U petak navečer stiže mail s najavom nedjeljnog izleta na Rombon. Malo je nedostajalo da zanemarim najavu i izlet te provedem nedjelju u civilizaciji. Nakon nekoliko čitanja najave i pola dana provjeravanja prognoze na kojoj je bila mogućnost grmljavine, odlučujem se prijaviti. Nisam požalio.
Iznad mjesta Bovec nalazi se Rombon, vrh u Julijskim Alpama visine 2208 m. Osim predivnog pogleda, Rombon je poznat po brojnim tunelima, bunkerima i skloništima izgrađenim za vrijeme Prvog Svjetskog rata. Krenimo redom. Dogovoreno je okupljanje na parkiralištu King Crossa u nedjelju 11. lipnja 2023. u 5:00. Nas osmero, uzbuđeni i željni planinarenja, nakon kraćeg dogovora u 5:05 krećemo prema sjeverozapadnoj Sloveniji. Do početne točke planirane ture stižemo oko 8:20.
Početna točka je tvrđava Kluže izgrađena krajem 15 stoljeća. Nakon kratkog rastezanja zbog nekoliko sati sjedenja u autu, oblače se gojzerice, prte ruksaci i pripremaju naglavne lampe. Naime, nakon stotinjak metara ulazimo u tunel. U opisu staze savjetovano je korisiti lampe, ali zapravo nisu potrebne. U tunelu postoji rasvjeta; slaba, ali dovoljna za vidjeti gdje se gazi. Iz tunela izlazimo u šumu, krećemo se uz blagi uspon te ubrzo stižemo do utvrde Herman. Nakon par slika krećemo dalje. Put postaje prilično strm, u zraku je sparina, a mi, i dalje odmorni, nastavljamo naš put.
U 10:15 dolazimo do predivnog vidikovca i prve veće stanke. S vidikovca imamo pogled na Bovec te okolne vrhove. Nakon malo slikanja, sendviča, čokolade i čaja nastavljamo dalje. Vrijeme je sunčano te svako toliko zapuhne lagani vjetar.
Ponovno hodamo šumom te nakon kreće strmine put postaje blaži. Sada popstepeno gubimo sjenu drveća, te uskoro napuštamo zadnji hlad i krećemo prema strmom usponu. Oko 11:30 dolazimo do niza vojnih utvrda. To su kućice i skloništa od kamena i betona sagrađena u stijenama, većina razrušena, ali u slučaju lošeg vremena imamo zaklon. Radimo pauzu od 10-ak minuta te nastavljamo dalje što po kamenu, što po zemlji. Zaklona od sunca nemamo, tek koji oblak koji preleti iznad naših glava. Put je strm, ali sve smo bliže vrhu.
Dolazimo do prijevoja. Ispred nas vidimo još jedan greben Julijskih alpi na samoj granici Italije i Slovenije, a iza nas Bovec i planine koje ga okružuju. Nakon nekoliko minuta uživanja u predivnom pogledu, nastavljamo dalje. Preostalo nam je za svladati malo više od 200 m nadmorske visine. Hodamo grebenom i uživamo u pogledu.
Oko 13h stižemo na vrh. Rombon, iako je dio grebena, prilično strši iz okoline tako da smo imali predivan pogled kuda god da smo se okrenuli. Nakon slikanja, kreće gozba, odmor za noge i ramena. U razini smo s oblacima, neki vrhovi su vidljivi, neki su odrezani. Oblaci nas i dalje zaobilaze. Bovec, sada daleko ispod nas, izgleda sićušno. U jednom trenu čujemo buku te pored nas prolijeću dva letača sa wing suitovima.
Nakon svih oblaka koji su nas zaobišli bilo je vrijeme da jedan dođe i iznad naših glava. Vjetar i prve kapi kiše su nas blago upozorile da bi trebali krenuti sa silaskom s planine. Oblačimo se i krećemo. Spuštali smo se istim putem uz manju devijaciju pri samom vrhu, gdje smo slučajno zaobišli jedan strmiji dio puta gdje smo se pri usponu penjali po stijenama. U svakom slučaju, sigurni i uglavnom suhi stigli smo do zaklona vojnih baza gdje smo i ranije odmorili. Kiša koja nije jako padala, uskoro je sasvim stala te se nastavljamo spuštati. S puno manje entuzijazma i već umorni, silazimo korak po korak. Vjetar je ponekad zapuhao te nam barem malo olakšao hodanje.
Umorni, ali čitavi i zdravi stižemo do parkirališta kod tvrđave Kluže. Vrijeme je 17:15. Bez forsiranja i požurivanja bili smo brži od planiranog. Nakon gozbe žuto-zelenim, ali zrelim trešanjama spremamo se u aute pa nazad za Zagreb.
Uspon na Rombon je moj prvi uspon iznad 2000 m. Iako mi nije bilo jednostavno popeti se gotovo 1700 m u jednom danu, bio je to odgovarajuć izazov i dobar trening, te predivno iskustvo u društvu divnih ljudi. Pogled je bio fantastičan, a vrijeme je bilo idealno. Hvala svima koji su sudjelovali te se veselim slijedećem izletu.
Izvještaj napisao: Sebastian Barić.
Fotografije: Ivana Mudrovčić, Matija Podnar, Sebastian Barić i Perica Zrnić.
