Približavavala se jesen, bilo je krajnje vrijeme prihvatiti poziv drage mi prijateljice Danijele u njen novi dom u prekrasnu Švicarsku. Kad kažem krajnje vrijeme, mislim na doba godine i vjerojatnost zatvaranja dosta staza zbog zimskih uvijeta, uglavnom je to rujan, listopad. Kako drugi put odlazim u tu zemlju, bilo je lakše upustiti se u realizaciju putovanja.
Mjesto: Visp, grad u dolini rijeke Rhone, kanton Wallis, poznata destinacija aktivnog turizma.
Već dobro poznata šema plana, definiraj datume polaska i povratka pa:
- Avio karta (do Basela je uvijek najpovoljnije letiti) (povratna karta 99 EUR)
- Swiss travel pass (opcija kupovine po danima 2-4-6..), moj je koštao za 6 dana 379 CHF, čini se skupo ali obuhvaća sav javni prijevoz u državi. Ako ti se i dalje čini puno pogledaj cijene pojedinačnih karata.
- Swiscom SIM za turiste (20 CHF – unlimited internet i pozivi u zemlji, vrijedi 7 dana, broj vrijedi 1 godinu s mogućnošću obnavljanja online)
- Putno osiguranje - ja sam u Allianzu
Iza toga ide plan što u tih 5 dana obići a da zadovoljiš glad od predivnih slika pejzaža tog područja. Definitivno sam htjela izbjeći gužvu i naguravanje turista sa preglasnom ekspresijom i htjela sam ubaciti bar jednu via ferratu.
Krećem s planovima, no par dana prije stigla je velika hladna fronta, puno padalina i odrona u regiji u koju idem. Dodala sam listi još nekoliko interesantnih mjesta, teška srca izbacila ferrata set iz kofera. Procijeniti put bilo je moguće samo dan prije s obzirom na situaciju i najavu kiše.
Krećem 18.9. u 5:30 h, stižem oko 7:00 h u Basel, avantura počinje.. 😊
Stara sim kartica nije radila pa je prvi zadatak zaputiti se u najbližu poslovnicu Swisscoma i kupiti novu, najme moj paket koji koristim u HR ne podržava zemlje izvan EU. Iza željezničkog kolovora je najbliža poslovnica no sve radi od 9 h pa sam odlučila protegnuti noge prema gradu, pokušavajući onako pospana ne podletiti pod tramvaj ili bus pri izlasku iz kolodvora.
Basel se budio, lijep grad, mislim si, nije zaslužio biti u prolazu, no to je za neke buduće planove.
Blizu 9 h uputih se poslovnicu iza kolodvora no ćorak – rekonstrukcija! O sunce mu žarano, mislim si..pokušavm se spojiti na wifi željezničkog kolodvora, kaže - verificiraj se, poslali smo ti mail, pa kako da dođem do maila kad internet ne radi ?!! Opsujem još koji put da mi bude lakše, smirim uzavrelu krv balkansku i pitam usput za drugu, najbližu poslovnicu. Kako sam i mislila, kartica se prodaje samo u poslovnici a nabliža je na Marktplatz-u. Krećem prema planu grada, ljuta jer će zadržavanje u gradu biti duže od planiranog i na to koliko će mi vremena trebati za pronaći Marktplatz. No nekim čudom, pripisujem to svom pozitivnom stavu, baš se ispred mene na planu grada prikazao Marktplatz, dakle tramvaj 14 i 15. No, normalno, krenem u krivom smjeru. Mislim si, dobro je počelo. Izletim na idućoj pa promjenim smjer i tu me našla ljubazna gospođa “Swiss” te mi u detalje ispričala gdje i kako doći do lokacije. Napokon Swisscom! Stižem, unutra 5 penzionera kojima se nikuda ne žuri, no dođem na svoj red i HELLO internet !! Kako poslovnica i kafić dijele prostor, prokomentirala sam kako je ugodno raditi uz miris kave, cura odmah vadi kupon za gratis kavu 😊, pa sam tako u paketu “to go” zaboravila pretpljenu muku toga jutra.
I sad već poznatom trasom požurih prema željezničkom kolodvoru. Prvi vlak za Interlaken za 3 min, uljećem doslovce - I onda onaj osjećaj ugode, napokon napuštam grad.
Dan 1. je turistički s obzirom da sve stvari nosim sa sobom i da je već pola dana prošlo, ali mišljenja sam da treba iskoristiti svaki trenutak.
Švicarci imaju odlične Panoramakarte za regiju, uvijek uzmem na info pultu, zašto me moja Danijela sprda, no neka, meni su i dalje super.
Interlaken je smješten na obali rijeke Aare između dva jezera Brienz i Thun. Šta reći, oko je zapelo za predivnu rijeku vapnenačkih boja, uređen okoliš do u detalj. Silazim na stanici Interlaken Öst, Prva misija ostaviti stvari u ormariću, riješiti se terete za 10 CHF, no vrijedilo je svkog franka. Odavde bi trebala krenuti na svoje prvo ciljano odredište Aare Gogre.
No, zbog nedavnog odrona vlak ne vozi a bus ide dosta sporo i previse vremena traje putovanje. Teška srca odustanem, pogledam na kartu vlak za Lauterbrunnen i Grindelwald polazi za nekoliko minuta. I moram odlučiti kamo ću kroz narednih 15 minuta jer se vlak razdvaja, pa sam tako ostala u onom što ide za Lauterbrunnen. Selo je smješteno u rascjepu između dvije planine stmih strana, poznat po jenom od najvećih slapova po dužini padanja. Kroz selo vodi asfaltirana staza, šetnica, kravice, zelena trava, paragladeri, melem za oko i dušu.
Dio staze koju sam odradila je oko 6 km, no staza se nastavlja. Postoji bar tri kampa koje sam vidjela na karti i mnoštvo planinarskih puteva usput.
Staza koja vodi ispod slapa visoko u stjenu, zanimljiva, no taman kada očekuješ vau efekt, poljubiš kraj staze. Panoramski pogled je prekrasn. Zbog mnoštvo turista htjela sam čim prije pobjeći. I kamo sad nego na gondolu za Mürren 1645 mnv ( 0 CHF uz Swis travel pass)
Gondola pa vlak i eto me u meki turizma za skijaše. Selo je okruženo tri giganta Eiger, Mönch i Jungfrau, doslovce se čine na dohvat ruke. Mjesto iz kojeg skaču paraglajderi i ima navodno lijepu via ferratu. Šetnica kroz selo pored lijepo uređenih turističkih objekata, mirno, prava poslastica udobno se smjestiti na klupicu, popodnevno sunce te umiruje a pogled mame raskošni bijeli vrhovi.
Uživajući u razgledavanju sela i panorami vrijeme je brzo proletilo. Trebalo je doći u Wallis kanton Danijeli u Visp.
I eto me kod moje prije već je pao mrak 😊 čakulica po čakulica vrijeme za spavanac.
Naglašavam da sam sve osim Zermatta odradila sama pa s toga nisam ulazila u nikakve rizične situacije po pitanju procjene vremena ili strmijih i zahtjevnijih staza iz predostrožnosti. Zadnja gondola za silazak nikad nije bila opcija, predzadnju sam si dopustila 😊. Nije EU i kažu da je let helikopterom prilično skup.
Dan 2. Bettmerhorn s pogledom na ledenjak Aletsch najveći u Alpama, dužine oko 23 km, grade ga tri manja ledenjaka što oblikuje Aletsch Arenu – efekt prestaneš disati od nestvaranog pejzaža.
Polazišna točka je željeznička postaja Betten Talstation 826 mnv. Gondola do Bettmeralpa, 1950 mnv, skijaška destinacija, gdje počinje moja zadana staza hodanja. Biram onu prema Bätmerrhitti na 2172 mnv, okruženo kravicama planinski prekrasan dom, nisam mogla odoliti mirisu hrane i okrijepi i uvijek se sjetim one planinarske - jedi kada nisi gladan i pij kada nisi žedan, ta mi je najdraža 😊. Sita i napita krećem dalje prema Bettmerhornu, slabo strmom stazom, pogled mame okolni pejzaži, i tako do visine 2424 mnv gdje se spaja više putova i počinje strmiji uspon. Sad je već vidljivo okruglo zdanje restorana na vrhu. Kako se približavam tako je i staza sve strmija, lovim zrak punim plućima a okrijepa došla na nos.
No stigoh ja na 2647 mnv, nakon 3 sata hoda, visinska razlika 755m. Balkon s pogledom na Arenu Aletsch
i energetska polja, mjesto za opustiti se i uživati u trenutku. Reset.
Hladan vjetar prekine taj zen pa se teška srca odvajam od pogleda i krenem prema gondoli. Kad piše neka izložba u prostorijama pored restorana. E to moram vidjeti, primim za kvaku unutra mrkli mrak, hm, nije baš ugodno mjesto, provjerim ide li još koji hrabrić prema paviljonu i eto dvoje mladih ljudi iza mene. Iza zida pregrade naletiš na lutku - ak me nije šlogiralo!! Upališ gumb, lutka počinje ne tako strašnu priču iz 1890.-te recimo, miče joj se lice pa nije ugodno. Ima još nekoliko prostorija napravljenim da te obuzme nelagoda s tim lutkama. Uglavnom lijepa priča ali jezivi efekti.
Mislim da autor uživa u blijedim facama posjetitelja.
I iza doze kulture - spuštam se gondolama na Bettmeralp pa Betten.
Dan 3. Bisse du Ro čist slučajno.
Vožnja vlakom do Sierra, meni tako dragog mjesta, središte mog prošlogodišnjeg posjeta. Uspinjača do Crans-Montane središta skijaških aktivnosti.
Opet plan skroz drugi, ovu stazu sam gledala duže vrijeme no stalno napominju da će biti zatvorena pri prvim niskim temperaturama. I situacija je slijedeća, tražim postaju za odlazak godolom na vrh Cry d´Er, jedine žičare koja radi, no ispred mene je cesta blokirana, šleper se uparkiravo što me natjeralo da pređem na drugu stranu i udarim glavom u oznaku staze Bisse du Ro 😊 baš sam bila sretna. Dakle radi se o starinskom sustavu navodnjavanja koji je kažu još u funkciji. Staza kreće iz Cransa na 1500 mnv i jako je efektna i zanimljiva sa prekrasnim panoramskim pejzažima. I baš kada sam si mislila, što su prenapuhali opis i opasnosti staze ima detalja koji nisu tako ugodni, nad provalijama, bilo je tu saginjanja da možeš proći, viseći most koji škripi ko sam vrag, voda preko staze ali sve u svemu jedna divna šetnja unutar borove šume, aromaterapija, ugodna za hodati. I jako jako interesantna sa promjenama kretanja. E sad moj plan je bio tom stazom popeti Cry´Er i od tamo gondolom dolje. Na kraju staze kreće jači uspon bez kraja činilo se. Od oznake do ozake, pa još malo..došla sam do marke 1h do cilja. Bilo je već 15 h. Staza je nastavljala ljestvama po stijeni pa silazak niz ljestve. Karta je rekla strm uspon, gdje zaključujem da sam malo vremenski u nezavidnom položaju. Pomalo ljuta odustajem i spuštam se. Kad skužim dva buckasta svisca gledaju me u čudu, a i s moje strane nije bilo drugačije. Povratak je bio istom rutom. Kratak obilazak Crans-Montane i povratak žičarom u Sierre i vlakom u Visp. Staza duga 18 km, visinksa 490 m, 5 h hoda.
Dan 4. Zermatt - staza 5 jezera vodi Danijela 😊, a pridružuje se i Tea, zagrepčanka sa adresom u Vispu.
Krećemo vlakom oko 9.30., gužva prema Zermattu, vlak pun. Nalazimo mjesto u vagonu prvog razreda, naravno trebamo doplatili kartu (oko 15 CHF). Put traje 1:10 h. Usput znatiželjno gledamo nedavno poplavljeno područje, čiji se tragovi na ogoljelom terenu još dobro vide. Zermattom voze isključivo električna vozila. Uz gužvu turista došulja ti se iza leđa, vozi iza tebe, nema trubljenja, nervoze, laganini, dok ne skužiš a onda- Blanka Vlašić bi bila ponosna na mene da vidi taj skok u stranu ceste 😊
U potrazi za uspinjačom, znatiželjno sam razgledavala okolinu. Iz Zermatta idemo do točke Blauherd. Uspinjača pa gondola i eto nas na platou mjeseca, Blauherd, 2571 mnv. Kartu za gondolu je bilo potrebno doplatiti, uzeli smo opciju kombinacije da se možemo vrtiti sa druge lokacije (27 CHF)
Od sad na dalje počinje izazov slikanja njegovog veličanstva Mattehorna koji se prkosno skrivao i izvirivao iza oblaka. Kratko slikanje se odužilo tako da nas je Danijela gledala u formatu “9:13”, jer staze ima dosta, a mi nikako krenuti.
Dužina staze oko 11 km, visinska razlika 611 m, polazišna točka na oko 2500 mnv, trajanje 4:30 h ali samo zbog slikanja i zadržavanja na lokacijama.
Jezera: Stellisee, Grindjisee, Grunsee, Moosjisee, Leisee. Staza je kamenita, traži dobru obuću, a prizori mame da im se diviš bar minutu više. Ovisno o nebu, mijenja se boja jezera, a kad bi me pitali koje je naljepše pozvala bi se na 5. amandman u amerikanaca. Zadnja postaja nam je Suunega s koje odlazimo žičarom prema Zermattu. Lagana šetnjica kroz stari dio grada, pitoreskne drvene kućice besprijekorno uređene cvijećem, mnoštvo turista i događanja. Lijepo, definitvno bi trebalo Zermatt vidjeti i po zimi, zavijenog u bijeli omotač. Mislim da je tada u punom sjaju.
Dan 5. Chamonix Mont-Blanc
Na samo tri sata od Vispa gledam na karti Chamonix i Mont Blanc, najveći izazov na ovom putovanju. Mislim si, nije mater šmizlu rodila – idem!
I tako u prema planu u 6:06 h dolazim na željeznički kolodvor, destinacija Martigny, najvjetrovitije mjesto u kantonu Wallis. No vlak ne vozi, zamjena je bus do Sierra. Jurnem prema terminalu, u busu samo jedan čovjek i ja, totalni mrak vani, lik vozi kao da je ukrao autobus, uff. U Sierru sam dočekala zoru i vlak za dalje.
Martigny, ime kao boca dobrog vina, ništa čudno jer je cijela regija vinorodno područje.
Na terminalu 40, linija 132 čekao me je Mont-Blanc Express, mala kompozicija za izazovni prelaz preko pevoja u visokim planinama, kreće u 8:07 h, presjedam u mjestu Vallorcine (F)
Malo je reći prekasan panoramski vlak, spektakularni vidici. Lovim okom mnoštvo putokaza za hike, a da sam slučajno izašla na kojoj stanici, dođe čovjeku da ostane zauvijek omamljen ljepotom. No, Vallorcine, presjedanje za Chamonix u francusku željeznicu, kondukterka kao sa francuskog tjedna mode, prekrasna ljubazna žena. Ne zamjeram što mi je naplatila 11 eura povratnu kartu Vallorcine-Chamonix, naravno uz 50 % popusta sa Swiss travel pass om.
I mic po mic – Chamonix ! Sve u znaku skijaša i planina, uređeno, pitomo.
S obzirom na predviđene gužve oko prijevoza gondolom, odlučila sam naprije krenuti sa posjetom Aiguille du Midi na 3842 nmv. Do gore se dolazi sa 2 gondole. Dnevna karta je 90 eura.
Zdanje s nekoliko platoa, edukativnih i izložebnih sadržaja. Temperatura -2 °C, okružen bjelinom, nešto sam osjetila ljuljanje pripisano nedostatku kisika, no ništa zamjetno, no oko mene su ljudi teško penjali stepenice i odmarali se po klupicamam.
Uglavnom, šteta bi bila ne otići gore. Od svih čuda, dojmila me se ekipa alpinista koja je taman završavala uspon, pa preko ograde zdanja čestitali jedni drugima na sretno završenom penjanju.
Na povratku sam ostala na međustanici Plan de l´Aiugille na 2310 mnv. Popila dobar espresso za nepuna 2 eura, napunila baterije i odlučila se spustiti stazom u Chamonix.
Staza Plan de l´Aiguille - Chamonix, dužine 7,06 km, 1269 m visinska razlika za 2:30 h. Na samom početku je nešto strmija preko kamenih ploča, a na pola staze se ulazi u pitomu borovu šumu, prekrasna staza, markirana, cijelo vrijeme vas prati panorama grada. Stižem oko 16:00, prvi vlak za oko 35 minuta što sam iskoristila za kratak obilazak. Povratak istom rutom u Visp.
Dan 6. Put nazad, okušala sam sreću s istim vakom 6:06 h no sada je vozio redovno smjer Geneva, a ja silazim u Lausanne, prošetati i pojesti sendvić na obali ženevskog jezera 😊
Okrepa pa na vlak – idemo dalje destinacija Neuchätel na obali istoimenog jezera po preporuci drage mi persone. Zelenilo, dvorac, jezero, zanimljiva šetnjica, slike će više reći. Onaj osjećaj da se na lokaciju puno stari dešavalo kroz povijest.
A grad ima svoju slatku tajnu, na jednoj od adresa šjor Phillipe Suchard 17.11.1825.-te otvorio je svoju prvu radionicu i proizvodnju čokolade čiji su nasljednici lansirali marku danas poznatu kao MILKA 😊
Pa eto tako završavam svoju priču o putovanju nazvanu u potrazi za sviscem koji je zamotao čokoladu.
Sanja i Danijela, rujan 2024
