Opis planine (preuzeto s hribi.net): Uršlja gora ili Plešivec je panoramska planina između Slovenj Gradeca i Črne na Koroškem. Na vrhu ili malo ispod stoji crkva svete Uršule, koja je najviša crkva u Sloveniji. Na vrhu se ne nalazi samo crkva već i ugodna planinarska koliba ispred koje se nalazi veći broj klupa i stolova. Od doma se možemo popeti i na manje od pet minuta udaljeni vrh Uršlja gora na kojem stoji križ i panoramska ploča. Između doma i vrha nalaze se odašiljači koji su vidljivi gotovo sa svih susjednih vrhova. Uršlja gora je popularno turističko odredište i među biciklistima jer nas do vrha dovodi za promet zatvorena šumska cesta.
Datum izleta: 14.01.2024.
Izvještaj:
Pošto sam se dobro proveo na zadnjem izletu na Zavižanu, sa zadnjom, 47. planinarskom školicom našeg najdražeg društva, želio sam za njih i instruktore organizirati još jedan, neki polu - maturalac, da se još jednom podružimo u nekom solidnom broju.
Od nekoliko opcija, izbor je pao na lijepu visoravan zvanu Uršlja gora, u Slovenskim Karavankama, sa vrhom Plešivec na 1699 mnv.
Bilo je bitno da naš uspon ne zahtijeva upotrebu neke ozbiljnije zimske opreme.
Tko je vidio nedjelju spavati malo dulje, pa sam ja u visokogorskom duhu organizirao pokret u 05:00, što znači da se ekipa trebala probuditi oko 04:00. Čisto da malo zapaprimo. :)
Prikupili se po raznim lokacijama, većina još u polusnu, te iza 05:00 polako krenuli prema našem odredištu, tj. polazištu kod lijepog Ivarčkog jezera, koje se smjestilo na nekih 630 mnv. Svi smo stigli živi i zdravi na odredište, neki uz pokoju usputnu kavicu, presvukli se i iza 08:00 polako krenuli prema našem cilju. Nas 35 + 1 pas (kujica) Zita.
Imali smo u planu kružnu rutu duljine cca 11 km i nekih 1100 m visinskog uspona, put kojem smo išli prema gore se zvao Železarska pot, a dolje smo išli preko staze Kozji hrbet. Od početka je odmah krenulo strmo, čisto da znate da ste došli u Sloveniju.
Jutro je bilo dosta hladno, solidan minus, ali smo se brzo zagrijali, pa je već uskoro počelo presvlačenje/skidanje 7 slojeva kojih je ekipa potrpala na sebe, očekujući arktičke uvjete. Imali smo idealan dan - snijeg je savršeno držao, hodalo se po njemu bez neke prevelike muke, uz ono bajkovito škripanje ispod gojzi.
Bilo mi je jako drago što smo se okupili u takvom broju i svaki put kada sam se okrenuo, sa osmijehom sam gledao zmijicu naših Velebitaša uz smijeh i žamor. Dragec je na začelju držao stražu i sve pod kontrolom kao poznata "metla".
Hodali smo laganim tempom, bez nekih pretjerivanja, te smo i uspjeli u slovenskoj marci stići do samog vrha, oko nekih 02:45 min.
Prvo kada stignete na početak te predivne visoravni, pokrivene bijelim plaštem, za nagradu za uspon, ugledate crkvu sv. Uršule, najviše smještena crkva u Sloveniji, veliki dom na Uršljoj gori i ako netko voli, odašiljač. XD
Kada stignete do doma, još vas dijeli nekih 5 min hoda do samog vrha Plešivec, na kojem je smješten veliki križ i standardna kutija sa žigom na čijem vrhu je krug sa smjerom i udaljenošću prema poznatim vrhovima.
Divili smo se pogledima, pogotovo na velikane Kamniško - Savinjskih Alpi (Grintovec, Skuta, Ojstrica, Kočne, ...), pokrivene bijelom zimskom kapom, pa sve do raznoraznih vrhova u Austriji.
Nismo se predugo zadržavali, krenuli smo natrag put doma, ka našem glavnom cilju dana, jelu i piću - nećemo se lagati, jelte, a tako i tako nas je povratak, tj. spust opet vodio preko vrha, pa smo se odlučili malo dulje zadržati i slikati na povratku.
Dom je zaista veliki i održava ga mladi skrbnik Nejc - najavio sam mu se u petak da ćemo doći u većoj grupi i rekao je da nema problema, svi ćemo biti usluženi. Tako je i bilo.
Uživao sam slušajući žamor i smijeh ekipe, bio samo ponosan na cijelu ekipu i sebe, druženje i zezanje, jelo se i pilo - od zanimljivog likera sa đumbirom do nezaobilaznih štrukli, pa sve do dubokoumnih debata o horoskopskim znakovima.
Sve se lijepo bliži kraju, pa smo tako i mi nakon nekih cca sat i pol, polako krenuli prema vrhu. Većina ekipe je "obula " dereze i mini dereze, uz poneke tutoriale o pravilnom stavljanju. Tamo smo se slikali (i snimali dronom našeg Bojana), uživali u pogledima i preko Kozjeg hrbta, natrag prema jezeru i našim autima.
Spust je bio dosta strm i pokriven snijegom, kroz predivnu borovu šumu, tako da je bilo i nekoliko nezaobilaznih padova, ali smo svi stigli u komadu (više - manje) dolje do jezera.
A kada smo stigli, ekipa je otkrila zaleđeno Ivarčko jezero, koje je zimi i popularno klizalište, pa se odlučila okušati u raznoraznim elementima i piruetama sportskog lednog klizanja. Naravno u gojzama, logično. :D
Nakon sušte gracioznosti i elegancije u pokretu, kojima nas je počastila naša skupina Velebitaša, stvarno je bilo vrijeme da se krene prema autima i natrag prema Zagrebu.
Svi smo se nekako dogegali do Zagreba, te je i nekoliko nas najokorjelijih i najupornijih otišlo na standardnu cugu u Cugu. :D Trebalo je to sve nekako prepričati i sumirati dan.
Eto, ja za sebe mogu reći da sam zaista bio oduševljen, svi su bili 10/10, ispalo je fenomenalno, bilo nas je puno, te se nadam da je i ekipa uživala. Već se kuje plan za skori idući izlet, neki u ovakvom laganijem tonu, koji će biti namijenjen za sve Velebitaše, sve naše planinarske duše.
Pa do idući puta dok se ne vidimo, sve vas pozdravljam i Colinni out.
Izvještaj napisao: Zdenko Ded.
Fotografije: Zdenko Ded, Darija Mužinić, Petra Jagodić, Bojan Ivanović, Barbara Kučko, Ivana Paradžiković.
Izvještaj obradio i prilagodio: Zrnobradi.
