Dana 12. ožujka iz Zavrzelna (700 mnv) krenuli smo put Rombona. Vrijeme alpskog starta bilo je nekoliko sati iza nas. Zrake jutarnjeg sunca lagano su se probijale kroz krošnje drveća sve do Goričice (1336 mnv) i lovačke kućice, od koje se pogled pruža prema planinama južno od Bovške kotline i Soči. Nastavili smo stazom desno od kućice u smjeru Rombona, prolazeći pokraj ruševina nekadašnje vojne bolnice i vješto izbjegavajući led koji se skrio ispod lišća.
Po izlasku iz šume, hodali smo uz stijene u kojima se nalaze brojni vojni tuneli, ostaci nekadašnjih zaboravljenih vremena. Hodajući uz Čuklu (1767 mnv), došli smo do podnožja stjenovitih litica Rombona, tj. Velikog vrha, gdje smo se nakon kratke pauze pripremili za uspon po grapi - oni koji su imali dereze. Oni koji su zaboravili dereze, spustili su se do Goričice i lovačke kućice (svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna).
Nakon penjanja po grapi koja skreće oštro u desno i izbjegavanja odlomljenih komadića leda stigli smo na greben. Od grebena smo nastavili oštro lijevo stazom a zatim četveronoške penjali nekih 5 metara. Nakon uspona, nastavili smo umjereno strmom padinom planine do vrha Rombona (2208 m), gdje smo se kratko zadržali uz zapuhe vjetra i pogled od 360° na dolinu Loške Koritnice sa selom Log pod Mangartom, Mangart, Jalovec i druge vrhove Julijskih Alpi.
Važno je napomenuti da se nekolicina prisutnih dva puta popela na vrh Rombona, nekolicina je vježbala zaustavljanje cepinom tijekom silaska po grapi te da je preostala nekolicina povremeno propadala u snijegu, uglavnom do pojasa i da su unatoč tomu svi ipak došli na vrh. Naravno, i nazad do parkinga na polaznoj točki u Zavrzelnu i zajedničkog okupljanja u Bovcu u potrazi za restoranom koji ima dovoljno kapaciteta da nahrani sva gladna usta vesele visokogorske družine.
Dubravka Raljević
