Nakon što smo s Triglavom završili ciklus izleta Velebitaši idu na ferate, VINFIći su organizirali još jedan izlet - maturalac. Cilj je penjanje, zabava i da voditelji VINF-a ne rade baš ništa (osim penjanja i hodanja naravno). Organiziran je izlet na Prisojnik i feratu Hvadnik.
Dvanaest velebitaša skupilo se, tradicionalno, pred Cugom u 7i30 sati. Zahvaljujući HEP-u kava se nije popila, pa bez kofeinske doze, krećemo prema Sloveniji. Stajemo brzinski na Voklu kako bi ipak unijeli u sebe kofeinski napitak. Tamo srećemo još jednu skupinu Velebitaša koji su se uputili na Stol i Vrtaču. Zaželjujemo si sreću i lijepi provod i nastavljamo dalje vožnju autom do naše početne točke za uspon – Erjačeva koča.
Dolaskom do Erjačeve koče, po gužvi auta, shvaćamo da je, pa skoro, cijela Slovenija odlučila doći baš ovdje. Lijepi sunčani vikend potjerao je sve planinare na planinarenje. Uspijevamo pronaći parking i krećemo planinariti. Naš cilj je vrh Prisojnik preko Kopiščarjeve poti. Prolazimo pored Erjačeve koče i malo dalje dolazimo do križanja triju staza. Jedna je slovenska pot, druga je grebenska i treća je „kroz okno“ – Kopiščarjeva pot. E to je naša! Hodamo kratko do stijene i tamo navlačimo opremu na sebe – pojas, ispilon i kacigu. Ulazimo u stijenu, savladavamo teren uz pomoć sajli i na početku nema većih izazova. Putem srećemo skupinu od jedanaest planinara/speleologa iz Željezničara – taman prije jednog okomitog djela – kamina. Svi smo već očekivali ovaj detalj. Zanimljiva je ta stijena – s pomoću sajli treba se popeti jedan okomiti dio, kamin, a odmah nakon toga dolazi se do jednog uskog djela koji se mora proći pužeći. Malo muke, pužečke tehnike i, evo, za čas si vani! Dobro je, svijet je opet lijep! Nastavljamo dalje i dolazimo do zaista predivnog, prirodnog fenomena – okna kroz stijenu. Cijelo to područje, dok se penje do okna, je poprilično siprasto i krušljivo, pa je potreban dodatni oprez. Sami izlazak iz okna je super, a još je ljepši pogled unatrag – uokvirena dolina. Za izlazak iz okna, treba proći vertikalni osigurani put, u glavi ti svira Stairway to heaven – jer je izlazak veličanstven – ipak, osiguraš se ipsilonom i odgodiš put u raj do duboke starosti :D
Izlaskom iz okna, spajamo se na grebensku pot. Led Zeppelin i Stairway to heaven zamjenjuje Josipa lisac i „Magla svuda, magla oko nas“. Oblaci nam zatvaraju pogled. Ostala su još dva lažna vrha i vrh Prisojnik. Stižemo do vrha – nismo iznenađeni pogledom – pogled je isti od početka grebenskog puta – sivo. Nema veze, tiješimo se da nije bitan cilj, nego put ili kako se to već kaže. Spuštamo se slovenskom poti. Spuštamo se slovenskom poti. Ovo nisam napisala slučajno dva put – samo radi dojma koliko je je dugo, naporno i pomalo dosadnjikavo bilo. Evo nas, napokon, kod Poštarskog doma! Jedemo nešto na brzinu i krećemo na noćenje u kamp Špik!
Dolaskom u kamp Špik, dižemo šatore. Nakon početnog čuđenja broju umivaonika u kampu, častimo se i družimo i zahvaljujemo voditeljima Zrnobradom i Oboružanom na divnim organiziranim izletima i prenesenom znanju. I tako je to trajalo neko vrijeme.
U nedjelju oko 10 ujutro krećemo na feratu Hvadnik. To je jedna divna ferata koja prati slapove i sva je idilična i želiš tamo zauvijek ostati. Ferata traje 1 sat i 30 minuta. Dolazimo do jednog restorana i častimo se kobasicama i narescima, ležimo i uživamo i svatko za sebe odlučuje bi li išao i na feratu Jerman (D/E). Jerman je jedna divna ferata, pored slapa Jermana, ali još je divnija dok ju gledaš odozdola, a razlika između nje i Hvadnika je da tamo jednostavno ne želiš ostat. Svaka čast Ivani, Petri, Mati, Ivanu, Perici i Josipu na savladavanju i ove ferate.
I to je kraj našeg izleta.
Odlazimo svi sretni i zadovoljni u Zagreb jer na posao u ponedjeljak se mora. Pozdrav svima, a najviše ostatku polaznicima VINF-a koji zbog nekih drugi obaveza nisu mogli doći. :)
Nadam se da vidimo drugom prilikom.
P.S. Ovaj tekst nije napisao Chatgpt
Darija Tokić
