Izvještaj i najava: Trans Velebit i nazad

Najava - 16.06. 2022.

Trans Velebitska vožnja ove godine starta 16.06. u četvrtak (praznik) iz Zagreba.

Glavni dio vožnje traje 4 dana do nedjelje 19.06. i vozi se od Delnica do Zrmanje po Velebitu. Ruta je određena i istražena. Biti će mogućnost organiziranog povratka u Zagreb s kombijem za bicikle.

Postoji i drugi dio vožnje, za one koji imaju viška starog godišnjeg, koja ce se voziti dalje od tog dana prema jugu sve do 26.06. Za sad još bez određene rute. Možda i sve do Mljeta odemo.

Izvještaj - 19.06.2021

Na subotnje jutro 19. lipnja skupili smo se na Glavnom kolodvoru u 8 sati ujutro. Avantura je počela potragom vagona za bicikle u vlaku za Rijeku. Potpuno nakrcanih bicikala s bidonima za vodu, nosačima tereta, torbama, šatorima, vrećama za spavanje, karimatima, alatom, hranom i kremama za sunčanje ukrcali smo se na vlak. Tek ,ad je vlak odmakao od rubu Zagreba postalo nam je jasno kako je kasno za razmišljati jesmo uzeli dovoljno hrane za višednevno bicikliranje Velebitom na kojem nema niti jednog supermarketa ili bilo kakvog dućana.

1. dan

Iskrcajem iz vlaka kod Delnica ruta je dalje bila zadana pedaliranjem preko Gorskog Kotara i Velebita sve do Zadra. Za dodatan izazov nazad se planiralo trajektom iz Zadra do Lošinja i biciklima preko Lošinja i Cresa do Rijeke gdje se lovi vlak nazad za Zagreb. Čekalo nas je skoro 500 km horizontalno i 10.000 metara vertikalnog uspona, spavanje u šatorima u divljini, kuhanje hrane na kuhalima, traženje izvora pitke vode i to sve s biciklima.

Nakon doručka u pekari i kave na benzinskoj postaji u Delnicama krenuli smo kroz šumu makadamskim putem iz mjesta Lučice prema Sungeru i dalje nastavili cestom kroz Mrkopalj i Tuk Vojnom gdje je započeo makadamski uspon. Makadamski put kroz kroz Bijele stijene uz tišinu pedaliranja i upijanja netaknute šume označio nam je početak više dana meditativne divljine i prepuštenosti sami sebi i svojim biciklima. Okruženi konstantnim zelenilom polako i sigurno nam je dolazio osjećaj smirenosti i potpune slobode koje su naglašavale poneke srne koje su istrčavale na put.

Iz šume Bijelih stijena izbili smo na cestu koja ide od Kleka i nastavili južno do izletišta Konaci gdje smo uz zvukove žive muzike harmonike od proslave druge skupine gostiju pohlepno ručali. Znojni i prljavi od prašine makadama i bicikala izgledali smo posve neuklopljeni u proslavu skupine drugih gostiju koji su bili u odjelima i haljinama. Natovarili smo svu vodu koju smo mogli ponijeti sa sobom i uputili se u šumu na desetak kilometara udaljeno mjesto gdje ćemo kampirati i prespavati. Večer je provedena u raspakiravanju potrebnih stvari s bicikla, podizanju šatora, usporedbi opreme koju imamo i pričama kako nam je bilo tokom dana i šta nas još čeka. Jedan od nas je uzeo svu hranu koju je imao i zavezao na obližnje drvo udaljeno desetak metara iz predostrožnosti od medvjeda. Neki nisu bili zainteresirani za medvjede i ideji da spavamo u njihovim krajevima. U jednom danu iz kreveta u Zagrebu do spavanja na zemlji usred šume zajedno s medvjedima u Gorskom kotaru ponekad šokira um u svojoj različitosti krajolika spavaće sobe.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5522119158

2. dan

Probudili smo se ujutro bez posjeta medvjeda, barem koliko smo mi bili upućeni, i krenuli ponovno gladni na doručak. Dan je obećavao da će planirana ruta biti jako naporna s najdužim usponom na vožnji na Zavižan. Pedalirali smo prema mjestu Krivi put predivnom šumskom cestom na kojoj nismo satima vidjeli niti jedan auto i niti jednog migranta. Ovo nije taj isti Krivi put u Zagrebu u kojem se može popiti nešto, ovo je mjesto usred Gorskog kotara malo prije Vratnika. Mjesto je izgledalo kao napušteno. U traženju pitke vode u jednoj od otvorenih zgrada naišli smo na, koliko sam sposoban raspoznati Azijate, na Filipince koji su mjesili tjesto u nekoj improviziranoj pekari. Nisu baš razumjeli šta tražim dok nisam pokušao mahanjem rukama gestikulirati pijenje vode i uputili su me na veliki plasticni spremnik ispred zgrade. Voda mi se nije činila jako pitka i nastavili smo dalje dok nismo naišli na otkljucani bunar pored nečije prazne vikendice i tu se odlučli natovariti s vodom. Između Krivog puta i Vratnika dogodila se i prva probušena guma, odlična za odmor od pedaliranja i drugi doručak kao pravi hobiti. Kad smo izbili na Vratnik po prvi put vidjeli more s pogledom na Rab. Nastavili smo napornim makadamskim usponom prema Oltarima i planinarskoj kući koja je bila zatvorena, ali srećom s dostupnom tekućom vodom ispred kuće. Nakon ručka i odmora dalje smo krenuli na uspon na Zavižan koji je obilježavao taj dan. Na Zavižani nije bilo dostupne hrane i nakon kratkog odmora i slikanja uputili smo se na kampping poziciju par kilometara južnije gdje smo se smjestili i kuhali večeru. Već se mrak spustio kad nams se pridružio trojac mladih planinara iz Slovačke koji su slobodno lutali Velebitom na izletu od par dana. Ubrzo smo pronašli zajednički jezik preko Becherovka i dijeljenju grickalica.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5522136656

3. dan

Noć je bila hladna i usprkos tome buđenje usred Sjevernog Velebita je bilo divno. Sad već uhodani nakon doručka spakirali smo se i nastavili dalje makadamskim spustom prema iznimno lijepoj šumskoj cesti koja prolazi pored Careve kuće i Mrkvišta. Ubrzo smo se maknuli s ceste i nastavili dalje makadamskim putem prema Štirovači i Kuginoj kući kod koje smo sreli šumariju i napravili pauzu za ručak. Zalihe hrane smanjivale su se nemilice u pokušaju nadoknađivanja kalorija. Od Kugine kuće uslijedio je jedan od najljepših dijelova putovanja s predivnim makadamom sve do Baških oštarija. Makadamski put zavija kroz sve znatnije različitom klimom od Sjevernog Velebita i divnim pogledima na Dabarske kukove kroz koje uskoro i sami prolazimo. Dijelom bicikliramo uz samu Premužićevu stazu pri samom kraju iste i iz divljine izlazimo točno kod Hostela Baške Oštarije u kojem restoranu naručujem slijed kompletnog jelovnika. Kampiramo u obližnjem kampu Velebit.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5522147470

4. dan

Zapakirani i spremni za novi dan prvo se vraćamo nazad u restoran Hotela Baške Oštarije i slavimo još jednom završetak racionalizacije hrane i uživamo u slijedu višestrukih doručaka, jedan za drugim, kao pravi Hobiti. Pred nama je lagan dan spusta u Liku, koji ću probati zakomplicirati s jednom blatnom obilaznicom kroz minsko polje. Cestom se spuštamo prema Gospiću i kod prvog mogućeg skretanja s asfalta idemo prema Rizvanuši i blatnim putevima doline. Gubimo se i istražujemo šumske putove za izvlačenje drva, nalazimo oznake za mine i prolazimo posve obraslim cestama napuštenih sela ceste Like koliko god možemo da izbjegnemo glavnu magistralnu prometnicu. Spavanje je u hostelu u Sv. Roku.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5522157299

5. dan

Uspon iz Svetog roka vodi kroz divnu šumu i jako željenom hladu. Sad na jugu je već posve vruće. Penjemo se do Tulovih greda i Majstorske ceste kojom ćemo se spustiti na more. Uspon je lagan, vidici divni, dok spust, s pogledam na Sveto Brdo, prema moru je puno veći izazov nego je očekivano. Spuštamo se se s Velebita u Seline, generičko i mirno turističko mjesto, kao neki Morloci posve znojni i prljavi od sad već više dana života na biciklu.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5516478733

6. dan

U Selinama završava Velebitska avantura i započinje avantura povratka doma. Pedaliramo po paklenom suncu i iznimno visokim temperaturama prema Zadru gdje se smještamo u hostel što bliže trajektne luke. Nazad smo u okrilju civilizacije među turistima od kojih iskačemo s prljavim biciklima i znojnom odjećom više dana nošenom. Koji kontrast od divljine Velebita do starog grada Zadra, sve vlastitim nogama. Plan je idući dan ukrcat se na trajekt koji će nas odvesti skupa s biciklima sve do Malog Lošinja.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5522164554

7. dan

Ujutro lovimo trajekt za Mali Lošinj na kojem ćemo provesti slijedećih 7 sati putovanja. Dolazimo u kasnim popodnevnim satima u Mali Lošinj i odmah krećemo pedalirati prema Osoru i noćimo u prelijepom kampu Bijar odmah pored mora u dubokoj borovoj šumi.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5539697380

8. dan

S pogledoma na cijeli Velebit i zbunjenim izrazima lica da smo tamo gore nekidan bili i prošli taj cijeli greben u koji sad gledamo, pedaliramo po Cresu nazad prema sjeveru. Na posve drugom planetu smo i sunce nas grije, turisti čudno gledaju i dućani s hranom i vodom su na svakom koraku. Vraćamo se nazad prema Rijeci i da ulovimo vlak. Dan zaključujemo dolaskom do samog sjevera Cresa, u Porozinu i nakon kupanja s pogledanom na Rijeku spavamo na plaži odmah pored trajektne luke. Posve smo se navikli na život na biciklu i potpunu slobodu koju to donosi. Živimo na putu i glave su se navikle da svaku noć spavamo na posve drugom mjestu, da sve šta nam je potrebno nalazi se na biciklu. Prošli već značajan komad putovanja da mislim nam se vrte kako ovo možemo u nedogled i zauvijek.

Ruta:

https://www.strava.com/activities/5539698009

9. dan

Ranom zorom se budimo i pakiramo, ne razmišljajuci da nam je ovo zadnji put da to radimo na ovom putovanju. Lovimo trajekt cikom zore kako bi stigli na vlak za Zagreb koji ide u rano popodne, jedini vlak taj dan koji ide za Zagreb. Nedjelja i je nema puno prometa na cesti prema Rijeci. Uživamo u najljepšim pogledima na cijelokupni Kvarner bez ometanja u završnom dijelu putovanja. Nazad u zlatni kavez u kojem imamo sve na dlanu.