Subota, prohladno i maglovito jutro u Zagrebu. Vesela ekipa školaraca i instruktora okuplja se na parkiralištu Arena Centra nešto prije 7h, spremna za otkrivanje ljepota i čari Učke. Četrdeset osam entuzijasta, 48. VOPS-a, spremno kreće u smjeru Lovranske Drage.
Nakon otprilike sat i pol vožnje i kratke kave na autocesti, stižemo do Lovranske Drage, gdje ostavljamo svoje limene ljubimce. Počinju zadnje pripreme, i avantura može početi. Dijelimo se u tri grupe. U svakoj grupi nalaze se instruktori i po dva člana izvidnice koji postaju vođe grupe i vode računa da svaka od grupa sretno dođe do prvog cilja, a to je vrh Vojak, vodeći računa da se grupa kreće tempom koji odgovara cijeloj grupi.
Svatko od polaznika dobiva kartu rute i prva vježba kreće. Za početak trebamo usjeveriti kartu, pronaći našu polaznu točku i odrediti smjer kretanja uz pomoć izračunatog azimuta; bez toga ne ide. Uz pomoć naših dragih instruktora prvi zadatak smo uspješno savladali i bili spremni za pokret.
Treća grupa je najbrže odradila vježbu i prva krenula put Vojaka. Svaka iduća grupa krenula je nakon 15 odnosno 30 minuta. Zbog magle šuma je imala mističan dojam i trebalo je biti malo oprezniji jer je put djelomično bio klizav. Na svakom križanju smo zastali da bi se grupa skupila i da bi odredili svoju poziciju na karti, pomoću obavijesnih ploča te ponovo izračunali azimut u smjeru kretanja (Učki). Odstupanja u izračunu i nisu bila tako velika – bravo ekipa.
Hvala još jednom našim dragim instruktorima koji su nam pomagali u rješavanju zadataka. Nakon otprilike sat vremena hoda, stajemo na kratku pauzu (gdje nas druga grupa prestiže). Nakon što smo se okrijepili, krećemo dalje. Putem nailazimo na šumare, blato, pa smo morali napraviti detour, ali uspješno smo se snašli i vratili na planiranu stazu.
Nakon otprilike 3 i pol sata hoda, uspješno smo savladali oko 1000m visinske razlike i došli do našeg cilja – vrha Vojak. I dalje nam magla zaklanja pogled na Kvarner, no nema veze, došli smo do vrha. Putem smo puno toga naučili. Primijenili smo u praksi znanje koje smo stekli na predavanju. Svakim izletom postajemo sve bolji i iskusniji planinari, te se malo bolje orijentiramo u prirodi.
Nakon odmora, odradili smo još jednu vježbu, ali ovaj put smo pomoću kontra azimuta određivali svoju poziciju na kartu. Nakon uspješno odrađene vježbe, uputili smo se kružnom stazom prema našoj polaznoj točci, parkingu. Na povratku se čak počelo probijati sunce kroz maglu, sramežljivo otkrivajući predivan krajolik koji nas okružuje. Na povratku smo prošli kraj Babinog skloništa gdje smo se ipak mogli diviti pogledu. Opreznim korakom krećemo prema cilju jer je put poprilično klizav.
Oko 18:30, netom prije mraka, stižemo do parkirališta gdje oblačimo čistu odjeću i većina ekipe odlazi na večeru u obližnju konobu. S punim trbuščićima i dojmovima s izleta, oko 22h krećemo nazad prema Zagrebu.
Autor teksta: Ivana Srnec
