Staza 1M za hedoniste
Interneti kažu da je za proći medvedničku transverzalu u jednom danu potrebna iznimno dobra kondicija dok će je planinari samo u dobroj kondiciji uspjeti savladati u dva dana. Kad je Dragec najavio dvodnevnu transverzalu odlučih testirati tu tezu i ukrcati se na taj voz!
Na voz koji će nas dovesti do starta ovog izleta smo se ukrcali i doslovno, u subotu 18.5. na zagrebačkom Glavnom kolodvoru nešto prije 7 sati ujutro. Neki su kupili karte online (1 euro i 48 cenata), a za neke je kondukter zaključio da nema vremena da im proda karte na licu mjesta, a svi smo na kraju stigli do Podsuseda. Energetske zalihe podebljane su zahvaljujući pekari i kavi i nekoliko minuta prije 8 sati otisnuli smo se na pohod.
Već nakon nekoliko minuta stižemo do susedgradskih ruševina, prve kontrolne točke, a za cca pola sata napustili smo asfalt i ušli u šumu koja nas je za dobrodošlicu počastila blatom, no na sve smo to već navikli. Do Kamenih svata ruta vodi kroz šumu i nema baš nekih atrakcija, ali zato pored planinarske kuće možete isprobati akrobacije na ljuljački, svakako preporučamo da pri ruci imate i bananu za bolju impersonaciju naših čovjekolikih srodnika. Dan je obilježen pričanjem dosta loših viceva koji su trebali biti ispričani dinamikom 1 vic svakih 5 km, ali išlo je to i češće. Obzirom na kvalitetu ispričanog nije čudno da se nijednog ne sjećam 
S vrha Kameni svati iznad istoimene kuće otvaraju se i neki vidici koje slikamo i krećemo prema našem sljedećem odredištu PD Glavica. Neki sudionici izleta već su gladni i žedni (nisam ja). Na Glavici je standardna gužvica i sunce fino prži pa se smještamo u hladovinu uz ćevape, pohance i palačinke. Hrvoje je popio dvije pive.
Na nastavku rute sretni smo što smo uglavnom u hladovini šume jer je dan veoma sunčan. Šumske jagodice cvatu sve u 16, na proplancima ima i zrelih, no iza nas nije nijedna ostala! Slap Sopot počastio nas je mini dugom, a ovdje i jedna sudionica izleta (glavna vicmajstorica) zaključuje da joj je dosta planinarenja pa nas napušta i silazi do Vrapča. Nas ostale čeka oštriji uspon prema PD Risnjak gdje susrećemo neke eminentne Velebitašice. Hrvoje je opet popio dvije pive.
PD Grafičar je prilično blizu, no pauziramo i tamo :D Gastronomska ponuda u poslijepodnevnim satima nakon hordi izletnika uključuje samo grah s kobasicama i štrudle, a neki sudionici osobno maštaju samo o pilećem batku i mlincima (što ostaje samo u mašti). Hrvoje je popio još dvije pive, a Dragec zaključio da su kobasice u grahu vrhunske, ali dalje je ipak nastavio na začelju kolone iz objektivnih razloga :D
Spuštamo se do Kraljičinog zdenca prilično brzo i tamo rastavljamo na dvije frakcije. Oni koji imaju doma žene kojima treba udovoljiti silaze prema Šestinama, a nas troje (svi bez žena, neki s kućnim mačkama) željni još kilometara i metara visinske odlazimo pomalo anksiozni put Mrcine. Nervoza je zapravo nepotrebna jer Mrcina je stoput ljepša od Bikče, a ipak i nježnija. Napokon nam se ukazuje i sljemenski toranj, a Dragec zove u naše prenoćište (Runolist) da ostave neku hranu za mene da baš ne skapam od gladi 
kod žičare napušta nas i Daria uz obećanje da će nam se pridružiti ujutro za nastavak. Pored Runolista u šumi čujemo krdo divljih svinjica i sretni ulazimo u dom gdje mene čeka dobra porcija pečene svinje i mlinci 
za relaksaciju naručujemo litru i vodu, a prije spavanja se uspijevamo čak i otuširati. Praćeni zvukovima roktanja ispod prozora tonemo u san.
Doručak smo dogovorili u 8 prije nego krene uobičajeni nedjeljni kaos, a ubrzo dolazi i Daria te krećemo dalje s pohodom. Preko Puntijarke prelazimo na sjevernu stranu brda i spuštamo se do Horvatovih stuba. Dragec još nije raspoložen za viceve. Penjemo se prema Hunjki gdje slijedi lagani ručak. Istočno od Hunjke u gustoj šumi ne srećemo gotovo nikog. Na Gorščici ima nešto ljudi, a ima i dobrih palačinki kojima je teško odoliti. Pored Gorščice odlazimo na jedan od ljepših medvedničkih vidikovaca gdje pada kvalitetan photosession, a brzo smo i na Lipi. To je i jedina stanica na kojoj ništa ne jedemo i ne pijemo zadnja dionica do Vugrovca vodi livadama i brežuljcima i strmim asfaltiranim cestama i tu nam je već lagano dosta pa pokušavamo ubrzati korak da stignemo na vrijeme na vlak (na koji ipak nećemo stići). U Vugrovcu zato po nas stiže Dejan sa svojom Teslom (svaka sličnost je posve slučajna) i odrađuje odličan marketing za istu.
Rezime vikenda je 60 km u nogama i oko 2800 metara uspona, uz dosta dobar eno gastro aspekt 
i preporuke svima koji se odluče za ovakav pothvat u 2 dana!
Darija Mužinić
Transverzala napokon
Vikend planove dvodnevnog slovenskog izleta pokvarila nam je vremenska proznoga pa sam odlučio najaviti dugo planiranu, a nikako izrealiziranu ideju prolaska čitave M1 transverzale u dva dana sa spavanjem u planinarskom domu Runolist. Nekolicina nas okupila se u nešto ranijim ali i dalje vrućim jutarnjim satima te se vlakom od glavnog kolodvora prebacujemo do stanice Podsused i tamo u punom sastavu pijemo prvu jutarnju kavu. Nešto prije nas, u još ranijim jutarnjim satima, još je troje velebitaša odradilo čitavu rutu u samo jednom danu (pohvale za njih). Mažemo se kremom za sunčanje te laganim korakom dolazimo do Kamenih Svata te nakon kratke pauze dolazimo i do Glavice gdje radimo malo dužu pauzu i neki od nas ručaju. Od Glavice dolazimo do slapa Sopot, gdje nas napušta jedna članice grupe a mi dalje korak po korak dolazimo do Risnjaka i tamo radimo omanju pauzu kako bi napunili se vodom i ostalim tekućinama i dalje produžujemo na Grafičar na kojem također radimo sličnu pauzu. Procjenjujući vrijeme prolaska vijećamo hoćemo li ili ići preko Mrcine ili po grebenu skratiti muke do samog vrha. Odluka pada na čitav profil staze te se puštamo do Kraljičinog zdenca, gdje nas nakon dugačke i zahtjevne dionice još nekoliko članove ekipe ostavlja. Zadnji uspon do vrha Sljemena bio je dosta iscrpljujući ali smo to junački odradili. Tu nas Daria ostavlja te odlazi na autobus ali nam se sljedeće jutro ponovno pridružuje na Runolistu. Darija i ja dolazimo do Runolista nešto prije zatvaranja kuhinje te nakon odlične večere i toplog tuša, brzo padamo u san. Jutarnja kava i obilan doručak bio je dobra priprema za nemali ostatak rute koji je pred nama. 3D (Darija, Daria i Dragan) ekipa ponovno nastavlja prema Puntijarki, potom Horvatovim stubama na Srnec gdje radimo kratku pauzu jer nas čeka iscrpan uspon prema Hunjki, na kojoj također radimo kraću pauzu. Od Hunjke prema Gorščici i Lipi staza je poprilično ravna i ostatak rute bi trebao biti relativno lagan i brz za proći, u teoriji, ali se u praksi ta dionica činila težom nego sav do sada pređen put zbog akumuliranog umora i iscrpljenosti vrućinom. Pokušali smo stići na jedan od vlakova koji bi nas iz Sesveta bacio do glavnog kolodvora te bi tako napravili kružnu rutu, ali na kraju to nismo uspjeli izvesti zbog voznog reda autobusa koji nas je trebao baciti planinarskog doma Vugrovec do Sesveta. Naručujemo taksi te nas vozač Tesle prebacuje do prve tramvajske stanice u Dubravi i put nastavljamo tramvajem doma na zasluženi odmor. Sveukupno smo othodali preko 60 kilometara i nešto manje od 3 kilometra visinskog uspona, ako je suditi po GPS tragu. Bravo mi!
Dragan Skorosavljević
