Lisca...

Izlet počinjemo okupljanjem u ozbiljnoj ustanovi Cug, gdje petnaestero nas pije jutarnju kavicu i dobiva novog člana društva – konobaricu Cuga :)

Nakon što su sve ovčice na broju, krećemo autima do Lisce. Provjeravamo opremu, nešto stavljamo u kljun te lagano krećemo s uspinjanjem do naše ferratice. Kad smo došli na željeno mjesto, Josip se prvi penje, a mi vježbamo upletenu osmicu.

Nakon toga neki se penju uz pomoć užeta, a neki bez. Kad smo popeli prvi dio, ćakulamo s Josipom te čekamo sljedećeg penjača.

Nakon toga idemo dalje, ferrata se sastoji od dva teža dijela koje su neki zaobišli, a većina uspješno savladala. Čestitke :)

Dolazimo u Tončkov dom svak' u svom ritmu i tamo jedemo gobovu juhu, gulaš, palačinke te pijemo pivu, špricer (gemišt) ili radler. Vrijeme za odmor i prepričavanje dojmova. Zajedničku sliku radimo na livadi s prekrasnim pogledom na slovenske planine i brda.

Zatim se dijelimo u tri grupice, jednu koja ide ponovno penjati ferratu, drugu koja ide na otpenjavanje i treću koja ostaje u domu pa se kasnije spušta.

Otpenjavanje se nekima svidjelo, a neki su izjavili da su spušteni kao teret. Hvata nas lagana kišica, ali svi uspijevamo spustiti se s ferrate i sretno stići do auta. Prepričavanje dojmova, razgovor o budućim aktivnostima vinfića nastavlja se u našoj bazi – Cugu.

Slijedi razlaz kućama, gdje svi dolazimo sretni i ispunjeni, zadovoljni kako naši vinfići napreduju iz ferrate u ferratu.

Izvještaj napisala: Iva Puškar

Autori fotografija: Petra J., Darija M., Luka R., Darija T., Perica Z.

U potrazi za Vrućim Kajem...
 
Tog jutra, tucet i pol Vinfića okupilo se u Cugu. Cilj: Vrući Kaj, preko Lisce.
 
Nakon prve kave, i Oboružarevog pojašnjena plana, mnogi su morali ostavit višak anksioznosti u odvodima Cuga.
Sukladno preferencama, Vinfići su odabrali prikladno prijevozno sredstvo do Lisce. Neki su odabrali sigurnost uz Oboružara u provjerenoj Mazdi, avanturu u Vitari, potragu za buregrima i Vročim Kajem ili operu i makijato u pekarskoj limuzini.
 
Nakon pitoreskne vožnje kroz pitomo Zagrebačko podzapadje, i avanturističku vožnju do destinacije, kolona se uspješno uparkirala podno ferate.
Prebrojavanje, provjera i krenusmo u osvajanje klinova, sajli i stijena.
 
Već kod prvog izazova, pojedinci su iskoristili Oboružanog da ih nategne. Opušteniji dio Vinfića je nastavio prema domu, u očekivanju burgera i pšeničnog piva. Ozbiljni dio je prionuo radosno obilaženju Oboružanog.
Uz puno opreza, ponavljanja i uživanja, sitgosmo do zadnja dva detalja. Kojim putem krenuti, ovisila je samo o volji, jer Oboružar je imao spremno osiguranje za sve.
 
Put je je protekao u vježbi, upaničarenim slikama i čistom sigurnom užitku.
 
Svi smo sretno stigli do doma gdje se moglo uživati u pivi, juhi od gljiva i juhi od probranih komada mesa, prigodnog naziva “gulaš”.
Naravno, neki su već odrađivali drugi uspon jer Lisca je Lisca, ali dvaput je sigurnost!
 
Nakon obilne juhe, na obližnjem proplanku je Zrnobradi odlučio ovjekovječiti ljepotu prvih Vinfića, ali je imao katastrofalan mobitel.
 
Obružani i Zrnobradi nas dijele u tri grupice kako bi napad na Liscu bio potpun.
Okrijepljena trojka ide ponoviti uspon, žedni dvojac ostaje na logistički idealnom mjestu, a ostatak se upušta u vježbu otpenjavanja ferate.
 
Tu je Zrnobradi iskoristio entuzijazam Oboružanog i postavio se kao mehki obelisk kojeg moraš obići na putu silaska. Otpenjavanje je nekima bilo zabavno, Oboružar ih je nježno spuštao kao vrećicu friških jajca, nekima još lakše jer su ipuštali juhu u svrhu mlaznog usporenja.
 
Naravno, zbog prevelike uživancije, prognoza nas je stigla pred sam kraj. Kišopad, stjenopad i moralpad su bili prisutni, ali pogled na automobile je potkrijepi onaj primarni cilj: pronać Burger i Vroči Kaj.
 
Nažalost , većina je pronašla samo Cug, sretni pojedinci bruger, a od Vročeg Kaja, ostala je samo uspomena na prekrasan izlet.
 
Tekst: Luka R.