DATUM IZLETA: 22. – 25.6.2023.

SUDIONICI IZLETA: 22 osobe

Visokogorke (8): Žana, Marija, Tihana, Karmen, Ana, Ivana, Ivana, Renata

Visokogorci (14): Perica, Vlado, Igor, Martin, Alen, Vinko, Predrag, Nikola, Nikola, Ivan, Vibor, Marko, Juraj, Ozren

Izlet osmislio i sve nam omogućio: Mario Jelić koji nažalost nije bio s nama, ali je na svim stolovima pisalo njegovo ime :)

Baza: planinarski dom Ramolhaus 3006m

Ispenjani vrhovi: Nördlicher Ramolkogel (3427m) + Mittreler Ramolkogel (3517m) + novoimenovani do sad bezimeni Mangokogel (cca 3520m) + pokušaj na Grosser Ramolkogel (3549m)

Tihana Ratkajec, autorica teksta.

Oj Anice, alpska kraljice

Četvrtak 22.6.2023.

Iza 7 brda i 7 dolina, u zapadnom Tirolu, skrilo se ötztalersko alpsko kraljevstvo. Naše odredište je šarmantno selo Obergurgl.

Hrvatske registracije pristižu u ovaj pitoreskni kraj između 13 i 14 sati, svi se pozdravljamo s velikim osmjesima na licu i tražimo parkinge.

Parking se plaća cca 5-10 EUR dnevno, osim ako kao Vibor dogovorite s hotelom koji se preuređuje besplatno ostavljanje auta, ili ako ste Perica pa dogovorite s apartmanom uz samu stazu „prijateljsku cifru“, ili ako ste pak ziheraš kao Tihana koja ne želi ostaviti auto bilo gdje jer je sve puno znakova zabranjeno parkiranje pa krenete u garažu i tamo sretnete našeg gastarbajtera koji uz naknadu za piće osigura karticu za free izlazak J.

Pakiramo posljednje stvari u ruksake, neki obuvaju na 27 ljetnih stupnjeva tenisice, a neki odmah startaju u debelim viskogorskim gojzericama.

Visokogorski ruksak je kao i uvijek težak, koliko god se trudili staviti u njega što manje stvari.

Obergurgl se nalazi na 1900m nadmorske visine, a naše odredište i baza za sljedeća 3 dana, planinarski dom Ramolhaus na 3006m. Uspon do doma prate očaravajući pogledi na rascvjetale livade, slapove koji bujaju od otopljenog snijega, kravice i ovčice koje pasu najzeleniju travu.

Snažni mlaz vode jednog od slapova odnio je mostić pa ga dio nas prelazi bosonog s gojzericama oko vrata da se ne smoče, dok drugi pronalaze nekoliko ispupčenih većih kamena i kao u kompjuterskoj igrici skaču s jednog na drugi pazeći da se ne okliznu i završe u bujici.

Markacija govori da je do doma potrebno 4h hoda, neki stižu brže, neki sporije, ali svi s istim mislima o večeri kojom otvaramo ljetnu sezonu domu kojem smo prvi gosti. Dočekuje nas domarka Lenka, smještamo se u 4 spavaonice, s guštom se okrepljujemo juhicom, gulašom i palačinkama. Za one gladnije, bilo je i repeta.

Pričamo o sutrašnjim planovima koji se prilagođavaju kišnoj prognozi koja nas očekuje, nazdravljamo vinom i pivom i po kućnom redu u 22h odlazimo na spavanje.

Petak 23.6.2023.

Otvaramo okice i na prozorskim staklima vidimo kišne kapljice i maglovite oblake oko nas. Lijeno ustajemo, doručkujemo, ispijamo prozirne austrijske kavice i čekamo da se vrijeme stabilizira.

Društvene igre, kartanje Una i proučavanje ruta na kartama postaju glavna zanimacija. Oko 11.00 sati neki naručuju pivo, a miriše i štrudla iz kuhinje.

Nekima je već dosta sjedenja, gledamo nebo, kiša više na pada, i nas 8 (Alen, Juraj, Nikola, Niksi, Ozren, Renata, Karmen, Tihana) se odlučuje istražiti stazu koja od doma vodi prema Ramoljochu.

U mekanom snijegu ostavljamo prve tragove, dolazimo do klinčanog puta, penjemo se na greben i kao servirano nebo nam se otvara, zasja sunce i otvori nam pogled na stranu doline prema gradiću Ventu. U daljini grebena vidimo križ, oznaku za vrh Spiegelkogel, no procjenjujemo da je dio do kojeg smo stigli na grebenu dostatan za današnje istraživanje, a skoro je vrijeme večeri i druženju pa se spuštamo prema domu.

Prognoza za subotu je stabilnija i dogovaramo da svi skupa ujutro krećemo na vrh Nördlicher Ramolkogel.

Subota 24.6.2023.

Tko rano rani, tvrdi snijeg grabi, no kada se po noći temperatura ne spusti ispod nule, znaš da će te čekati propadanje. Krećemo stazom čiji jedan dio smo već jučer istražili. Opremljeni u visokogorsku opremu, stižemo podno grebena željenog vrha. Kreće strmiji uspon prema vrhu. Držimo razmak, ubadamo cepine što dublje u mekan snijeg, radimo stopinke derazama i jedan po jedan dolazimo do križa na vrhu. Iako se tokom uspona nebo otvaralo i zatvaralo, a i popričali smo sa suncem da nam se pokaže kada stignemo na vrh, fotografije s vrha ipak na kraju prikazuju samo naša krasna visokogorska lica i veliki metalni križ u maglovitoj pozadini.

Nas 20 se spušta s vrha i u podnožju dočekujemo posljednju dvojicu. Jedan je naš lički visokogorac Martin, koji uz pratnju svog najboljeg prijatelja Alena za kojeg kaže da je čovjek koji proizvodi jedno od najboljih vina u Hrvata (ako ne i šire), laganim i duboko propadajućim korakom u snijeg stiže posljednji, ali stiže. Snimku završnog dijela njegovog uspona uvrstiti ćemo  u buduća predavanja o motivaciji pri visokogorskim usponima. A Alenu, svaka čast na ovakvim prijateljskim i planinarskim manirima.

Pozdravivši Alena i Martina, nas 20 se razdvaja.

Generacija 2017. iz raznih razloga zaključuje da je ovaj jedan uspon sasvim dovoljan i vraća se na tretmane pićem i hranom u dom.

Juraj i dio Mango generacije odlaze na greben koji smo jučer istraživali prema Spiegelkogelu, te dolaze nešto dalje no mi prethodnog dana, ali odustaju od uspona na vrh zbog nesigurnog terena.

A dio ekipe koju čine Perica, Vlado, Ozren, Predrag, Igor, Ivana F., Renata, Nikola R., Nikola K. i Karmen odlaze na grebenski penjački uspona na zahtjevnije vrhove –

Mittlerer Ramolkogel (3517m) + novoimenovani do sad bezimeni Mangokogel (cca 3520m) + pokušaj na Grosser Ramolkogel (3549m)

Odlučujemo se ići na Mittlerer Ramolkogel, koji je dio skupine vrhova Ramolkogel, samo s drukčijim pridjevima. Uspon na srednji Ramolkogel vodio nas je grebenskim putem koji je bio jako izložen s krušljivim stijenama i s nekoliko zanimljivih vertikalnih uspona.

Podijelili smo se u dvije grupice po 5 članova, prvu koju čine Predrag, Vlado, Igor, Ivana i Perica te drugu koju je činio ostatak ekipe, a to su Renata, Nikola & Nikola, Ozren i Karmen.

Prva grupica je nešto brže stigla na vrh te nakon pauze od 30 min nastavlja dalje prema Grosser Ramolkogel, s time da je Igor odlučio ostati na srednjem Ramolkogelu i čekati drugu grupu.

Ako ovaj srednji nije bio dovoljno uzbudljiv, veliki definitivno je (that's what she said).

Ako greben do srednjeg nije bio dovoljno izložen, krušljiv i zahtjevan, veliki definitivno je.

Ako se Šuka do srednjeg nije dovoljno zabavio, prema velikom definitivno je.

I tako nastavimo više-manje opreznim koracima prema velikom Ramolkogelu i na tom putu dolazimo do bezimenog vrha kojem smo dali ime Mangokogel. A Mango nas je pošteno namučio kako bismo ga savladali, neustrašivi Vlado je prvi put izgledao kao preplašena mačka kojoj kanđe teško nalaze oslonac na stijeni, dok je Šuka dobio krila i preskočio sve prepreke.

Vlado i Šuka nastavljaju dalje kako bi provjerili što nas dalje čeka, Ivana i Perica proživljeni stres smanjuju čitanjem knjige.

Dok smo mi čitali, Vlado i Šuka se vraćaju s vijestima kako nas dalje čeka još barem par detalja koji su na istom ili većem nivou od prethodnog i zaključujemo kako nam je za danas dosta izazova i kako nas veseli povratak u dom i užitak u čitanju knjige i papanju finih vegetarijanskih jela.

Povratak preko Mangokogela radimo drukčije, ovaj put preko tog špičastog vrha, a ne oko njegove izložene stijene, što se pokazuje kao sigurnija i lakša varijanta te stižemo do srednjeg Ramolkogela. Ovdje vidimo kako se drugi dio grupe počeo spuštati te im se pridružujemo, a pri tome druga grupa bira abseil po zanimljivim detaljima, dok smo mi odlučili otpenjavati bez abseila.

Poslijepodne na terasi doma prolazi zabavno, mi koji smo se prvi spustili dočekujemo našeg Martina u cilju s jednom orošenom čašom Weissbiere, zbog koje je ubrzao posljednje korake i nagradio nas sa najvećim osmijehom na licu.

Spušta se i ekipa s Ramoljocha, nazdravljamo Jurajevim tekućim delicijama povodom mog rođendana (izgovor da pijemo naše piće), te nam polako pristiže naša ekipa s najviše ispenjanih vrhova. O fotosessionu koji se odvijao na terasi i kako je Ivanu narasla kosa, svjedoče priložene fotografije.

Sve je dobro kada se svi vrate s osmijehom i neozlijeđeni, ali vlastite granice potrebno je dobro preispitati.

Posljednja večera prolazi u zabavi i pjesmi, dom se napunio i drugim planinarima, a mi polako planiramo vrijeme spuštanja prema našim automobilima u nedjeljno jutro.

Nedjelja, 25.6.2023.

Osvanula je Sunday u punom smislu te riječi. Nebo bez oblačka, ne znaš gdje bi prije gledao od ljepote koja te okružuje. Pozdravljamo naše domaćine i spuštamo se stazom kojom smo se popeli, a Igor i Vlado odlaze putem preko atraktivnog Piccard Brücke i stranom koju je većina nas prošla prošle godine za vrijeme Mango vg tečaja.

Žana je sanjala o kupanju u jezercu koje nam se nalazi na putu prema Obergurgulu, no samo je uspjela točati noge, ali je zato privukla nas nekoliko koji smo izuli znojne čarape i gojzerice i potražili osvježenje na 9°C. Uz zvukove Bajage s Alenovog mobitela, najhrabriji i najveći ljubitelj kupanja u hladnoj vodi, naš Vinko, odsad zvan Wimko Hof, uronio je cijeli i zaplivao  u ovom smaragdnom dragulju.

Do 10 sati svi smo se okupili na završnoj kavici na terasi hotela Edelweiss, još jednom rezimirali dojmove i dogodovštine protekla 4 dana, kraljevski se naklonili i mahnuli ötztalerskom kraljevstvu do nekog sljedećeg viđenja.

Ljepota je u oku promatrača, a na slikama koje prate izvještaj može se vidjeti i ono što je ponekad golom oku nevidljivo.

Tekst napisala: Tihana Ratkajec

I adrenalinski dodatak: Perica Zrnić