Sve je započelo ispred Arene Zagreb. Okupili smo se u 07:00 h, bez da je bilo tko kasnio, iako su svi semafori u gradu bili crveni. Krenuli smo put Krka. Već u prvih sat vremena skužila sam da je glavna tema što ćemo pojesti i popiti nakon što se izlet završi. Prvi cilj nam je bio skrenuti na odmorište Ravna gora, čiji je novi naziv Kupjak, ali to svakako ne prihvaćamo. Nakon što smo stigli do odmorišta vrijeme je bilo za kavicu, a možda i za krem šnitu.
Nakon cca 2 h vožnje stižemo na Krk. Vrlo brzo pronalazimo parking i idemo do Male rive na kavicu. Kada smo se svi zaštitili od sunca, krećemo u 10:30 h. Nismo znali da put do kanjona vodi preko nudističke plaže. Što znači ako se zaputite na ovaj izlet, budite spremni da na samom početku sretnete oskudno odjevene umirovljenike slobodnog duha.
Šetnja kanjonom je bila jako ugodna. Potrebno je biti nešto pažljiviji na početku puta, obzirom da su kamene stijene dosta skliske. Temperatura je bila zadovoljavajuća, kroz kanjon je bilo i nešto malo vjetra. U kanjonu smo naišli na par točaka koja su zahtijevala pomoć prijatelja, ali ništa strašno što se ne može savladati. Imali smo tu čast slušati sve o povijesti stijena u kanjonu, o tome kako su nastale, zašto se spajaju, kako su nastala udubljena u njima i slično. Ako vas interesiraju slične teme javite se Grofu društva, od kojeg smo i mi sve to naučili.
Na izlazu iz kanjona svima je proradio apetit, pa smo u najkraćoj mogućoj pauzi ponešto gricnuli, dok je pročelnik zagrijavao prste svirajući ukulele. Prizori koje možete vidjeti cijelim putem su nestvarno lijepi. Nakon izlaska iz kanjona, nakon cca 45 min stižemo u uvalu Vela Luka. S obzirom na to da smo ponijeli kupaći, okupali smo se u ledenom moru. Bez obzira na temperaturu, tu plažu ne smijete propustiti.
Nakon što smo opet nešto pojeli, uputili smo se kružno uz more, natrag prema početnoj točki. Na putu smo sreli par ovčica. S obzirom na to da su neke bila na pola ošišane, ostala je dilema. Jesu li samo pobjegle dok ih je gazda šišao ili je na Krku takav modni stil.
Vraćajući se natrag sunce je bilo nešto jače, osobno povratak mi je bio zahtjevniji nego šetnja kroz kanjon. Ili je to samo nedostatak kofeina učinio svoje. S obzirom na to da je ispred nas odzvanjao zvuk muzike s pročelnikovog ukulelea, a i prizor je bio fantastičan, umor se jako brzo zaboravio.
Nakon cca 3 h stižemo do početne točke. Neki od ekipe su se još jednom okupali, dok su drugi jedva čekali hladno pivo i hranu. Nakon večere krećemo put Zagreba.
Utisak a izleta je fantastičan, sunce, more, smijeh i pozitivna energija među ljudima su sve što vam treba. S obzirom na to da prvi put pišem izvještaj jer je ovo moj prvi izlet s Velebitom moj jedini zaključak je da u ovom brzom životu ispunjenom još bržim koracima koji nas obično samo izmore, svima nama su potrebne jako duge šetnje tempom i koracima koje mi sebi određujemo. Ako za to još imate i veselo društvo, budite sigurni da imate i ispunjen dan. Ovaj izlet je pružio sve to od navedenog.
Tekst napisala: Kristina Marković
Autori fotografija: razni autori, sudionici izleta.
