Logarska dolina – 11.6.2022. – PDS Velebit Zagreb

Logarska dolina

Našli smo se parkingu King Crossa u 5:00 h. Okupilo se nas troje i krenulo autocestom prema Ljubljani. Nakon vožnje sporednom cestom prema Kamniku, zastali smo na benzinskoj, radi kave i WC-a. Nakon prolaska potonjeg mjesta treba skrenuti prema mjestu Luče, no mi smo, možda radi radova ili možda zbog ugodnog zapričavanja, koje se odvijalo u autu, skrenuli za Veliku planinu. Spustom s druge strane, dolazimo u Logarsku dolinu. Na ulazu plaćamo ulaznicu, za park prirode, cijena 7 €, po vozilu.
S parkirališta, krećemo pješke prvo šumskom cestom, zatim šumskim putem u smjeru Klemeče jame. Nakon 5 minuta hoda, uspon se nastavlja po putu koji vodi jako oštro uzbrdo. U nastavku planinarska staza vodi po izloženoj strmoj padini. Nakon prelaska spomenute padine stiže se do točke u kojoj staza dolazi pred samostojeću stjenu, a staza ne daje drugi izbor, nego prolazi strmo, kroz stijenu, tunelom. Kada se prijeđe spomenuta padina, dolazi se do mostića preko grabe koju treba prijeći. Za kratko, napuštamo šumu i izlazimo na travnati proplanak na kojem je izgrađen planinarski dom na Klemenči Jami. Tu radimo pauzu od cca 25-30min, i pijemo prve čajeve, pive, jedemo prve sendviče.
Od ovog planinarskog doma staza se blago penje kroz šumu i dolazi na križanje planinarskih putova. Oba smjera vode na Ojstricu. Naš je planirani smjer, udesno, koji vodi preko Škarja do vrha. Nastavljamo dalje, hrabro, sve prema planu i programu. Nailazimo na stazi, na 25 m snježnog prečenja, na putu negdje između Rjavčki vrh-a i Škarja. Nastavljamo strmo, dalje, po putu, do kaskadnih stjenovitih gromada, kojima pristižemo na sedlo Škarje (nazvano po neposrednom vrhu Škarje 2179 m), gdje je križanje pl. puteva.
Desno se ide za Lučku Babu i Vilice te Planjavu, a lijevo i dolje, naknadno po kratkim sajlama skreće se, za Ojstricu. Na kraju same stijene Škarje probijamo na još jedno raskrižje puteva, na kojem, stoji oznaka Ojstrica 2350 m - vrh 1 h. Nastavljamo dalje, bez stajanja. Nakon cca 55 min dolazimo na vrh. Slikamo se, snimamo. Opće narodno veselje, koje ne traje dugo, već nas jaki vjetar, tjera dalje, dolje, na silazak. Negdje na povratku, između vrha Ojstrice i sedla Škarje, donosimo odluku za silazak istim putem, u smjeru, doma na Klemečoj jami. Što iz razloga velikog sivog oblaka koji se nadvio i sakrio vrh Planjave, što radi gladi, što radi boljeg upoznavanja i druženja, što radi sunčanja na suncu. Dolaskom u dom, nakon 4 h, izuli smo tenisice i gojzerice, da odmorimo umorna, natečena stopala, naručimo topla jela, i krenemo okretati runde. Nadalje, kada je zadnje vrijeme polaska prekinulo zabavu, nastavili smo spust do parkinga, cca 1:05h, ali ovaj put drugim, kružnim putem. Izašli smo, na šljunčanu cestu, nedaleko od pansiona Ojstrica, te nastavili cca 2km šumskom cestom, do parkirališta, gdje smo si čestitali i obećali se nagraditi još jednim stajanjem i druženjem, v Zmajevevoj votlini.

Povratak u Zagreb, bio je oko 23h. Pohvale mirnom i brzom vozaču-visokogorcu Juraju, koji nas je nakon 9h ture i još 6-7h dodatne ukupne vožnje - vratio žive i zdrave natrag našim obiteljima, u Zagreb. Pohvala neustrašivoj visokogorki Renati, koja se nije libila, niti trenutka i to prva, prelaziti, snježne prelaze, hrabro i neustrašivo. Svaka čast, ekipa!