Uskršnji ponedjeljak na istoku

Kada: 10.04.2023.

Gdje: Istočni dio Medvednice

Uskršnji ponedjeljak na istoku

Tako smo se Ivana (u daljnjem tekstu, Hes), Mihael i ja na uskršnji ponedjeljak našli na okretištu u Dubravi i uputili na istočnu Medvednicu. Ekipa nevelika, ali probrana: Mihael, autor legendarne uzrečice: "Idite vi, spasite sebe.", Hes, osoba kojoj jedna funkcija u Društvu nije previše, pa obnaša dvije, i ja, bez funkcije, ali s 30-godišnjom 'karijerom' u PO.

U Vidovcu krećemo nemarkiranim makadamom za Goršćicu, koji se s onim drugim, poznatijim, spaja kod Križnog hrasta. Nakon punjenja vode na izvoru i nešto branja koprive i luka, odvajamo se nemarkiranom stazicom, putem koji bi nas trebao spojiti na markaciju.

Stazica je lijepa i strmasta, a ubrzo zaključujemo po trgovima i ponekoj izgrađenoj drvenoj 'skakaonici' da su ju uglavnom za sebe preuredili biciklisti. Srećom ni jedan ne nalijeće pa mirno, sasvim malo uspuhani stižemo na markaciju koja iz Vidovca ide uz Vitelničke stijene na Goršćicu. Skrećemo sa staze na Vitelnicu, uživamo u alpskom grebenčiću i nalazimo mali amfiteatar na južnoj strani zaštićen od bure koja unatoč suncu hladi. Ovdje organiziramo nakon-uskršnji stol, dijelimo pisanice i pince, sireve, rotkvice, kolače i makovnjače, sve kako već ide. Ovdje smo se zadržali dugo, opijeni situacijom i mjestom, kad već vina nije bilo.

Naposljetku oklijevajući ipak idemo dalje: na Goršćici smo za kojih pola sata. Pa je red da se nešto i popije, tri gemišta uz Jurinu pogaču, čestitamo Uskrs Ruži i ekipi u 'kiosku', dijelimo s njima kolače.

Nije baš vruće i jeli smo nedavno pa ubrzo idemo dalje. Do Lipe bi bilo idilično: polja mirisnih vimenjaka prošarana šumaricama. Ali, staze više nisu samo ljudski 'singletrackovi' (namjerno miješanje biciklističkog žargona), 'jedinicom' prema Lipi sad jure i quadovi i motori, pa je 'jedinica' čak i u nekoć osamljenim kamenitim vršcima gdje su se skrivali Trolovi više nalik šumskoj cesti. Moramo se zato i sklanjati i mimoilaziti s tehnološkim utvarama i četiri-pet puta do Lipe!

Uz put ipak dva put skrećemo odahnuti: kod nadstrešnice, da 'bacimo pogled' i prepoznajemo Vitelnicu gdje smo tako uživali već nedavno. I na još jedan grebenski istak bliže Lipi. Ovaj put ne jedemo ništa.

Na Lipi nema više čuvene torte od Koprive, ili joj možda nije sezona? Gužva je prilična, uz kolače iz naprtnjače popijemo gemišt, kavu, vodu, kako tko. A za dolje odlučujemo se za Vugrovec (na putu prema dolje, blizu Mačkovog kamena na žalost još dva susreta s motorizacijom. Baš se vidi 'fosilni dephasing', yea right! Iako, ni onima na struju ovdje ne bi bilo mjesto.).

Vejalnica je Natura2000 zaštićeno područje livadnih staništa, pa je put malo promijenjen da ju zaobilazi. Prekrasnim livadicama ipak, uz jedinstvene prizore heliotropne flore i medvedničke autentične sipare spustimo se na dom Vugrovec, jer do busa ima još malo vremena.

Dom Vugrovec je neko posebno mjesto, vrlo osebujnog lokalnog štimunga koji nije baš lako opisati, treba doživjeti. Mihael i ja nazdravljamo za sretan dolazak na odredište, a vrijeme je i za red slanog. Ovdje smo taj dio valjda zgotovili. Pod motom: bolje da mi čekamo bus, jer on možda neće nas, krećemo do stanice. Ispostavlja se da je udaljena svega par minuta, pa dok čekamo uz prigodno osunčano raspelo, dovršavamo i zadnje kolače.

ZET nas skuplja u dogovoreno vrijeme pa sjetno i sretno zatvaramo današnju pustolovinu, uz, čini se nepobitan dokaz da je kvaliteta važnija od kvantitete, ili bar, da nutarnje ispunjenje ne možemo uvijek mjeriti u parovima nogu, metrima ili metrima u sekundi. (Iako se, da budem iskren, nikako ne može reći da nam je hrane i okrjepe manjkalo. Hja, želudac je isto unutra? ;))

p.s. Da nije nesretnog rata koji kao otvorena rana obilježava ovo vrijeme, uz primjedbu da u Kolomeji mislim ima muzej pisanica, mogao bi se poželjeti ovaj izvještaj nasloviti 'Ponedjeljak na Eastern front', asocirajući pritom na zanimljivo porijeklo engleskog naziva, i naš izbor područja hodnje.

Tekst: Vjeran.

Fotografije: Mihael.