Posljednji, ispitni izlet planinarske škole krenuo je malo kasnije nego ostali. Dio ekipe se skupio u 7:30 u Cugu, ali glavno okupljanje je bilo u Dobovi, odakle smo u 9:10 krenuli vlakom prema Poljčanama. Put vlakom je obilježilo štrebanje - na sve strane su bili mladi i nadobudni planinari koji su ponavljali i dičili se svojim znanjem te pokušavali na najbolji mogući način pristupiti ispitu.

Imali smo presjedanje u Zidanom Mostu koje je trebalo dostajati da se nabave legendarne krofne, ali vlak je kasnio (tako je - vlak kasni i na zapadu, ne samo u Hrvatskoj). Unatoč suboptimalnim okolnostima i povećanom izazovu, entuzijastična skupina zaljubljenika u krofne se odlučila riskirati ispit i sve što su uložili u ovu planinarsku školu u pokušaju da postanu heroji i opskrbe cijelu grupu sa svježim krofnama. Na svu sreću, uspjeli su u svom naumu (u čemu je uvelike pomogao i vlasnik pekare koji im je nesebično ponudio prijevoz natrag do kolodvora) i cijela grupa je imala prilike probati krofne o kojima se tooooliko priča. I da, tako su dobre, s razlogom se o njima toliko priča. I tako je presjedanje u Zidanom Mostu ostalo u slatkom sjećanju cijeloj grupi. Osim Roku koji je tamo ostao lakši za jednu jaknu.

Nakon što smo stigli u Poljčane, podijelili smo se u dvije grupe - jednu koja će popiti kavu i krenuti i drugu koja će popiti kavu na miru, pričekati malo i tek onda krenuti. Poprilično dobro vrijeme nas je pratilo cijelim putem kojim smo brusili svoje orijentacijske vještine. Grupe su se susrele tek pod samim vrhom gdje smo imali pokaznu vježbu feratiranja. Konačno smo se sastali na odredištu, na Koči na Boču, gdje smo imali priliku odmoriti se, prigristi nešto, a neki sretnici su se uspjeli i otuširati.
A tada je krenuo ispit. Ne znam je li bilo napornije ispitivačima, polaznicima ili ostatku iskusnijih velebitaša koji su čekali kao zapete puške da ispit završi i da fešta krene. Ispit je bio prekrasna demonstracija organiziranog kaosa u kojem svatko radi nešto drugo, a opet svi idu k istom cilju. Bilo je 5 stanica koje je svatko morao proći, ali to je svatko radio u svom ritmu. Toliko je dugo trajalo da smo morali napraviti i pauzu za večeru. Naposljetku, oko 22h se počela skupljati kritična skupina ljudi, s gitarom i harmonikom, te se ostatak ljudi skupio kao nekakvom privlačnom magentskom silom.

Ostatak večeri može ući u velebitske anale. Tri sata sviranja bez prestanka koja su nam priskrbili Filip i Mihael, očaravanje drugih slovenskih gostiju u Koči i samog vlasnika, plesanje na distanci, vlakić... Količine novaca u instrumentima ne bi se posramili ni puno ozbiljniji glazbenici - tko bi rekao da je to sve bilo slavlje jedne grupe planinara koji sad smiju u planine - s diplomom. Unatoč velikom veselju i ozbiljnim količinama pića, stekli smo povjerenje vlasnika koji je jednostavno morao otići spavati - ali nam je ostavio knjižicu i rekao da slobodno uzimamo piće, ali samo da onda upišemo u knjižicu. Legenda.

"Jutro poslije" je bilo poprilično zabavno. Neki su ostali previše ukočeni od skakanja na Bolje biti pijan nego star pa su morali autom do vlaka. Neki su bili previše... iscrpljeni da se ustanu na doručak. Ali svi su se uspjeli probuditi na vrijeme da se uslikamo i vratimo ranijim vlakom na odredište, što je nakon takve večeri bilo izuzetno pohvalno. Vratili smo se vlakom do Zidanog mosta gdje nije bilo presjedanja, ali smo imali malo duže čekanje. Ondje smo svjedočili epskoj akciji Slovenskih Železnica koji su uspjeli iskoordinirati povratak izgubljene jakne u Rokove ruke tijekom tog čekanja. Čast mi je reći da nijedna jakna nije stradala tijekom cijelog izleta!

Nakon povratka u Dobovu, gladna gomila se odlučila sastati u Cugu i zaokružiti planinarsku avanturu druženjem, ićem i pićem.

Čestitam još jednom svim polaznicima koji su dogurali do kraja, zahvaljujem Draganu i Dariji na odličnom poslu u vođenju škole, te svima ostalima koji su nas poučavali na izletima. Izlet je bio sjajan i na najbolji je način zaokružio odlično iskustvo ove planinarske škole :)

Dragutin Oreški

Fotografije: Zoran Marković, Darija Mužinić, Dragutin Oreški, Perica Zrnić, Mihael Varga, Damir Ćuk, Zdenko Ded