Ovaj vikend smo proveli lutajući ravnom i vjetrovitom Slavonijom i Baranjom. Krenuli smo vlakom iz Zagreba putem Vinkovaca u 6 ujutro. Ukrcali smo bicikle u nepostojeći vagon za bicikle i smjestili se za putovanje. Koja sreća da se na putovanje ne ide autom i autoputom već klopotavim vlakom. Uživajući u miru promatranja pejzaža kroz prozor i drijemanja na klupama u Kutini pridružuje nam se još suputnika na izletu.
U Vinkovce smo stigli oko 9:30 i odmah zajahali bicikle putem Vukovara. Ravna Slavonija nam se činio kao lagan teren za bicikliranje. Izazov ipak nije izostao i odmah smo bili dočekani jakim vjetrom u prsa koji nije nimalo popušta. Na trenutke smo se vozili na milimetre jedni od drugoga kako bi se zaštitili od naleta vjetra uz najsnažnijeg na čelu kolone. Kao prtiti dubok snijeg jedan iza drugog smo bili u koloni. U Vukovaru nas je dočekao polumaraton kojem smo se pridružili, moćan Dunav kojem smo se divili i kava koju smo iščekivali još od Zagreba.
Put dalje nam je pokazivao Dunav koji smo pratili bez pitanja preko Borova sela, Dalja, Erduta do Aljamaša uz predivna polja tek posađene pšenice. U Aljmašu smo napravili pauzu za gableca i odmor uživajući u pogleda na jako zanimljivu crkvu moderne arhitekture. Do Osijeka smo se uputili kroz polja makova i uz neprestan i jak čeoni vjetar koji nam nije davao mira. Prateći Dravu smo stigli u Osijek na ručak. Smjestili smo se spavati na putu prema Kopačevu nedaleko od Osijeka. Prvi dan je zaključen s oko 100km borbe s vjetrom i uživanjem u divnim prizorima Baranje.
Drugi dan odmah nakon ustajanja sjedamo na naše čelične konje i direktno idemo u Kopački rit. Nakon malo lutanja, jer izlet se smatra uspješnim tek kada se zaluta barem jednom, stižemo u ulaz parka gdje pješke obilazimo šetnice kroz močvaru i planiramo put kojim možemo što više parka doživjeti. Upućujemo se do Tikveša i nadomak sela gubimo trag staze koja je označena na karti, ali je nema ispred nas. Preskačemo ograde i vozimo se kroz zarasle putove koje nisu vidjele bicikle vjerojatno par desetljeća da bi stigli do Tikveša. Da bi sigurno stigli na vlak od Tikveša vraćamo se kroz park divnim makadamskim putem po nasipu kroz sredinu Kopačkog rita. Ručamo i blizini Kopačeva i dolazimo Osijek u ranim popodnevnim satima. Rastajemo se s jednim od suputnika koji juri dalje na vlak u 50 km udaljene Vinkovcem, dok ostatak ostaje u Osijeku gdje će uhvatiti vlak za Zagreb. Drugi dan jedni zaključuju sa 65 km vožnje dok naš Goran još na to odpedalira 50-ak km. Nakon slasnih palačinku ukrcavamo se na vlak i stižemo u Zagreb nakon malo više od 4 sata putovanja.
Željko Mešin
