7. izlet opće planinarske škole počeo je malo drugačije od ostalih izleta. Okupljanje je bilo nešto kasnije u odnosu na prošle izlete, tek oko 7:15, a ono što je bilo drugačije je to da je ovaj puta HŽ čekao nas, umjesto da mi čekamo njih, pa je već na početku bilo dobro zagrijavanje do perona 2A koji je nešto udaljeniji od ostalih perona. Ovaj put imali smo „luksuzan“ vlak s kafićem, u kojem su se naravno vježbali čvorovi, i pila kavica, navodno.

Dolazak u Staro Petrovo Selo bio je po rasporedu, oko 11h, što nas je začudilo obzirom na već dosad naviknuta presjedanja vlak-bus-vlak. Ono što je još bilo zanimljivo na ovom izletu je što smo od stanice u Starom Petrovom Selu imali prijevoz do mjesta Starci, pa umjesto sat vremena hodanja, bilo je malo više vremena za popiti piće ohrabrenja prije postavljanja šatora.

U mjestu Starci imali smo na raspolaganju nadstrešnicu sa pečenjarom i kuću u kojoj smo imali sanitarni čvor i neku vrstu dnevnog boravka, koji su neki kasnije koristili i kao spavaću sobu. Ekipa sa šatorima je postavila šatore, neki prvi put, neki već tko zna koji, pa je taj dio prošao vrlo glatko.

U 13h krećemo na predviđenu rutu od mjesta Starci do Maksimovog hrasta, inače 10. kontrolna točka Slavonskog planinarskog puta. Do tamo smo se probijali kroz šumske puteve, pa je ovaj put umjesto uzbrdice, problem pravilo blato, kojeg je bilo i previše. Oko 15h dolazimo do Maksimovog hrasta (614 m.n.v.) gdje radimo kratku pauzu, a pogleda nažalost nema jer je oko nas samo šuma.

Plan je bio nastaviti do Dolačkog starog grada, gdje bi vidjeli ostatke srednjovjekovne kule, ali obzirom da je loše vrijeme počelo ići prema nama brzinom jutrošnjeg sprinta, odlučujemo se na povratak u bazni logor, odnosno u Starce. Dolazak je prošao relativno glatko uz par kapi kiše i nekoliko krivih skretanja. Ukupna kružna ruta, odnosno kilometraža za taj dan iznosi mršavih 10 km. Po dolasku u Starce počinje jaka kiša, koja je dobro došla za testiranje opreme i šatora.

Slijedi meni, a vjerujem i ostalim školarcima (ali kao što smo mogli vidjeti i instruktorima) omiljeni dio, a to je priprema vatre za roštilj i druženje u gore spomenutoj nadstrešnici. Grill majstori su se iskazali, i roštilj je ispao vrhunski, dok je nekoliko djevojaka pripremilo izvrsnu salatu.

Nakon večere smo imali čak 3 kviza – glazbeni kviz, kviz općeg znanja i planinarski kviz. Naravno da moja ekipa „Kamikaze“ nije pobijedila niti u jednom od navedenih kvizova, ali kako se kaže, bitno je sudjelovati.

Nedjeljno kišno jutro koje je stvoreno za spavanje, pogotovo nakon sinoćnje žurke, počinje spremanjem šatora, a nakon toga, da ne bi slučajno odmarali i da nam ne bi bilo dosadno, odrađujemo nekoliko vježbi – čvorovi, kartografija i vezanje nosila. Nakon spremanja kuće i stvari, oko 12h krećemo prema stanici za vlak koji nam dolazi u 14:26h, te nas jako jako polako (nije greška, treba ići 2 puta „jako“ ), ali sigurno, vraća nazad u Zagreb nešto iza 18h.

Matej Lovrić

Fotografije: Tonća Ćaleta Prolić, Marija Burazer, Miroslav Dominić, Nikola Jurgec, Laura Barić