Kolajna ljubavi uz pomoć PDS Velebit privodi kraju projekt ‘’EKO relaksacija’’ pa je došlo vrijeme da organiziramo peti i posljednji planinarski izlet.

Umjesto Strahinjčice na kojoj je bila loša vremenska prognozu izlet smo prebacili na najbližu nam Medvednicu ali umjesto klasičnih staza ovaj put smo odlučili krenuti s druge strane brda tj. iz Stubičkih Toplica.

Ranim jutrom, 21.10.2023., se nas 28 našlo na Glavnom kolodvoru i u 7:44 upadamo u vlakom u nadi da ćemo putem naići na koji kesten ili koju gljivu.

Ugodno iznenađeni novim modernim i brzim vlakom vozimo se do Zaboka u kojem presjedamo u dobar stari svima poznat, spori vlak HŽ-a. Nakon par stanica silazimo u Stubičkim Toplicama.

Planinarska staza 39 kreće preko puta samih toplica i prvih sat vremena hodam do sela Pila u kojem radimo kratku pauzu. Tamo se održavalo tradicionalno Gljivarenje ilitga traženje gljiva uz stručno vodstvo. Zbog te prigode u selu je bio organiziran mini festival s lokalnim delicijama i rukotvorinama pa smo prije napornog hodanja degustirali domaće bučnice i savijače.

Nastavljamo strmo uzbrdo uz kraće pauze do poznatih Horvatovih stuba koje nas vode dalje prema Zagrebu.

Planinar, novinar, publicist, fotograf i veliki zaljubljenik u Medvednicu Vladimir Horvat je u periodu od 1946. do 1953. godine vlastoručno izgradio 500 kamenih stuba na do tada nepristupačnom terenu. Svaki slobodan trenutak je odlazi u planinu i tamo bi boravio cijeli dan i u potpunoj samoći radio na izgradnji stuba.

Iako su malo umorni sudionici prvotno nevoljko gledali tablu na kojoj piše ''500 stuba'' kada su krenuli hodati su shvatili zašto smo izabrali baš tu stazu.

Penjući se stubama prolazimo pored Male pećine, špilje Medvednice, Tisinog ponora, kamena naziva Moj naklon i pored Patuljkove špiljice. Osjećaj je kao da ste ušli u bajku. Simpatični nazivi, vidici i ljepota stuba su nagrada za naporan i strm uspon te sudionici fotkaju sve što stignu.

Nakon što smo prošli stupe slijedi konačan uspon do planinarskog doma Hunjka na kojem radimo zasluženu pauzu za ručak.

Uspon na Medvednicu ne bi imao smisao da se nismo popeli na Sljeme (1033m) pa smo stisnuli zube i za 45 min. došli do vrha.

Slikamo se i zbog lagane kišice dio sudionika se spušta žičarom do Tunela a najhrabriji se Leustkovom stazom pješke vraćaju dolje.

Sudionici izleta su usprkos zahtjevom usponu i trajanju izleta odradili hodanje kao iskusni planinari pa se Medvednica pokazala kao idealan izbor da zaokružimo sudjelovanje PDS Velebit kao partnera u projektu ''EKO relaksacija''.

Autorica teksta: Ana Rukavina.