Papuk
Sve što je lijepo kratko traje pa tako i 44. VOPS škola. U sunčano subotnje jutro okupili smo se kod birca Cug, koji je nekim školarcima postao domaće mjesto, a neki su imali priliku naučiti lokaciju toga tako posebnoga mjesta.. Uz jutarnju kavicu i naravno prvu temu o ispitu, okupljali smo se spremni na dvodnevni zadnji izlet u sklopu škole. U pokretu smo kasnili, a podršku su došli dati neki etablirani Velebitaši kao i sunce koje nas je pratilo čitavim putem do Velike. Na putu dugom oko 180 km prema Požeško-slavonskoj županiji stali smo na odmorištu Dragalić, gdje se uz kavu i pekarske slastice nastavila tema, pitanja, odgovora, azimuta, čvorova, prve pomoći, planinarske kulture….
Na samom odredištu u Velikoj, kod planinarske kuće Lapjak, nestrpljivo nas je dočekao Dragec sa novogradiškim planinarima koji su nas došli podržati na izletu. Planinarska kuća Lapjak velika je, prostrana, s kapacitetom od 18 kreveta i 20 madraca. Ima veliku blagovaonicu s posuđem i dovoljno dobro uređenim sanitarnim čvorom za planinarske standarde te velikim parkiralištem. Nalazi se na 335 metara nadmorske visine.
Podjeljeni u grupe s instruktorima kojih nije manjkalo, krenuli smo na kružnu rutu prema Mališćaku. Vrlo brzo stižemo do mjesta s kojeg se dobro vidi kamenolom u kojem bageristi neumorno rade. Pogled prema kamenolomu u nekih je izvukao sjetu o tihoj želji za poslom profesionalnog bageriste, a kod nekih tugu za nestajanjem planine i devastiranjem prirode. Dolazimo do vidikovca Pliš s kojeg pogled seže daleko, sve do bosanskih planina Kozara i Motajica. Tu je bila prilika za okrijepu s prekrasnim pogledom i upijanjem zraka sunca. Nije izostalo ponavljanje gradiva za ispit, koji je putem bio neizostavna tema. Kroz prekrasnu slavonsku šumu s debelim tepihom lišća stigli smo do skloništa Mališčak gdje su nas dočekali slavonski HGSS- ovci s već naloženom vatricom, oko koje se cijelo vrijeme izmjenjivao kružok. Sklonište je lijepo i uredno i u njemu smo nastavili isprobavanje raznih ponesenih delicija iz ruksaka. Nakon odmora i opuštanja, domaćini su s puno truda i pažnje pokazali načine kako napraviti nosila od ruksaka, zamki i drveta… Školarci su imali priliku ponoviti vještine vezivanja čvorova.
U kasno popodne, vraćamo se putem kojim nam se s drvenih vidikovaca, nudi prekrasan pogled u dolinu i uživanje u paleti boja zalaska sunca. Vadimo lampice i kao male krijesnice iznad svjetlom treperave doline, spuštamo se u Veliku.
U domu nas čeka naručena večera iz restorana, gulaš i vege meni. Apetit je velik jer je hrana prefina. Napetost raste jer dolazi vrijeme koje su svi čekali i/ili se pribojavali. Ispit je bio slojevit, opsežen i trajao je od 21h do ponoći. Bez sumnje, školarci su rasturili. Konačno je krenulo zasluženo vrijeme za feštu do dugo u noć ili do rano jutro. Bilo je ića, pića, pjesme, gitare, zvučnika i veselih školaraca.
Idući dan s opravdanim kašnjenjem naspavani i nenaspavani školarci kreću na drugi dio obilaska Papuka. Prvi na redu bio je Velički stari grad i vrh Lapjak. Pauza je bila na kamenitom djelu vidikovca Nevoljaš. Do krajnjeg odredišta Jankovac prolazimo vrlo slikovitim različitim dijelovima šume. Silazak niz brdo s debelim slojem lišća dobiva se dojam skijanja po lišću, osobito za one koji su imali štapove. Tamo gdje nema lišća vidljivi su izdanci šumske borovnice. Posebna čar koju su svi primijetili bila je glazba koju smo stvarali hodajući po lišću. Ritam se mijenjao i vjerujem da bi nekog vrsnog glazbenika mogao inspirirati zvuk šuštanja lišća ugodno nadopunjen s lupkanjem gojzi po goloj zemlji. Stigli amo do odredišta Jankovac koji je toliko popularno izletište da nismo imali priliku isprobavati delicije iz Planinarskog doma Jankovac, ali smo se zadovoljili s friško pečenim langušima na štandu. Obišli smo slap Skakavac i divili se ljepoti i kamenim strukturama. Na tren kao da smo bili na setu Gospodara prstenova. Samo je falilo da iz neke kamene udubine proviri Gandalf. U povratku smo imali najprije veliki uspon, nakon kojega smo se spuštali u sumrak po makadamskoj cestislijedeći potok do naše polazne točke. Već u blizini kuće Lapjak teško je bilo u mraku razaznati odmarališta nekadašnjih firmi i poznati adrenalinski park na Papuku, ali svakako se tamo nalaze.
Školarci se pozdravljaju uz dogovaranje nekih novih planinarskih pustolovina.
Andreja, Maša, Nataša i Lana
