U nedjelju 05.03.23, devet članova visokogorske sekcije PDS Velebit pohodilo je Logarsku dolinu i područje Rinki (info o ekipi na dnu izvještaja). Bio je to još jedan uzbudljiv dan u slovenskim Alpama, ispunjen lijepim vremenom, dobrom ekipom te sa 2 uspješna uspona!
Neki su prespavali noć prije, kako bi se stigli 'aklimatizirati', a ostatak grupe krenuo je u 'gluho doba noći' u nedjelju, kako to često biva u visokogorskom životu :) Sastali smo se na parkingu Doma Planincev u 8h ujutro. Cilj dana – Rinke 'čez Turski žleb'. Na početku ture prvo slijedimo zadnji komad ceste (dostupan samo lokalcima), a uskoro kreće i uspon kroz šumu, na mjestima relativno strm. Radi sitnih proklizavanja obukli smo uskoro i dereze, a na Jelin savjet stavili i kacige – naime, put vodi podno visokih litica, a radi rasta temperature u zadnja 2 dana stijena 'radi' pa je moguće da koji komad doleti i do nas. A svi znamo da kaciga glavu čuva!
Na putu prolazimo Slap Rinku u zimskom ruhu i kratko zastajemo uživati u pogledu. Zamišljamo i kako bi lijepo bilo odmoriti se i ugrijati uz kavicu i rakiju, u malom objektu izgrađenom u stijeni kraj slapa, zvanom Orlovo gnijezdo. Izgledalo je tako toplo, udobno i sigurno, a nas je čekalo toliko toga nepoznatog...? No, u hrabrom velebitaškom duhu nastavljamo dalje i uskoro izlazimo na Okrešelj – veliku zaravan koja se nalazi u podnožju Rinki. Sada smo već izašli iznad oblaka, a Sunce se prolilo po amfiteatru stijena i grebena oko nas...kakav pogled! Od vršnih dijelova Ojstrice i Planjave (istok i JI), preko Brane, Turske Gore i Rinki (jug i JZ) do Mrzlog vrha i Mrzle Gore (SZ). Naravno, nije moguće uočiti sve spomenute vrhove iz doline u kojoj se nalazi Okrešelj, jer neki se kriju iza grebena na koje smo gledali...Ali, kad znaš da su ti vrhovi tu, negdje 'blizu', a opet tako daleko – 'onkraj grebena' – cijela priča dobije jedan dublji, intenzivniji ton. Mašta proradi, a krv proključa...
I tako smo opijeni pogledima krenuli prema glavnom izazovu dana – grapi zvanoj Turski žleb. Ovisno o uvjetima i vrsti podloge, ovaj pristup u vršne dijelove Rinke i Turske gore može varirati u tehničkom smislu, ali generalno stoji kao 'zelo zahtevna' tura. Na zaleđenoj površini, neki dijelovi Žleba mogli bi se smatrati i čistim alpinizmom, jer nagib ide do 35 stupnjeva, a u slučaju poskliznuća put do dna Žleba jako je dug. No, ovog puta Priroda nam je namijenila jedan drugačiji tip izazova. Naime, radi rasta temperature koji je trajao već drugi dan te činjenice da je prije tjedan dana napadalo dosta snijega, koji se nije stigao obraditi, podloga je bila mekana i počeli smo poprilično propadati. Najgore je bilo na padinama podno Žleba, okupanima u Suncu. Unatoč prtini koju su prije nas napravili naši prethodnici, snijega je bilo puno, ugažene stope bi se razgazile, a 'teškaši' poput mene svako toliko zaranjali bi do koljena i dublje.
Na pristupu žlebu, kako je stupanj strmine rastao, kada bi 'čupali' noge iz dubljeg snijega, sve se češće moglo vidjeti kako se snijeg odvaja u komadima i pločama i klizi niz padinu. Jela nam je objasnio kako se tu radi o onom što Slovenci nazivaju 'klože' – nakupine snijega nastale na tvrđoj podlozi, koje pri pomicanju ili opterećenju mogu odsklizati niz padinu. Na svu sreću, u ovim uvjetima ('mehka kloža') te količinama snijega, uvjeti su i dalje bili sigurni za nastavak pa smo svi zajedno uprli uzbrdo, prema sedlu na vrhu Turskog Žleba. Malo po malo, svako svojim tempom, ali opet kao grupa i ekipa! Inače, uspon kroz Žleb, iako je bio tehnički lak (snježne stepenice), bio je fizički naporan, radi strmosti terena i opisanih uvjeta snijega. No, dodatnu snagu davao je pogled 'iza leđa', na Mrzlu Goru, koja se uzvisivala iznad Okrešelja, tamo sa druge strane doline...Kad shvatiš u kakvoj si se ljepoti našao, uvijek se nađe snage za još koji korak naprijed...gore, u visine, po nove poglede!
Uskoro je cijela grupa izašla na sedlo iznad Žleba. Na lijevo se ide prema Turskoj Gori, a mi smo krenuli desno, prvo u smjeru Mali Podi, a onda po južnim obroncima Rinki. Nedugo zatim cijela skupina stiže na prvi cilj dana – Mala Rinka 2289m! Neki su bili brži, neki sporiji, neke su bolile tetive i mišići, drugi su dahtali, a treći su veselo skakutali puni energije...ali svi smo se dočekali na vrhu i čestitali si na usponu, u pravom velebitaškom duhu! Dan je bio kao iz bajke! Sunčano vrijeme uz inverziju u nekim dijelovima, plavo nebo gotovo bez oblačka, a planine krcate snijegom, bijele se i sjaje na Suncu. Prava nagrada za trud u dubokim snijegovima na pristupu!
Četvero najhrabrijih i najspremnijih (Jela, Matija, Vanja i Nataša) uskoro je krenulo i prema drugom cilju dana – Koroška Rinka, 2433m. Ostatak ekipe budno je pratio kako napreduju i istovremeno uživao u trenucima srastanja sa Alpama, odmarajući na Maloj Rinki. Sendviči, čokoladice, pogledi, fotkanje...a onda je Dugi, kao pravi iskusni Velebitaš, izvadio i 'vršni kompletić' – pivo i čašice, da se nazdravimo. Tako je i bilo!
Kada smo vidjeli našu ekipu kako se lagano spušta nakon uspješnog uspona na Korošku Rinku, krenuli smo natrag, uz prethodni dogovor da se vidimo negdje u Žlebu ili najkasnije na Frischaufovom. Jela, Matija, Vanja i Nataša uhvatili su nas već u gornjem dijelu Žleba te zajedno s nama nastavili prema dolini. Nažalost, radi požara Frischaufov dom ne radi, a preko dana je moguće popiti neko piće tamo. No, u popodnevim satima tamo je već sve utihnulo pa smo se spustili skroz dolje u dolinu i presretni uletili u prvi objekt koji je služio piće. Pivo, rakija, priča sa lokalcima...i uskoro zadnjih 2km do parkinga na domu Planincev.
Večer je završila uz ukusne zalogaje u pizzeriji Četara (Ljubno ob Savinji / dajemo Velebitovu 'zvjezdicu' za ukusna jela), gdje smo se svi zajedno izljubili i izgrlili, nakon super izleta! Natrag doma u ZG stigli smo u kasnim nedjeljnim satima. Punih trbuščića, veseli, prepuni dobrih dojmova i lijepih scena, ali i zadovoljni učinjenim – jer ipak, po ovakvim snježnim uvjetima, uspon na Rinke iz Logarske, u jednom danu gore-dolje, svakako je razlog za zadovoljstvo!
Živjele Alpe! V kao Velebit!
Edo Vričić / Kapetan Puž
OSNOVNI INFO O IZLETU / 'ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE'
- Sudionici izleta – Mario J., Matija J., Dugi, Vanja Š., Nataša V., Karmen P., Nikola B., Igor J. i Edo V.
- Svi članovi ekipe uspješno su se uspeli na vrh Mala Rinka 2289m, a četvero članova ekipe uspelo se dodatno i na vrh Koroška Rinka 2433m (Mario J., Matija J., Vanja Š., Nataša V.)
- Kratki profil uspona: 16km / +1452m (do Male Rinke) i +1596m (do Koroske Rinke)
- O uvjetima:
- unatoč propadanju u relativno duboki i meki snijeg, pozitivna strana svega – bar za nas koji smo trtaroši na strminama – bila je da je podloga ostala mekana sve do izlaska na greben pa smo hodali doslovno u snježnim stepenicama. Na vršnim dijelovima nagib je inače oko 35% te bi u slučaju zaleđene podloge tura dobila jedan drugačiji karakter. Posebice kada vidiš duboki žleb ispod sebe.
- Više o kložama: https://www.grzs.si/resevanje/nasveti-grzs/kloze/#
- DOM PLANINCEV V LOGARSKI DOLINI
Dom je idealno ishodište za izlete na područje Rinke, jer na njegovom parkingu je i kraj ceste (dalje dostupno samo za lokalce). U ovo doba, sve do travnja, po informacijama na stranicama PZS dom ne radi. Na vratima doma stoji pak da preko tjedna ne radi pon-uto, ostatak radnog tjedna radi do 18h, a vikendom do 20h – dakle, otvoreni preko dana. No, uz poziv se može dogovoriti i spavanje. Okvirne cijene:
- noćenje: 11,50 EUR uz iskaznicu + 5,00 EUR za grijanje u sobi = 16,50 EUR
- večera: jota 5,50 EUR, za kobasicu treba dodati još 1,50 EUR-2,00 EUR / imaju i ćevape, bolognese i sl., okvirno 7,00 EUR-9,00 EUR ovisno o vrsti jela
- doručak: 5,50 EUR / kruh i namazi + kajgana ili jaja na oko ili hrenovke + čaj ili kava
Izvjestaj: Edo Vričić
Autori fotografija: Igor Janežić, Mario Jelić, Karmen Preskar, Vanja Šiljak, Nataša Valenčak, Edo Vričić
