Datum izleta: 01.04.-02.04.2023.

Područje: Posavsko gorje (sv. Miklavž - Slovenija).

Odradili smo prvi izlet sa spavanjem na planini. Ne možemo reći puni dvodnevni izlet, ali nakon prijeđenih 25 km možemo reći da smo odradili dan i pol hodanja.

Hodali smo po hrptu Posavskog gorja u Sloveniji prema vrhu Sv. Miklavž te produžili prema domu Ušte. Iako je prvi dan izleta bio 1. travnja, izlet nije bio šala.

Izlet je počeo jutarnjim okupljanjem školaraca, asistenata i instruktora u Dobovi. Iz Dobove smo vlakom krenuli u 9:10 prema Ljubljani. Ne bi to bila planinarska škola da ne ponovimo naučene čvorove te naučimo koji novi. Vlak iz Dobove je kasnio, ali uigrana je ekipa 46. VOPS-a u Ljubljani odradila brzinsko presjedanje te su se svi uspješno ukrcali na vlak za Domžale. U Domžale smo stigli u planiranih 11:40. Podijelili smo se u grupe, se su grupe s vremenskim razmakom krenule ulicama Domžala do najbližeg brda. Već smo s ulica Ljubljane imali predivan pogled na Kamniško-Savinjske Alpe i tako je započeo put od 20 km.

Prešli smo mostom preko Kamničke Bistrice te se maknuli s asfalta. Pred nama je brdo Šumberk. Prolazimo pored trim staze i drvenih životinja. Prelazimo cestu s ponovno predivnim pogledom na snijegom pokrivene alpske vrhove. Dan je za sada predivan te nema naznaka da bi mogla padati kiša. Prolazimo ispod autoputa te se krećemo u smjeru prvog višeg vrha na našem putu. Nakon umjereno zahtjevnog uspona stižemo na Veliki vrh (419 m) gdje su nas čekale Bajadere te radimo prvu pauzu. Hvala teti koja je usprkos ozlijeđenoj nozi, došla podržati školarce i dati im energiju za hodati dalje.

Nastavljamo dalje, a vrijeme je i dalje predivno. Neki su se čak žalili da je pretoplo. Hodamo pored Tabora, prolazimo kroz naselje Brdo, kroz Oklo te se napokon penjemo na sljedeći vrh, vrh Trojice (553m).

Predivan pogled s Vrha Trojice prema Alpama nas nije naveo da zaboravimo na Sv. Miklavža te oblake koji su se skupljali na jugozapadu i sakrili nam sunce. Nakon predivnog vremena s početka izleta, prognozirana se kiša čini sve izglednijom. Oblačenje kabanica, stavljanje zaštita za ruksake te priprema kišobrana su možda bili malčice pretjerana reakcija s obzirom na količinu kiše koja je padala 10-ak minuta. S dodatnom motivacijom kišnih oblaka, koraci školaraca su se ubrzali, ali i dalje uspješno usjeverujemo karte i provjeravamo azimute. Držimo se pravog puta i penjemo dalje prema vrhu Murovice (739 m). Na izbor smo imali 2 puta. Strmiji i kraći put te dulji, ali s manjim nagibom. Grupe su donijele različite odluke, ali svi su stigli na vrh. Sunce je već nekoliko sati skriveno iza oblaka, a vjetar je ojačao. Hodanje po hrptu, iako s lijepim pogledima postaje malo neugodnije.

Spuštamo se s vrha te krećemo prema najvišoj točci našeg izleta, vrhu Cicelj (836 m). Nakon nešto manje od 2 km hodanja kreće zadnji veći uspon. Bez puno zadržavanja na samom vrhu nastavljamo hodati dalje. Slijedi blago spuštanje prema Sv. Miklavžu i spajanje na cestu. Većina se ne penje prema crkvi (741 m) već nastavlja dalje. S crnim oblacima i grmljavinom iza nas te pokojom kapi kiše hodamo prema planinarskom domu.

Put nam olakšavaju duga i predivni pogledi prema Alpama, a misli o gulašu i pivi koji nas čekaju u domu drže moral na visokoj razini.

Slijedio je najizazovniji dio puta. Sunce je na zalasku, a 4 grupe planinarske škole polako stižu na svoj cilj, planinarski dom Ušte. 3 km cestom od Miklavža do doma čine se beskonačno dugima, ali svi na kraju stižu do doma. Neki za dana, neki po noći. Pred domom uz zvukove harmonike školarci rade kratko istezanje, kako bi sljedeće jutro bili spremni za silazak s planine prema vlaku.

Prehodali smo rutu od 20 km u trajanju od oko 8 h, te se ukupno popeli ~930 m. Osim nekoliko strmijih dijelova, staza nije bila pretjerano zahtjevna za hodanje. Točka na i je da se niti jedna grupa se nije izgubila. 46. generacija školaraca je zaslužila večeru i topli krevet. Neki su se rano povukli na počinak, a neki su se nastavili družiti uz razgovor i društvene igre. Svi sretni odlazimo na spavanje.

Nedjelja je. Budimo se i doručkujemo uz i dalje predivan pogleda na Alpe. Neki naspavani, neki s PTSP-om od hrkanja. Stavljamo ruksake na leđa te polako krećemo prema Kresnicama na vlak.

Krećemo se po cesti, što asfaltiranoj, što po makadamu. Nakon 30-ak minuta hodanja, nalazimo prečac te kratimo put preko livada. Uz pravovremeni pokret iz doma te dobar tempo hodanja spuštamo se do Save vrlo brzo. S obzirom na to da u Kresnice stižemo 1 h i 40 min prije vlaka, a u Sloveniji nedjeljom kafići ne rade, spustili smo se dosta prerano. Najuporniji dolaze do svojih šalica kave dok ostali strpljivo čekaju vlak na željezničkoj postaji.

Ukrcavamo se na vlak te krećemo za Dobovu prema autima. Neki ostaju na ručku u Dobovi, neki kreću prema Zagrebu. Umorni, ali sretni i zadovoljni svladali smo put od 25 km i s time dovršili 3. Izlet VOPS-a.

Jedva čekamo sljedeći! :)

Izvještaj napisali članovi izvidnice 3. izleta VOPS-a: Ivana, Luka, Mario, Nikola i Sebastian.

Fotografije: Jelena Š., Dragutin O., Daria Z., Zoran M. i Jasmina K.