Vršni komplet

Toliko puta sam čula o tom vrhu i događajima vezanim uz njega da je to svakako bila jedna od mnogih mojih želja gdje bi voljela otići i nekaj popeti. Kockice su se posložile. Akac je javio koje točno dane će on i THE ekipa biti tamo, a ja sam popunila auto dok si rekao keks. I tako smo Nikolina, Ira, Ogi i ja krenuli u subotu, 10. Kolovoza 2024. godine, ranom zorom na naš put.

Ne znam kako, al na kavici u Krasnom zazvonio je telefon i Akac provjerava gdje smo i još jednom daje upute kod kojeg točno zavoja trebamo skrenuti, gdje ostaviti auto, a gdje su nam na cesti postavili oznake za kamp. Tamo nema signala pa smo pozivom tim više bili oduševljeni. Ne znam tko je bio nestrpljiviji, da li mi „mlađi“ koji smo se jako veselili što ćemo osim penjanja imati prilike biti i dva dana s našim dragim Velebitašima na njihovom terenu ili oni „stariji“ što im, kako su rekli, dolaze njihova djeca.

MAGIČNI VODIČ

Materijala nema puno, dapače niti puno izvještaja i opisa smjerova pa je priprema izleta bila „napeta“, a u pomoć mi je uletjela čak i Nataša iz AOŽ. Srdačan doček, grljenje, ljubljenje, piće dobrodošlice i nisam ni trepnula kad Jasmin pita Akca „gdje je Biokovo vrećica?“, a u vrećici Maliganov vodič Veliki Kozjak. Nas tri cure smo se posjele i od lista do lista s velikom pažnjom upijale slovo po slovo, foto skicu po foto skicu, opise smjerova po opise smjerova, i na kraju Maliganove priče i zabilješke od kojih nam je posebno jedna zapela za oko, a naziva je „Kružić 98“.

PRIJATELJSKA JARUGA

I kako to već ide vrijeme je letjelo kao ludo, a mi smo još taj dan trebali nekaj i popeti. Jedva se odvojivši od magičnog vodiča, uz par savjeta naših domaćina, odlučujemo se za nešto lakši smjer, ocjene III, da ne pretjerujemo, da se upoznamo sa stijenom kao i s ocjenjivanjima iz sredine 90-ih. Smjer smo našli iz prve. Uz nezaobilazno naslikavanje vrlo brzo stižemo do detalja smjera koji se nalazi na samom kraju, a radi se o kaminu. Bombončić. Odstup, i već smo natrag kod naših.

PJESMA

Nisam dugo u odsjeku kao ni u penjanju al i kroz ljetne alpinističke škole i veće događaje u Društvu često se poseže za gitarom. Dapače, postoji cijelo jedno predavanje o Velebitaškom duhu gdje Akac najčešće uz pjesmu pokušava prenijeti tradiciju na nove generacije. Nikada do ove sad subote me nije tako ganula pjesma gitare kao sad. Jasmin, Maligan i Akac, na jednoj klupi nasuprot mene, a oko nas njihovi bliski prijatelji iz Matice i Željezničara i prijatelji špiljari. Bila je to za mene tužna pjesma, ali ispred mene bila su dva stara i sretna prijatelja. Kao da imaju dvadeset godina, pomislila sam. Suza je krenula.

TEORIJA ILI PRAKSA

Stariji su sinoć rondali do dugo u noć, a mi mlađi smo se pokupili u krpe. Da čovjek ne povjeruje. Kako nam je sve vrlo blizu, pristupi od 40-ak minuta do sat vremena, nismo se u nedjelju žurili. I to smo prilično dobro prihvatili. Nakon što smo prvo nas četvero protresli sve važnije životne teme uz kavicu i dobar obilan doručak, pridružili smo se našima. Dado iz AOŽ, Jasmin, Maligan i Akac nisu se mogli zaustaviti s prepričavanjima raznoraznih događaja, a mi smo se nadovezivali sa sada trenutnim stanjem i informacijama iz odsjeka. Svi smo imali nekaj za reći. Sve je bilo zanimljivo i isto tako vrijeme je opet proletjelo. Iza podneva smo rekli „sad moramo ići, treba danas nekaj i popeti“, na što se Akac nasmijao i rekao „jasno, trebate izabrati ili teorija ili praksa!“.

Za više informacija o tome što je vršni komplet saznajte na jednom od naših budućih sastanaka jer ne moramo odati sve tajne. Uglavnom na vrhu golden hour, pišemo sms našima da smo okej, naši u međuvremenu zabrinuti gdje smo krenuše nas tražiti, neposredno prije parkinga dolazi mi poruka da je Akac zaprimio poruku s vrha (opet ono jedino mjesto gdje ima signala), na parkingu Jasmin ide u zagrljaj, dalje dolje i Akac, a za njim i Maligan. Vele odmah su si išli nazdraviti kad su skužili da je sve okej, mi brzo spremamo stvari, u Otočcu na benzinskoj režemo sir i paradajz, dolazimo doma u sitne sate.

Sretni i kraj!

Ivona Bogović

Sudionici penjačkog mini-tabora AO Velebita pod Velikim Kozjakom 10. i 11. 8. 2024.

U ponedjeljak, 12.8.2024., došao je i stari penjač Zdenko Anić (AOV) i donio kolač koji je sam ispekao, no zatekao je samo Vrbeke i Jelenu.

Mladi članovi i članice AOV ispenjali su smjerove Prijateljsku jarugu i Za Zubom.

Maligan, Akac i Jasmin krenuli su u smjer Priječnica Ljilje rendžerice, no zbog popadalih stabala od lanjskog velikog nevremena koja su posve promijenila i zakrčila poznate putove promašili su ulaz i nahodali se više sati po mjestimično vrlo strmom bespuću gdje su od penjačke opreme rabili (samo) kacige.

Gosti iz speleološkog tabora u Lomskoj dulibi, 11.8.2024. navečer:

Borislav Aleraj Akac