Ići……Ne ići….. Ne ići… Ići…… Loše je vrijeme…Pogledam u subotu…i dalje loše vrijeme… Kiša svaki dan….

U nedjelju navečer na 2 od 615465 prognoza koje sam počela pratit k'o neki horoskop, čitajući dok ne pronađu neki koji im odgovara, pronađem i ja prognozu koja mi odgovara.

Odluka je pala, srijeda, 05.07.2023. je dan za Malu Mojstovku! ''Neke se pobede dobijaju na juriš!''

Startamo od Cuga u 06:30 h i nakon cca 2 i pol sata vožnje skupljamo se kod Erjavčeve koče, gdje ostavljamo aute i krećemo u naš pohod na MM oko 10:00 h.

Izvještaj napisala: Marina P.

Gorje: Julijske Alpe

Najviša visina: 2.332 m

Datum izleta: 05.07.2023.

Sudionika izleta: 7

Prvi dio staze, pristup, je bio dosta strm i mogli bi reći prilično posjećen, unatoč tome što je radni dan. Dolazimo do ulaska u ferratu (ocjena: B/C) i oblačimo opremu na sebe.

Na ulasku više nema ni ono malo snijega koji smo vidjeli na prošlotjednim slikama. Nakon kratkog dogovaramo tko će prvi, tko zadnji, lagano krećemo sa usponom.

Savladavamo segment po segment, klin po klin, uživamo u vidicima koji se otvaraju pred nama, oblacima koji nebom plove i povremenom laganom povjetarcu koji dođe kao dobro osvježenje ili donese sa sobom ''miris'' ovaca.

Prvi dio ferrate je odlično osiguran klinovima, stopinkama i sajlama. Posljednjih 100-tinjak metara uspona do Male Mojstrovke je bez sajli i stopinki, ali je stijena odlična za penjanje po njoj, stoga dodatna ''pomagala'' nisu niti potrebna.

Nakon završnog dijela, izbijemo na vrh i pred nama se otvori 360 stupnjeva prekrasnog pogleda.

Na vrhu odmaramo, jedemo, slikamo se, hranimo ptice i veselimo se meteorološkim pogreškama, koje su nam ovaj put išle u prilog.

Nakon odmora krećemo hrabro natrag prema Erjavčevoj koči i veselimo se ručku.

Spust započinje preeeeedivnim siparom. Kada smo taj prvi, prilično strmi sipar svladali, dolazimo na nešto manje strmi sipar.

Nakon toga, sipar. Pa onda sipar sa sajlom, pa sipar bez sajle. Pa sipar… U tim trenucima pomišljam kako bi bilo bolje da smo tu Hanzovu išli i otpenjavat, nego ovaj sipar.

Naš spust završava u Erjavčevoj koči, gdje je i započeo. Uz ručak sređujemo dojmove, zahvalni vremenu koje bilo idealno.

Nakon kave sjedamo u aute i vraćamo se u ''surovu stvarnost'', malo tužni jer sve što je lijepo kratko traje, ali jako sretni jer smo uživali i prepolovili radni tjedan.