25. Srpanj 2023 do 31. Srpanj 2023

111km dužine i 6500m uspona

Sama? Da, sama.

Iz moje perspektive Alta Via 1 je za planinare, jedna od onih staza poput Camina za hodočasnike. Dugo sam razmišljala o odlasku u Dolomite, ali nekako sam uvijek čekala da ide netko samnom. No, ove godine sam zaključila da nema više čekanja, Dolomiti su me zvali. Iako bi mnogi rekli da nema šanse da u sedmom mjesecu isplaniram Alta Viu, ja sam uz malo truda, i još manje znanja isplanirala cijeli put, bookirala sva noćenja, i svih 125km i 6.5km uspona isplanirala preći u manje od 5 dana.

Nekoliko dana prije polaska krenula su nevremena iz Italije, preko Slovenije, kroz Hrvatsku. Da budem iskrena malo sam se bojala odlaska sama u Dolomite, jer vrijeme je bilo toliko ne predvidivo. No, ipak sam sjela sama u auto 25. srpnja i odvezla se u Belluno. Uz pomoć jednog gospodina u Bellunu saznala da se uz nogometni stadion može parkirati besplatno, pa sam tamo ostavila auto na 5 dana.

Prenoćila sam u Bellunu, a potom 26.srpnja zaputila se na sjever, javnim prijevozom, autobusom. Uz tri presjedanja, nakon 4 sata putovanja stigla sam na autobusnu stanicu Sare, odnosno moju polazišnu točku planinarenja.

Staza do R.Scotoni duga je 3.6km, i ima 350m uspona. Od samog starta službene Alta Via 1, odnosno Lago di Braies, R. Scotoni udaljen je 28km. Kako taj prvi dan ne bih hodala svega 45min, odlučila sam napraviti krug do Lago Lagazuoi, te se „unazad“ vratiti dijelom Alta Vie 1, prema R.Fanes, stazom 20B, a potom po stazi 11 vratiti se prema R Scotoni. Ispala je to kružna staza s ukupno 12km, i 980m visinske razlike, lijepim jezerom, nekoliko prelaza preko potoka, s najvišom točkom 2502mnm, i najnižom 1708mnm.

Drugo jutro uzela sam doručak u vrećici, i krenula ranije od svih, nešto prije 7:00. Dogovor je bio naći se s poznanicima na Passo Falzarego. Kako sam jučer prošla stazu do jezera, odlučila sam dan započeti obilaznim dijelom od označene AV1, stazom 20A, što je trajalo svega 6km, jer se potom ista spaja sa stazom 20, odnosno AV1. Standardna AV1 ne zahtjeva korištenje ikakve dodatne opreme, no ja sam odlučila popeti se na najviši vrh staze R.Lagazuoi (2752mnm), a potom, s kacigom, i lampom, proći kroz tunele iz Prvog svjetskog rata. Koliko god voljela stepenice drago mi je da sam se kroz tunel spuštala, a ne penjala, jer poprilično je zahtjevno ići uzbrdo kroz tunel. Sa od R.Lagazuoi do Passo Falzarego kroz tunel duga je 4km, s visinskom razlikom od 650m, od čega je kroz tunel 1km. Dodatna oprema koju sam nosila, i smatram mudro imati su rukavice, jer postoje sajle cijelim putem. Stepenice nisu baš standardnih mjera i sve je mokro, a sajle su na nekim dijelovima oštre, te se na njih može lako porezati, što sam i uspjela bez obzira na rukavice Passo Falzarego je podosta posjećen, posebice grupama, što mladih što starijih ljudi. S poznanicima sam prošetala do R. Averau, po stazi 441, te do R. Scoiatolli, gdje su oni otišli kružnu turu nazad do Passo Falzarego, a ja preko Cinque Torri po stazi 437, i 434, do Croda da Lago.

Na tom mjestu, neposredno prije R.Scoitolli je moguće birati istočnu ili zapadnu stranu AV1, a ja sam zbog bookiranog smještaja išla istočnom. Sveukupno sam taj dan napravila 23,5km, te 1830m visinske. Moram priznati da je to bilo baš lijepo mjesto za spavanje, od jezera, zalaska i izlaska sunca, a i saune u srcu planina na 2045mnm.

Večer prije sam sagledala, da bi ukoliko bude vedro jutro, mogao biti, i lijep izlazak sunca, pa sam ustala u 5:00 daleko ispred svih. Pogledala izlazak, doručkovala, pospremila stvari, i krenula dalje na svoj put. Vrijeme me opet mazilo. Sunce, tu i tamo koji oblak, predivne planine, krave, zvuk povjetarca, i ja. Prvih 5km nikoga nisam srela, osim krava, i to je bio pravi jutarnji blagoslov, mir, zen.

Dosta uspona, pa i silazaka, kao i dijelova gdje srećem ljude koji dio puta pređu žičarama. Jutarnji dio staze, od Croda da Lago do Rif. Citta di Fiume, meni je bio najljepši dio cijelog ovog puta. Na polovici dana čekao me je uspun poput kalvarije, prepun ranije navedenih turista, staza 556, a ja naravno po utabanoj prečici, jer tko je vidio ići lakšom, dužom stazom. Nagrada na vrhu, osim pogleda uz Rif. A. Sonino al coldai je i još jedno jezero, Lago Coldai. Za kraj dana je još ostao manje lijepi dio, staza 560, makadamska staza zapadnom stranom Monte Civetta. Prenočih u R.Mario Vazzoler, nakon 27,5km, te 1450m uspona. Ovu noć je padala kiša, prva, i srećom po noći, a ne dok hodam. No, najavili su kišu i nevrijeme, grmljavinu za idući dan, koji je po mom planu bio najduži s najviše uspona. Odlučih rano leći, i još ranije ustati ujutro.

Baš je odlično rano ustati, osim što vidiš one super prizore buđenja prirode, također ti na iritantnom i dosadnom, dugom siparu, uzbrdo, stijena radi hlad. Razmišljala sam cijelo vrijeme koliko bi mi bilo teže da sam tu u podne, kako bi se reklo po zvizdanu. Najviše sam se danas pribojavala grmljavinskog nevremena koje su najavili već oko 13:00, a ja imam danas cca 30km. Ispalo je da sam danas imala i meni osobno najteži uspon, na 2400mnm na Monte Talvena, pa sve do R. Pian de Fontana. Srećom zadnjih par sati hodala sam s bračnim parom iz Amerike, koje sam upoznala u busu prvoga dana, Alison i Zack. Sve je lakše kada nisi sam, čak i gledati oblake kako se skupljaju oko tebe. Kada smo se napokon popeli na vrh već je prošlo 14:00 sati, srećom kiša i grmljavina su kasnile. Mislili smo da kada dođemo do vrha, da ćemo puno brže do doma, ali staza je bila uska i strma, srećom ipak travnato/zemljana, ali i dalje dosta zahtjevna. Nismo brzo stigli, ali smo ipak stigli prije kiše. Skupila sam danas u nešto manje od 9 sati, hodanja i odmaranja, 31km, te 2060m uspona. Zadnji prespavanac bio je u R.Pian de Fontana, koji je zapravo najskromniji od svih u kojima smo spavali, i po pitanju smještaja, kao i u skromnosti prehrane.

Zadnji dan sam planinarila s novim prijateljima A i Z, kao i stopirala prvi puta u životu, od La Pise do Belluna. I opet nas je vrijeme pomazilo, sunce je sijalo, nakon kišne noći, zbog koje je staza bila malo klizava, ali podnošljivo. Većim dijelom spuštali smo se kroz šumu, imali svega 340m uspona, a sve ostalo bio je silazak, i tako 14km.

Ukupno sam u 4.5 dana s ruksakom od 7kg napravila oko 110km, i 6500m uspona. Upoznala divne ljude. Srce napunila predivnim uspomenama. I još jednom prehodala stazu koja je ostavila utisak kao Camino prije dvije godine.

Tekst i fotografije: Jasmina K.