Skupila se ekipa od 12 tečajaca i 3 instruktora, i pod vodstvom šefa Juraja odlučeno je da se ide na Malu Mojstrovku. Kada? U petak nakon posla, točnije 17:45 od Dechatlona krećemo put Mihovog doma. Većina nas kreće iz Zagreba, Laura kreće iz Ljubljane, a Martin dolazi ujutro.
Vrijeme polaska isplanirano tako da ukoliko netko sporo vozi, a nema kod nas takvih, to su samo mitovi, da svi stignu na večeru.Tako je i bilo.. Šef je omogućio da cesta bude otvorena samo za nas i da nas dočeka večera u domu.
Fina večera za ekipu koja voli jotu i ričet a za nas druge pokora. Ok, mislim si ovo će biti lagano, petak večera i zarkancija sa ekipom u domu a u subotu lagana šetnjica po snijegu. Fina večera, veslo društvo ali boss tu “okreće ploču”. Nema alkohola , nakon večere svi idemo na spavanje jer je doručak u 4 sata ujutro. Molim??Pa jel otvorena planina za posjetitelje u to doba?? A i tek smo došli...
Ajde nije bio tako strog režim, čak smo odigrati partiju čovječe ne ljuti se, i sasvim slučajno sam čak uspio pobjediti pa me boss Juraj velikodušno nagradio pisanjem ovoga izvještaja. Rekoh sigurno je rekao krivo vrijeme buđenja kad ono vraga..Dva puta sam se okrenuo u krevetu, 2 puta lupio glavom od kosi krov i eto već buđenje.
U domu oblačimo gojze, palimo naglavne lampe i od tuda krećemo u na uspon na Malu Mojstrovku preko Vršića (1737) do prijevoja Vršič (1611 m), Vratca (1983 m), preko Grebenca do vrha Mala Mojstrovka (2333 m).
Inače, Mala Mojstrovka je elegantna i prilično oštra stjenovita kupola sa svojom nadmorskom visinom (2333 m) dominira neposredno iznad poznatog prijevoja Vršič (1611 m) i natječe se s moćnim Prisojnikom s druge strane vršičkog prijevoja u privlačenju svojih posjetitelja. Njezine južne padine su plitke i umjereno strme, dok je istočna strana mnogo strmija. Na ovoj strani ima nekoliko kuloara grapa, strmih litica i više alpinističkih smjerova.
Od doma krećemo stazom koja ide uz Rusku cestu i potok te na jednom mjestu prelazi preko potoka. Tu je malo sklisko od vode i snijega pa treba biti na oprezu. Taman dobro dođe za razbuđivanjesvih onih koji se do tada nisu razbudili.
Nakon probijanjakroz šumu i mokar snijeg dolazimo do Vršića te nastavljamo dalje do prijevoja Vršić. Na Tičarjevom domu radimo pauzu i stavljamo dereze na noge. Od tu nam se otvara lijepi pogled na luknju (Vratca) i Grebenc s južne strane Male Mojstrovke. Nakon kratkog hoda preko šume niske borovine, djelomično prekrivene snijegom dolazimo do ulaza u grapu. Ne bi to bio tečaj da ne probamo prtiti snijeg. Mislim da nam je to šef namjerno smjestio jer inače to slovenci naprave za nas, a ovoga puta nitko nije, ili smo stvarno krenuli prerano na uspon. Mislim da smo mi to dobro odradili jer od strane ženskog dijela tima koji je bio pošteđen od prtenja nije bilo prigovora...
Pri izlasku iz grape Snježna staza nastavlja strmijim usponom po predjelu zvanom Grebenc pa sve do vrha Male Mojstrovke.
Nažalost vrijeme nas nije poslužilo pa nismo mogli vidjeti okolne vrhove ali iz ruksaka je svatko izvadio ponešto od hrane pa smo se međusobno utješili suhomesnatim proizvodima i slatkišima. Nije bilo Sunca ali Marko bio naše Sunce sa svojim čvarcima.
Na vrhu smo odradili malo dužu pauzu i krenuli istim putem prema dole. Silazak je protekao glatko sve do grape. Tu je snijeg toliko bio mekan i svi smo propadali da je to izgledalo kao spuštanje zombija sa Male Mojstrovke. I ono nešto malo skijaša što smo sreli na spustu je samo projurilo kraj nas valjda u strahu da ih se ne dočepamo. Ugalvnom zombi tehnika spuštanja kroz mekan snijeg izuzetno dobro funkcionira, te se predlaže kao sastavni dio tečaja.
Sastavni dio tečaja su i laviske vježbe te je ovaj puta to vodila naša Tihana. Odradili smo to u blizini Tičarjevog doma podjeljeni u dvije grupe. Grupa broj dva je pobjedila u vježbi, te se izuzetno dobro pokazala u baratnju lavinskom opremom, posebno lopatama.
Pošto zombi tehnika spuštanja a i lopatanje iziskuje jako puno energije zaključili smo da je najpametnije u takvim uvjetima otići što prije na pivo i klopu. Nakon nadognađivanja izgubljenih kalorija i stvaranja zaliha za buduće uspone krenuli smo lagano prema autima te povratku za Zagreb.
To be continued.......
fotke: Petra Jagodić,Iva Belić, Martin Bobek, Vlado Bukvić