Pohorje

23.-24.7.2022.

Ljetni toplinski val koji se nadvio nad Zagrebom odlučili smo izbjeći i spas pronaći negdje u šumovitoj planini. Cilj nam je bilo Pohorje, razlog istraživanje, a način vlak. Iz Zagreba smo se brzim vlakom uputili ka Mariboru te nakon jutarnje kave na već uzavrelom središtu grada, spas tražimo u hladovini drveća. Od samog kolodvora pa do početka staze morali smo dio puta othodati po asfaltu kroz Mariborske šarene kvartove. Krajnji cilj nam je bila Ruška koča i Žigartov vrh, a ruta po kojoj smo se penjali je početni dio slovenske planinarske puti, staze duge 618 kilometara. Iako naš put i nije tehnički zahtjevan niti je ogromna visinska razlika, ali zbog vrućine koja nas je uz stopu pratila, sve se činilo jako naporno. Prvu pauzu radimo na pola puta kod hotela Believeu do kojeg dopire i vučnica. Nastavljajući radimo mali detour prema razglednom stupu koji je označen na karti planinske zvezde, ali je nažalost zatvoren i nije se moguće popeti na njega. Iduću pauzu radimo na Mariborskoj koči te dalje nastavljamo po nešto ravnijem terenu do Ruške koče kroz šumovitu stazu. Izmoreni od sparine, odlučujemo tu završiti naš dan te uz vrhunsku večeru dočekujemo promjenu vremena koja je osvježila večer i pružila nam ugodan san. Sutradan se prema Mariboru odlučujemo vratiti drugom rutom, preko doma Pečke te kroz elitni kvart Hrastje, a sve to kroz šumovitu i jako dobro označenu stazu. Ostatak puta do željezničkog kolodvora hodamo po vrućem asfaltu, što bi u budućnosti trebalo zamijeniti nekim vidom gradskog prijevoza, ali to nam je bio izviđački izlet pa smo za idući put pametniji. I za kraj se gostimo finom hranom u mariborskom restoranu.