Autor: Tomislav Nakić-Alfirević
Velebitski planinarski put jedna je od vrhunskih (pardon the pun!) hrvatskih planinarskih atrakcija. Prošao sam ga (manje-više) u cjelini, posjećivao dijelove i točke i pješke i biciklom, danju i noću, jeo, spavao pod vedrim nebom i družio se po putu, a u rujnu 2023., za trodnevni izlet od Baških Oštarija do Starigrada, odlučio sam ga zabilježiti na malo drugačiji način: svesmjernom kamerom, na svakom koraku puta, da bi slike bile dostupne bilo kome.
Svesmjerno snimanje je snimanje kamerom ili skupom kamera koje zajedno snimaju sliku u svim smjerovima odjednom. To znači da nema nekih uobičajenih fotografskih tema kao što su recimo namještanja kadra ili fokusiranje (jer se promatra sve odjednom). Većina ljudi prvi dodir sa takvim slikama ima kroz "street view" slike velikih kartografskih servisa Googla, Applea itd.: korisnik bira mjesto na karti i dobije sliku kako izgleda pogled s tog mjesta. Može se okrenuti u bilo kojem smjeru ili se pomaknuti na neko drugo mjesto s kojeg je snimljena druga slika.
Smislili su inženjeri svjetskih tvrtki i kako snimati planinarske staze (slika niže-desno), a jesu li se zaigrali kad su zaključili da je 15 kg opreme za snimanje na leđima idealno rješenje ocijenite sami. Ja sam čvrsto odlučio napraviti nešto umjesto da teoretiziram o tome kako bi se moglo još bolje i još bolje i još bolje...a da se na kraju ništa zapravo ne učini, pa sam pokušao snimati s 0.5kg osnovne opreme i još toliko baterija (oprema uz ruksak na slici niže-lijevo).
Kamera se postavlja na vrh monopoda ("jednonoga"?), a monopod se zatakne u ruksak, u glavni pretinac ili u bočni džep, ako je pogodan. Kamera s kojom se igram je GoPro Fusion. Problematična kamera na barem 10 različitih načina, među kojima i činjenica da nema nikakvog pripadnog softvera i da je vrlo nepouzdana, ali ima jednu veliku prednost, a to su dvije stvari: imam je pri ruci, znam je koristiti i prilično je otporna na grube uvijete! Radi se zapravo o 2 kamere koje dijele upravljačku elektroniku, bateriju i kućište, a svaka kamera ima svoju leću, senzor pa čak i posebnu SD karticu. Slike koje snima su u perspektivi "ribljeg oka". Za one koji ne znaju što to znači, sigurno će prepoznati o čemu se radi iz primjera niže.
2 takve slike, po jedna sa svake leće, spajaju se u jednu svesmjernu sliku u, kako bi moj dida rekao, "ekvirektangularnoj projekciji". Primjer takve sirove slike s puta je prikazan niže i odmah je jasno da se ta slika ne može koristiti u tom obliku. To je zato što je nemoguće "kuglastu", svesmjernu sliku vjerno prenijeti na četvrtastu ravnu plohu pa se koriste posebni alati za prikaz takvih slika, a donja slika prikazana u takvom alatu izgleda približno ovako.
S obzirom da se proizvođač kamere pretvara da model kojeg koristim ne postoji i možda da nikad nije ni postojao (pretpostavljam da nisu baš oduševljeni tehničkim i prodajnim rezultatima) pa je povukao sav softver i de facto prema korisnicima nastupa u stilu "kupite neku našu noviju kameru pa ćemo pričati", koristio sam nezavisni slobodni softver za spajanje slika, Hugin. Bavim se razvojem softvera i koristio sam stotine aplikacija: Hugin je dojmljiv švicarski nožić za sve što se tiče spajanje slika i upravljanje projekcijama i ima more mogućnosti, ali ako nije najsloženiji komad softvera kojeg samo koristio, sigurno je među složenijima. Svadili smo se neko vrijeme, bilo je napeto, dobio sam "Dovoljno Dobre" (tm) rezultate i pobjegao se baviti drugim stvarima. Skriptu za automatizaciju spajanja tisuća parova slika koju sam pripremio objavio sam kao slobodni softver, da je može koristiti tko želi, a uz malo sreće, da je i unaprijedi kad je već ja nisam izbrusio.
To je "ulazna" strana priče: kako i čime slike nastaju. Na "izlaznoj" strani priče je KartaView. Moj prijatelj GPT za KartaView kaže ovako nekako: "KartaView je besplatna i otvorena platforma za prikupljanje slika na razini ulice. Bilo tko može doprinijeti slikama pomoću pametnog telefona i aplikacija otvorenog koda. Ova platforma omogućuje korisnicima da pregledaju i pretražuju slike na razini ulice iz cijelog svijeta, a također se koristi za poboljšanje digitalnih karata i navigacijskih sustava. KartaView je korisna za različite svrhe, kao što su planiranje putovanja, istraživanje gradova i poboljšanje kvalitete digitalnih karata." ...i kapa dolje, dobro je rekao!
Ja bih dodao da je jedna od posebnosti tog servisa to da su sve slike objavljene na toj karti svima dostupne za uzimanje i to pod uvjetima da navedu izvor i da ako te slike dalje dijele, da to rade pod istim tim uvjetima (CC-by-SA). Što se mene tiče, to je izvanredno, na razini benevolentnosti odnosa prema korisnicima kakvu nudi npr. Wikipedija, vjerojatno daleko najuspješniji pokus te vrste u povijesti ljudskog roda. KartaView je daleko od svjetske slave, ali gradi sve veću i veću svjetsku arhivu slika koje pokrivaju barem par milijuna kilometara ruta. Niže je prikazano trenutno stanje u npr. dijelu Zagreba (u ljubičastim ulicama ima slika, u ostalima ne) i jedan detalj snimljen s tribina stadiona Mladosti.
Riješio sam tako načine snimanja i objave pa sam spakirao ruksak - 20-ak kg vode, hrane i opreme za kampiranje - i uputio se u planinu. U jutro 15.9.2023. u Baškim Oštarijama zataknuo sam monopod u ruksak, namjestio sam kameru na okidanje slike svakih 10 s, snimanje GPS koordinata u svaku sliku, spojio kameru na vanjsku bateriju i krenuo u šumu...
...a 2 dana kasnije, oko 2-3 popodne, stigao na plažu u Solinama pored Starigrada, s 3 skoro potpuno prazne baterije, promočenom kamerom i oko 5000 slika u torbi (čime ovih par rečenica postaju možda najkraći izvještaj o izletu ikad objavljen na stranicama PDS-a Velebit).
Kakve su slike? Svakakve. Bilo je puno zapinjanja u granje, naginjanja kamere, gubitka GPS lokacije (ne zbog slabo vidljivih satelita, nego zbog zaista problematične kamere), kiše i kapi na lećama, kondenzacije unutar leće kamere i more drugih zanimljivosti, ali je i izašlo par tisuća (po meni) sasvim upotrebljivih slika. Na njima se vidi npr. stanje markacija, putokaza, porušenih stabala i prohodnosti i raskrčavanja putova, veličanstveni pogledi i kojekakve zanimljivosti, među kojima i detalji društvenog života i zbivanja u kampovima.
Ovo su bili par probranih kadrova s puta: sve objavljene slike su na pripadnoj KartaView ruti.
Smeta me nagib slika koje vise na ovu ili ono stranu, ali nisam našao vremena i vještine da to bolje riješim. Smeta me zapinjanje kamere u granje, ali s tim se da izaći na kraj. Kamera skoro stalno mora biti na vanjskim baterijama i pojede ih dosta u 2-3 dana hoda. Boje slika...mogle bi biti puno bolje. Druga kamera bi skoro sigurno tu pomogla. I oko boje, i oko 10-ak drugih problema s ovom. Neko vrijeme borio sam se sa namještanjem spajanja parova slika, dobio nešto upotrebljivo, ali spoj se ipak još vidi. Ima tu još posla.
Međutim, unatoč svemu nabrojanom (i vjerojatno nekoliko stvari koje nisu nabrojane), većina slika čini mi se vrlo upotrebljiva. Monopod - kojeg sam kupio posebno za tu namjenu i kojeg sam ogolio od dodataka koji bi mi - pokazao se iznenađujuće zgodan. Objava slika sad je prihvatljivo složen posao. Suprotno očekivanjima, slike po kiši nisu tragične!
Što bi se odmah moglo bolje? "Zatvoriti" kameru dok pada kiša. Stegnuti malo bolje zglobove kamere da je ne prevali baš svaka grančica za koju zapne. Naći nekog bitno nižeg da nosi kameru...?
Ovo je bio mali pokus, da vidim kako stvari idu kad je čovjek stvarno na terenu, s hrpom stvari, bez električne mreže, izložen vremenskim uvjetima. Da malo zagolicam maštu Velebitašima, da čujem malo što se njima čini od takvog materijala. Meni se čini da možda ima smisla za potrebe održavanja staza i markacija, pregled terena za planiranje puta, dokumentaciju promjena, zaštitu prirode i možda poneku zanimljivost. Ima li to sve zajedno smisla? Ne znam, ali to nije razlog da se stvar ne ponovi negdje drugdje. ;)
