su se u nešto manjem broju okupili u 9 sati ujutro ispred osnovne škole Vidovec te s puno entuzijazma i pomalo smrznuti krenuli na izlet, no nikud bez kompasa i karte. Pred polazak još jedno brzinsko ponavljanje gradiva iz azimuta i usjeveravanja karte, te nakon toga slijedio je i pokret. Po običaju uz jednu ili dve promašene markacije brzo smo se vratili na pravi put te žustrim tempom krenuli stazama 27/29 prema prvom cilju Planinarskom domu Lipa.
Putem do planinarskog doma teren je bio vlažan i blatnjav te neki školarci propadaju kroz lišće u lokve vode i nastavljaju kretanje sa mokrim gojzama (mokre gojze su kasnije sanirane kombinacijom vrećica + izolir traka). Nema ništa gore od vode u gojzi (ispovjest samog školarca :) ).
Planinarski dom Lipa se nalazi na uzvisini Rog na 709 metara a izgrađen je 1967 godine, te mu je puni naziv “Lipa-Rog”. Ispod doma nalazi se livada na kojoj je smještena Kapelica Hrvatskih mučenika, ispred koje su se i neki školarci mučno osjećali nakon pokušavanja orijentacije na karti i traženja azimuta te dodjeljivanja zadatka pisanja izvještaja ( ovim putem se zahvaljujemo Dragecu na tom zadatku), ali nasreću ne zadugo jer smo pohrlili u dom da napunimo prazne želudce i ugrijemo se kuhanim vinom. Nakon okrijepe suhomestatim proizvodima, sirom sa tartufima čiji se miris širio stolom, štrudlama, kolačima (hvala Darija!) nastavljamo put hrptom Medvednice (Staza br. 1) do Gorščice, uz povremene mini pauzice radi edukacije i određivanja pozicije na karti.
Teren prema Gorščici svladavamo sa lakoćom - iako je ovo "prvi" izlet, većina nas smo već stare iskusnjare. Prije Gorščice radimo pauzu na vidikovcu i to koristimo kao priliku da okinemo par fotki za Instagram i Tinder profile, a stariji među nama (koji smo u manjini) koji “javno” ne koriste te moderne i napredne tehnologije, uživamo u pogledu na netaknutu prirodu koja se budi prvim zrakama sunca u proljeće.
Te uz još malo hodanja dolazimo do Gorščice. Na 738 metara dočekuje nas zelena travnata zaravan pod hrptom same Medvednice. Ovo mjesto se i danas zove Kaptolska lugarnica po drvenoj lugarnici koja je bila izgrađena 1896, te je služila za upravljanjem šumama, no izgorila je 1992.godine. No ono što nas je razveselilo je Lugareva kuća, najfinije mjesto s palačinkama, kuhanim vinom i napokon štrudlama od višanja, uz naravno još ponešto. Nakon pauzice, slijedi dodatno čašćenje instruktora sa domaćim palačinkama od pekmeza (vjv. Podravkina miješana marmelada) i čokolade koje bile su izvrsne. Punih trbuha, smrznutih (dugih) prstiju i sa osmjesima na licu vježbamo čvorove, šestice, osmice, lađarce I opet tako ukrug. Potom dovoljno smrznuti uz crvene noseve, ali sretni i zadovoljni, sa ponovljenim vještinama uz poneku natopljenu gojzu vraćamo se stazom 25 prema osnovnoj školi, gdje su nas dočekali naši parkirani auti. Sve u svemu, uspješno smo završili povratnički “prvi” školski izlet sa prijeđenih 15ak kilometara uz nekoliko kalorija viška i punim srcima zbog ponovnog okupljanja starog društva. Poneki od nas su uz pivo međusobno podijelili dojmove, te krenuli s pripremama za sljedeći izlet na Krk.
Monika Mačkić, Hrvoje Butina, Dorian Kutleša
