Pohod na Olimp je primjer putovanja kad ništa ne krene prema planu, a sve ispadne kako treba.
Početak
Ideja za put je došla spontano nekad sredinom/krajem 7og mjeseca 2022. Ryanair je ne tako davno uveo neke jeftine letove iz Zagreba, na listi se našao Thessaloniki i ubrzo mi se rodila ideja da bi mogao odraditi uspon na Olimp, tj Mytikas (2918m) - najviši vrh Grčke. Ubacim malo plaže u plan i dobijem jedan lijepi izlet.
Kako je ovo sve bilo last minute za izlet sam uspio zainteresirati jedino Marina, našeg trenutnog oružara.
S obzirom na letove za datum smo odabrali 18.8.2022. Složio sam neki generalni plan. Spavali bi u domu Spilios Agapitos, pratili do tamo tzv Prionia trail i na vrh Mytikas išli preko Skale. To je najčešća i, prema informacijama koje smo našli, najbezbolnija ruta. Dom ima preko 100 kreveta pa valjda ne bi trebalo biti problema sa smještajem. Valjda.
Neizvjesnost - dan 1
Ulazimo u avion i Marin mi javlja da je upravo dobio odgovor od doma da nemaju mjesta za nas i da nam jedino mogu ponuditi da kampiramo pored doma. Kudim Marina što nije ranije slao mail, a i sebe što sam mu prepustio rezerviranje doma, i dok stjuardesa objašnjava sigurnosne mjere brzinski šaljem mailove većini ostalih domova u okolici.
Na putu od aerodroma do autobusnog kolodvora razglabamo kako i šta dalje. Iz nekog razloga odlazni pozivi su nam onemogućeni, no bar Internet radi. Jedan ili dva doma su u međuvremenu odgovorili da nemaju mjesta, šaljemo upite svim preostalim domovima koje smo našli.
Marinu se ideja o kampiranju ne čini tako loša i nekako smo se našli u dućanu sa jeftinom outdoor opremom. Nude nam nekakav bijedni šator za 30ak (?) eur, vreće sa spavanje za 20ak, ha onda nam trebaju i karimati... Marin spominje i nekog frenda Grka kojeg je u međuvremenu kontaktirao koji živi ne previše daleko od Thesalonikija i koji bi nam mogao posuditi šator.
Odlučujem srezati sve te čudne kombinacije, kažem Marinu da ne želim kampirati na 2000 nadmorske sa dječjom opremom i da ću radije odraditi cijeli uspon u jednom danu.
Vraćamo se na autobuni kolodvor, lovimo bus za Katerini i na putu dobivam pozitivan odgovor od doma/refugia Petrostrouga
Opcije za uspon - Prionia trail vs Gortsia trail
Sretni smo da imamo gdje spavati, no ovo nam kompletno mijenja rutu. Dakle, postoje dvije glavne rute prema vrhu:
● Jedna je iz sela Litihoro do parkinga/restorana Prionia. Od tamo staza vodi do Spilios Agapitos doma i zatim prvo na vrh Skala pa dalje na Mytikas.
● Druga ide sa druge strane do odmarališta/parkinga Gortsia i dalje do Muzinog platoa. Tamo su dva odlično pozicionirana doma na cca 2600 m nadmorske no oba su krcati. Naš (Petrostrouga) je nešto niže na 1940 m nadmorske.
Trail preko Gortsie nam djeluje kao dulji put i u dilemi smo kako na sami vrh. Kružiti okolo do Skale koja je na drugoj strani pa od tamo za Mytikas ili ići direktno na Mytikas preko Loukijevog koridora koji, prema oskudnim informacija koje smo našli, slovi kao strašniji i tehnički teži markirani put.
Lovimo još jedan bus i dolazimo konačno do sela Litichoro, koje se nalazi u podnožju Olimpa na otprilike 300m nadmorske visine.
Iz doma su nam javili da moramo platiti unaprijed što nekako uspijevam sa Revolutom, da moramo donijeti svoju posteljinu, jastučnicu i obavezno koristiti FFP2 masku tokom boravka u domu. Naivno kupujemo maske (naravno ispostavi se da nitko ne mari za iste) i prije večere tražimo liner za Marina jer ga nije ponio.
Imamo plan
U selu nailazimo na outdoor dućan sa vrhunskim recenzijama (55peaks) koji je opskrbljen bolje od Kibube i Iglu sporta zajedno. Brzo smo se skompali sa vlasnicom dućana i djelatnicom koja je, ispalo je, iz Srbije tako da nije bilo problema u komunikaciji.
Ekipa u dućanu nam pomaže složiti rutu. Mislim, rutu sam otprilike vidio i sam na mapi no bitniji faktor je što su nam ulile samopouzdanje da idemo gore preko Loukija. Kažu nam da to nije tako strašno i uvjerene su da mi to možemo odraditi.
Zahvaljujemo se na svemu i obećavamo da ćemo im javiti kako je prošlo.
Pohod na Olimp - dan 2 i 3
Tu noć sam ulovio tek nekih sat do dva sata sna, što zbog vrućine, što zbog uzbuđenja pred uspon na planinu bogova. U neki sitan sat, u momentu između jave i sna, našao sam se čak kako tražim boga Olimpa dozvolu za uspon na vrh. Oko 4 sam već budan, vidim da se i Marin nešto vrti, predlažem mu da se pokrenemo uskoro no nije bas oduševljen tom idejom.
Krećemo na kraju tek oko 7, zbunjeni i pospani fulavamo stazu, a dok ispitujemo put nekog starog Grka učimo kako Grcima "né" znači "da". Na putu od sela do Gortsia-e su sve neka niska stabla i raslinje, jako malo hlada i Grčko sunce nas nemilosrdno prži svojim jakim zrakama.
Od parkinga Gortsia do našeg smještaja su dalje šuma i hlad pa postaje lakše.
S obzirom da smo zakuhali prvi dan, drugo jutro krećemo po mraku, što možda i nije bilo potrebno jer sunce na ovim visinama i nije bilo tako strašno.
Stajemo u domu Christos Kakalos koji se nalazi pored Muzinog platoa, da popijemo vodu/kavu, nešto prigrizemo i okinemo koju sliku.
Dolazimo do početka Loukija i krećemo prema gore. Ima cca 300 metara nadmorske za savladati, iznimno je strmo i osim samog početka tj ulaza u smjer/stazu dalje smo uglavnom na sve četri. Kaciga je jako poželjna, rekao bih obavezna, jer je šansa da se koji kamenčić odroni jako velika, a to smo i sami doživili.
Ja tu nisam baš slikao no prenosim dolje youtube snimke da si vizualizirate kako to izgleda.
Pratimo tempo jedne nadobudne grupice Grka. Trudim se previše ne gledati dolje već samo pičim gore. Stižemo na vrh, slikamo se, čestitamo si i uživamo u božanstvenim pogledima. Marin spominje spitove i uže, tj kako treba nositi uže i to nastavlja spominjati do kraja putovanja. A i po povratku.
Vrijeme je idealno. Ipak neki oblaci se skupljaju i zaključujemo da bi bilo bolje požuriti do idućeg vrha - Skala (2882 m nadmorske visine). Ova staza također zahtijeva visoku koncentraciju. Jako je dobro markirano i teško je fulati korak. Izloženost je cijelim putem i uviđam da ako zastajkujem i pogledavam stalno nazad ili dolje postajem malo nervozan.
Pičim dalje i maštam o čokoladnim keksima koje nosim u ruksaku.
Izlazim van do Skale, skidam ruksak, vadim kekse i uživam u pogledima prema Mytikasu i naokolo. Odavde vrh izgleda možda još i impresivnije i strašnije.
Nakon koje minute se sjetim Marina i shvaćam da sam malo previše ubrzao. Dolazim do početka staze i nalazim ga zbunjenog na stijeni kako pogledava lijevo - desno. Vičem mu da se treba spustiti lijevo a ne desno. Nalazi put i pomalo uspuhan gunđa što ga nisam čekao. Priznajem propust. Opet spominje spitove i uže. Slikamo se, guštamo u pogledima i možda najboljim keksima koje sam ikad jeo.
Nakon kraće pauze krećemo dolje. Marin se kreće jako sporo, zamotao je kompresijske zavoje oko koljena. Pomalo se inercijom opet udaljavam od njega i nakon nekog vremena nailazim na GSSovca.
Razmjenjujemo koju riječ, kaže mi kako je netko zvao vatrogasce, opisuje mi lika i kojom stazom je išao i na moment sam pomislio da mi opisuje Marina. Osjećam grižnju savjesti što smo se opet razdvojili pa sam krenuo sa GSSovcem prema nazad da se grupiram sa Marinom.
Nastavljamo nakon pauze dalje i obilazimo još jedan vrh, Profitias Ilias na 2803 m nadomorske visine, gdje se nalazi i kapelica (najviši sakralni objekt u Grčkoj). Ispod nas su oblaci. Stižemo nazad u dom oko 7- pola 8 navečer.
Spust do plaže - dan 4
Da se ne vraćamo istim putem idući dan odlučujemo drugim putem. Idemo do parkinga tj restorana i odmarališta Prionia. Dan je bio tmuran i oblačan.
Kad smo stigli do parkinga, zaključili smo da nam je dosta hodanja. plan je bio spustiti se do sela, po mogućnost stopirati ili uzeti taxi,
pa loviti bus za Katerini, a zatim jos jedan bus za Paraliju, mjesto na obali gdje smo rezervirali sobu.
Malo se nećkamo dal da uzimamo taxi, vrebamo na parkingu jel se možemo kome uvaliti u auto. Nakon kratkog i neuspješnog auto stopiranja, moral nam lagano opada i u tom momentu srećemo jedan bračni par iz Srbije. Oni su vidjeli da ima ta neka planina pa razmišljali da malo prošetaju do gore sa djetetom.
Objašnjavamo im da je to ozbiljan uspon, pokazujemo slike i videe. Čovjeku su se svidjeli video materijali i moli me da mu prebacim koji video Bluetoothom na mob. Pričamo dalje i ispostavi se da su oni isto smješteni u Paraliji, štoviše čak smo u istoj ulici. Nama su se oči zacaklike od uzbuđenja i oni su nam, valjda uvidjevši naš očaj, ponudili da nas povezu.
Ne samo da su nas ti dragi ljudi odbacili ravno ispred apartmana, već su nas i pričekali u Litihoru da kupimo pive za žene iz outdoor dućana 55peaks, pozdravimo ih i zahvalimo se na savjetima.
U Paraliji smo proveli tek jedan dan. Mjesto je vrlo neinspirativno, nešto kao Vodice, prepuno štandova, a sve je prilično jeftino. Pravo mjesto za nas u tom momentu, kad bolje razmislim.
Plaža svakako ne spada među najljepše grčke plaže, no nakon znojenja u gojzericama na planini dva dana i više nego zadovoljavajuća. Mjesto je jako popularno među posjetiteljima iz Srbije; u restoranima su čak česti i jelovnici na srpskom, a ponegdje su i konobarice iz Srbije.
Meteore - dan 5
Kad sam još u Zagrebu spominjao ljudima da ću u Thesaloniki tj na Olimp netko me pitao dal ćemo i u Meteore.
Kad sam shvatio da to nije tako daleko odlučio sam i to probati ubaciti u plan. Krenuli smo ujutro opet busom za Katerini odakle smo lovili vlak za Kalambaku, selo ispod Meteora.
Meteore (u prijevodu lebdeće stijene) su, kako wikipedija kaze: "skupina grčkih pravoslavnih manastira izgrađenih na visokim kamenim liticama koje poput stupova strše u nebo, pored grada Kalambakija.”
Izgledaju dosta impresivno i vrijedni su posjete. Stigli smo poslijepodne i nakon što smo nešto pojeli, prošetali smo jednom od planinarskih staza od Kalambake do Meteora i uživali u zalasku sunca.
Dan 6 - razgled samostana i put za Thessaloniki
Idući dan smo iskoristili za razgledavanje 3 samostana na stijenama. Oko 4 sata poslijepodne lovili smo bus za Thessaloniki.
Dan 7 - Thesaloniki
Ovaj dan smo proveli razgledavajući Thessaloniki. Možda grad nije zasjao u punom sjaju zbog kišice i oblaka…a možda nas je bilo teško impresionirati nakon svega dotad viđenog.
Idući dan ujutro smo letili za Zagreb.
Dan 8 - Povratak i Zaključak
Unatoč grbavom startu osobno sam jako zadovoljan kako je sve ispalo i gledajući unazad drago mi je da smo išli baš preko Gortsije i kružno preko Loukijevog koridora do Mytikasa pa do Skale.
Iskusili smo tako obje markirane staze do vrha, Loukija i Kakoskalu, i doživjeli više nego da je naš inicijalni plan zaživio.
Highlightovi putovanja su svakako uspon na Olimp, a na drugom mjestu Meteore. Ljeto se polako bliži i nadam se da sam koga zainteresirao za istu ili sličnu turu.
