Na izlet smo išli 26.03.2023., a na putu smo prešli 19,7 km, 1.750 m visinske, ukupno vrijeme 9h, od čega stajanje ukupno cca 1,5h pa smo efektivno hodali 7,5h.

Vrijeme: sunčano i vrlo toplo na prvom dijelu puta do Ždrila (morski put i kratki rukavi), kasnije u unutrašnjosti šume zahlađenje (vjetrovke i kape 😊) do Šugarske dulibe. Nastavak puta morskom stranom do Lukovog Šugarja ponovno toplo i sunčano (kratki rukavi i zalazak sunca iza otoka Paga).

Ljudi Velebit je čudo!

Ponovno i uvijek ispočetka zaključim nakon izleta na Velebit! 😊
Plan je bio ići negdje za vikend. U Alpama je bila grozna prognoza (kao i posljednjih mjesec dana), pa smo tražili alternativu koja se uspostavila prvom i najboljom opcijom. Odluka je pala na Velebit gdje je prognoza bila prilično dobra (sunce/oblaci bez oborina, malo vjetra). Bilo je više ruta u igri, ali je prihvaćen Lukin prijedlog za južni Velebit.

Krenuli smo u 6h iz Zagreba. U Rudelić Dragu smo stigli oko 9h. Markacija počinje odmah pored magistralne ceste uz more, gdje je malo ugibalište za ostaviti auto. Staza odmah kreće strmo prema gore i za vrlo kratko vrijeme se napravi dobra visinska, a pogled na Pag se sve više otvara. Sunce, toplina i sreća nas potpuno obuzimaju. Kameni put uz malo niskog raslinja nazvan Staza Rudelinka ili Planinarska staza Rudelić Draga vodi do šume koja izlazi na livadice izrovane od divljih svinja. Nakon šume otvara se Ždrilo 1045m i planinarsko sklonište Ždrilo na koje vodi sama staza.

Super sklonište, super pogled s prozora na more između dva brda. Opremljenost odlična, vode ima, ali mi se čini da nije za piće - trebalo bi pročistiti.

Nakon kratkog odmora krećemo dalje u šumu koja izgleda kao iz filmova o vilenjacima, svako malo put ide uz ili preko stijena. Nakon šume se izlazi ponovno na tzv. morski put koji prolazi još jednim remek djelom Ante Premužića. Ova Premužićka nije tako duga, ali se u potpunosti vidi tko je njezin graditelj.

Put koji se zove Piskovita kosica nastavlja do Miljkovića peći. Miljkovića peć je vrlo lijep primjerak prirodnog spomenika u stijeni. Zgodno mjesto za zaklon od kiše i vjetra (a vidjeli su se i tragovi ljudi koji su tu nedavno boravili).

Piskovita kosica vodi sve do skloništa Šugarska duliba. Zasluženi odmor i sendviči oko 14h. Na ovom dijelu je bilo prilično hladno. Stigao nas je oblak i vjetar, a sklonište je bilo toliko ugodno da smo skoro odlučili javiti da uzimamo u ponedjeljak godišnji i ostajemo još jedan dan. Ali, samo se upisujemo u knjigu planinara i krećemo dalje.
Blizu skloništa se nalazi bunar s pitkom vodom. Točimo vodu i nastavljamo put.

Od Šugarske dulibe idemo ponovno prema moru stazom koja se zove Šugarska staza. Otvara se pogled na Pag i sunce nas ponovno grije, tako da se skidamo u kratke rukave. Ovaj dio staze je prilično zarastao bodljikavim raslinjem tako da smo se malo izgrebali (ali nije smetalo).

Na putu do Lukovog Šugarja nailazimo na malog divljeg kozlića kojeg su mama i tata ostavili ispod drveta da ih čeka. Najradije smo ga htjeli ponijeti sa sobom, ali ipak racionaliziramo i ostavljamo ga tamo gdje pripada.

Zalaz je sunca, a mi stižemo u Lukovo Šugarje. Luka stopa po auto 6 km dalje gdje smo ga ostavili. Odmah mu staju neki dobri ljudi. Vraća se po nas, malo chillamo uz more i močimo noge. Nismo stigli nigdje na večeru, ali smo stali na benzinsku na kojoj smo se opremili hranom i pićem. Nastavak prema ZG i dolazak oko 22h. Ljudi, Velebit je čudo!

Izvještaj napisala: Ana N.
Autori fotografija: Luka, Mario i Ana.
Sudionici izleta: Luka, Mario, Ivana, Adriana i Ana.