73. rođendan PDS “Velebita”

“V” kao Velebit završio je naš Edo u četvrtak svoju prezentaciju o planinarenju Prokletijama u jesen 2022. u novim prostorijama društva u Klaićevoj ulici 42 (dvorište) i dao nam dobar šlagvort za dan kasnije.

Taj petak, 27. siječnja 2023. i 73. rođendan PDS “Velebita”, kao i najavu izleta u Zagorje kojim ćemo obilježiti baš taj rođendanski dan. I krenula je najava izleta na sastanku, a već tjedan dana odjekivale su najave naše Irme Vrbnjak na društvenim mrežama i redom su tagirani svi “dohvatljivi” Velebitaši, a išla je i čestitka s najavom izleta u eteru na Radiu Sljeme popodne, na sam rođendan društva. Zvalo se na sve strane stare i mlađe velebitaše na snijegom napudranu Ravnu goru, koja u općoj nestašici prave, ciče zime s puno snijega u blizini Zagreba, uistinu pruža pravu zimsku bajku poput onih nekada.

U nedjelju 29.1. u 9:30 sati kod dvorca Trakošćan u dolini Bednje okupilo nas se ukupno točno 13 !? Pomislih malo, a s druge strane baš taman. Broj 13 označava korak u novo, početak jednog novog ciklusa, novi start, novi život. Možda je to baš tako nešto, jer okupili smo se Lober Đaković Dugy, Krešimir Bago, Irma Vrbnjak, Tonća Ćaleta Prolić, Taida Galić, Božena Matijević, Sanja Šarić, Robert Lokar, Ružica Gudelj, Ivana Sudarić, Morana Gojević, Aglaja Aparnik i ja. Uz kratko piće i razgovor prije početka hodanja u toplini obližnjeg hotela, počela su velebitaška prisjećanja…

Mentalitet Velebitaša, mladenački elan i oduševljenje ne poznaju ni najteže zapreke kad se prihvate nekog zadatka. To je jedno od glavnih obilježja velebitaškog duha! Kao primjer toga uvijek posluži jedna od najljepših društvenih akcija, izgradnja Ratkovog skloništa usred nepristupačnih Samarskih stijena na 1184 m nadmorske visine ispod vertikalne stijene visoke 35 m, u rekordno kratkom vremenu u samo 8 dana kišnjenja i smrzavanja, pa je tako nastala i pjesma “… čekić i pila i greda od sto kila…” i ostala već sedam desetljeća velebitaškom himnom. Veliko srce Velebitaša, inovativnost, kreativnost i zalaganje članova, kao i način rada društva, njegovih odsjeka AO, SO i PO, Velebitaša članova HGSS, u Domovinskom ratu “Planinske satnije Velebit”, te uopće njegove originalne akcije (ekspedicije, alpinistički kamp Paklenica i kampovi uopće, Alpinistička zbirka Zavičajnog muzeja u Ogulinu, “Dijačijade”, “Gitarijade”, prva orijentacijska natjecanja, itd.), ustrajnost, požrtvovnost i hrabrost oduvijek su isticane kao primjer i uzor kako treba raditi i kakav duh razvijati i njegovati.

Prisjetimo se nakratko, tog sada već davnog 27. siječnja 1950. godine, citat “…kada je izdvajanjem skupine sveučilištaraca iz tada jedinog matičnog planinarskog društva Zagreb u velikoj dvorani Tehničkog fakulteta održana osnivačka skupština Planinarskog društva Sveučilišta “Velebit, a ime “Velebit” društvo je dobilo po našoj najvećoj i najljepšoj planini koja je u to doba bila obavijena nimbusom misterija, i napuštena od planinara već desetak godina u sebi skrivala ruševine planinarskih domova.” (iz knjige “50 Velebitovih godina”, 2000.)

I tako živi naše Planinarsko društvo Sveučilišta “Velebit” već 73. zdrave i nadasve svestrane i aktivne godine, a mi pjevamo “Velebitašku himnu”…

Po buri i oluji kad kiša za vrat curi, tad čudni ljudi idu van da sebi grade stan
Ideju svatko ima i mudro projektira, i zato urla čitav dan ja imam vlastit plan.
Hej, čekić i pila i greda od sto kila, Velebit će gradit svoj planinarski dom.
Tek nestalo je ljeta, al zima nam se smeta, tri daske ćemo skupa zbit i dom će gotov bit.
A nakon teškog rada uzviknut ćemo tada, pa bio gladan ili sit sve za Velebit.

Sve za taj jedinstven i nepobjediv velebitaški duh.

Izlet na Ravnu goru bio je pun pogodak – s puno sjećanja i smijeha, dobrih opaski, dosjetki i vibre uopće! Toplinu Filićevog doma, istovremeno hladnoću i romantiku snježne idile u šumi (pjesma “Zeko i potočić”), najbolje će dočarati slike. Hvala okupljenima - najprije na dobroj volji u izdvajanju vremena za stare velebitaške prijatelje, radosti zajedničkog odlaska u planinu i sjećanjima, te štovanju PDS “Velebita”. I do skora, ponovilo se!

Sastavila: Lidija Vrečar Mišćin