M1
Nakon puno razgovora napokon smo se dogovorili i fiksirali datum za hodanje sljemenskom transverzalom M1. Ograničili smo broj ljudi kako bi izbjegli potencijalna zaustavljanja i poteškoće jer ima kilometara za proći. Polazak u 5:00 od Zagrebačkog kita (Podsused), Darko kupi ljude po putu.
U petak oko 18:30 Darko mi je pomogao da se vratim iz Vugrovca nazad za Zagreb. Ruksak je već bio spreman. Budilica mi nije trebala jer sam se sam probudio već u 4:15. Kasnije su i ostali potvrdili da su bi nahajpani. Daria je krenula nekih 40ak minuta ranije jer je mislila da ćemo mi biti jako brzi. Dogovor je bio svakih 60 minuta pauza od 5 minuta.
Polazak je kasnio i krenuli smo u 5:10 iz Podsuseda prema Kamenim svatima. Naglavne lampe nismo koristili jer je svanulo taman negdje oko 5:00. Sve je teklo glatko osim što je put bio vrlo blatnjav zbog kiše dan prije. Do Kamenih svata smo imali jednu nenamjernu grešku i skretanje s puta. Do Vrha nismo nikoga sreli. Nakon kratke pauze i jela nastavili smo dalje prema planinarskom domu Glavica.
Na Glavici smo bili u 8:10. Napravili smo odmor i razgovarali s ekipom koja svake godine radi transverzalu i po čijem smo izvještaju mi putovali. Katrin ih je prepoznala kad su nas prestigli na stazi malo prije Glavice. Nisu bili baš druželjubivi pa smo kratko razmijenili tehničke detalje i nastavili dalje. Tu se subotu trčala Traversa pa smo nakon glavice naletjeli na veću grupu trkača.
Nakon Glavice i Ponikva krenuli smo prema slapu Sopot gdje smo se kratko zadržali u maloj pauzi. Nakon slapa slijedi vrlo strm uspon, na koji su nas upozoravali naši supatnici od ranije i koji nisu išli do slapa nego odmah krenuli za Risnjak. Strminu smo vrlo brzo svladali i nastavili put Risnjaka. Na Risnjaku radimo prvu dužu pauzu i krećemo prema Grafičaru kojeg smo prošli bez pauze i zadržavanja.
Nakon toga je krenuo spust prema Kraljičinom Zdencu gdje smo bili oko 11:45. Tu smo ponovno napravili pauzu, napunili spremnike za vodu i krenuli prema Mrcini i žičari. Ovaj dio puta je bio dosta težak jer smo bili na dijelu izvan šume koji je dosta strm i dug, a već smo bili gladni i pomalo iscrpljeni. Nakon sat vremena koji se činio kao vječnost dolazimo do žičare i sjedamo u Srnec na cugu. Konobari nas ignoriraju, ali prežedni smo da bi išli dalje.
Nakon okrepe idemo preko činovničke livade i Grofice prema Runolistu gdje se ne zadržavamo i dolazimo do Puntijarke gdje je dogovor za ručak. Cijelo ovo vrijeme nam Daria bježi i sad je negdje na Gorščici. Nakon pola sata odmora i ručka na Puntijarki krećemo prema Horvatovim stubama u smjeru Hunjke.
Horvatove stube su nam bile treći veliki uspon, ali kako smo netom prije ručali prolazimo ih bez problema, penjemo se na Hunjku i radimo pauzu od 15ak minuta, punimo zalihe vode jer do Lipe Rog nemamo gdje napuniti spremnike.
Krećemo malo prije 15:00 sati i još uvijek smo u dobrom stanju. Na putu srećemo ekipu koja priprema i označava stazu za sutrašnji trail. Vješaju se trake i grudnjaci za koje nam nisu htjeli pojasniti čemu služe kao oznaka na putu 😊, valjda za motivaciju.
Dolazimo na Gorščicu oko 17:00, nakon što smo sreli prilično reprezentativan primjerak Bjelouške. Prije toga smo vidjeli i dva Sljepića. Ne zna se tko je bio pod većim stresom Katrin ili gmizavci 😊
Na Gorščici vidimo da nas čeka još dosta puta i ne zadržavamo se predugo. Prema Lipi Rog se počinju javljati prve tegobe u vidu umora i bolova u koljenima, al' ne damo se.
Lipu Rog ekspresno prolazimo i krećemo prema Vugrovcu jer je već skoro 20:00 sati i nemamo vremena za pauze ako želimo doći po danu i ne želimo da nas Daria dugo čeka. Ona je tada već bila u Vugrovcu. U Vugrovec dolazimo oko 21:30. Zadnji dio smo morali hodati pod rasvjetom naglavnih svjetiljki i čak smo sreli dvije ne tako male divlje svinje koje su se srećom bojale više nas nego mi njih. Nakon dolaska i slikanja spremili smo stvari i autom krenuli na cugu negdje na putu i prema Podsusedu po Darkov auto.
Sve u svemu odličan izlet, na kojem treba imati dosta tekućine i energije za prolazak 50+ km i oko 2300 metara visinske razlike.
Luka Eršte
M1 light
Bio je četvrtak, dan kad je sastanak PO-a, ali tog četvrtka bilo je i nekih drugih događanja. Bila su dva zanimljiva predavanja: jedno o planinarenju u Španjolskoj, a drugo o Grand Canyonu. No istovremreno se odvijalo ispitivanje preostalih školaraca VOPS-a koji nisu izašli na ispit vikend ranije. Pogađate što sam ja slušala – opće znanje jedno 6 puta! :D Završili smo taman kad i predavanja, a po izlasku na Klaićevu, šušur novopečenih dipl. planinara, dogovori za cugu da proslave „diplomu“ i za prve samostalne izlete. Jedni će na Premužićevu, drugi na transverzalu...Na transverzalu, veliš!? Mogu li i ja s vama? Možeš, ali mi ti idemo nekim normalnim tempom, bez velikih pauza – reče Mate. Znam ja koji je njihov normalni tempo, ali to me nije obeshrabrilo. J
O transverzali sam razmišljala od ljeta 2021. Tad sam jedne srijede umjesto na popodnevnu Bikču krenula put Podsuseda i odradila skoro pola. Bilo je već prilično kasno, pa sam zaključila s pivom na Grafičaru i spustila se u grad. Ovaj put bila sam spremnija. Nabavila sam gpx trag i planirala krenuti u 4:00, ali bio je još mrkli mrak, pa sam pomakla na 4:30. U WA grupi krenulo je nabrijavanje i nije bilo odustajanja. U 4:30 krenula sam hodati iz Podsuseda. Taman je počelo svitati i čeona mi nije trebala. Putem sam srela tri srne, na proplancima i u šumi. Šuma se budila i ptice su neumorno pjevale. Mistična atmosfera uz sumaglicu i sparinu. Budući da je dva dana ranije padala kiša, staze su bile prilično skliske i štapovi su mi itekako koristili. Staza je odlično markirana, ali s obzirom da se neprestano sijeku staze, dobro je imati neku offline aplikaciju i trag za lakšu orijentaciju. Usprkos sparini i proklizavanju do Kamenih Svata sam „sletjela“ sam ispod marke. Očekivala sam ostatak ekipe, koji je trebao krenuti u 5:00, da će me sustići, ali nisu. Pojela sam prvu čokoladicu i krenula dalje. S obzirom na užasno blato pri uzbrdicama i nizbrdicama i popriličan broj kilometara pred sobom, odlučila sam se za light varijantu – odlučila sam proći grebensku stazu i kratiti silaske, tako da sam prvom prilikom skrenula prema Grafičaru, preskačući spust na Veternicu i slap Sopot. Neki su mi rekli da je idealno ići lagan, s malo vode, izotonikom i par energetskih čokoladica. Ja sam uzela više vode, jer nisam računala na domove i izvore prije Grafičara. Čokoladice me baš i nisu držale, pa sam posegnula za kikirikijem. Kod Grajfove kopanje, gdje sam sljedeće zastala, protračali su i neki trkači. Bila je utrka – traversa.
Kratka pauza na Grafičaru, jedan gel i nastavak prema Tornju. Gore stižem oko 11 i odlučujem se u Zlatnom Medvjedu sjesti na ručak. Uživam na terasi na suncu nekih 40 minuta. Ekipa se javlja da je na Kraljičinom zdencu. Imam veliku vremensku prednost i nakon prave hrane se napokon osjećam puna energije. Odlučujem se stazom 39 spustiti do Horvatovih stuba, pa na Hunjku. Ta mi je staza divna, pa kad već ne idem klasičnom M1, mijenjam trasu. Uspinjem se Horvatovim stubama i uživam u štrudli od šumskog voća na još jednoj dugoj pauzi na Hunjki. Ekipa je na Puntijarki na ručku. Kad mi je dodijalo sjediti krećem dalje prema Gorščici. Putem uživam u fotkanju. Tamo se sunčam na klupi, dok me obilaze lokalne mačke, no nemam nikakve hrane - osim čokoladica. Krećem prema Lipi i usput skrećem na predivan vidikovac prema Vidovcu. Na Lipu stižem u 18:00 i odlučujem se spustiti bez pauze u Vugrovec do auta i tamo pričekati ostale, jer su oni jedno sat i pol do dva iza mene. Spust s Lipe prema markaciji traje još dva sata. Ide kratko uskom šumskom stazicom do grubog makadama. Taj mi je dio staze bio najgori. Kad se spustiš u civilizaciju, pogledi se otvaraju na cvijetne livade uz poneku viksu i male šumarke. Obronci Medvednice prelijevaju se u blage brežuljke. Hoda se cestom, malo asfaltiranom, malo makadamom kroz šumu. Do parkinga stižem u sumrak i chillam još sat i pol dok nisu stigli ostali. Sretni i ispunjeni, bar ja, nakon par fotki za uspomenu, odlazimo na jednu pivu i pičimo 60 kilometara do početne točke u Podsusedu.
P.S. Drugi put ću proći cijelu. ;)
Daria Z.
