Kako tjedan odmiče i približavaju se dani vikenda, tako svaki pošteni planinar (osobito planinar državno-javni službenik bez slobodnih dana u tjednu) grozničavo sve češće pali aplikacije za vremensku prognozu i motri kakvo ga vrijeme očekuje na potencijalnim lokacijama. Kod soseda je vremenska napoved bila "opći potop" i obzirom na takve razmere odlučih se pridružiti Dragecu na velikom krugu po Samoborskom gorju. Ne možeš baš na Triglav svaki vikend!
Okupismo se tako oko 10 sati u Smerovišću kod izletišta Dumić, ukupno tri pripadnika jačeg spola i jedna alfa ženka. Na početnoj točki susreli smo još jednu našu članicu s prijateljicom, no one su se ovaj put odlučile za ipak nešto kraću turu. Nakon zajedničke kavopive bilo je vrijeme da se krene na pohod. Već nakon prve uzbrdice počeli smo sanjariti o hladnim napitcima u nekom od ugostiteljskih objekata, a visoki stupanj vlage u zraku i visoke celzijevce donekle je ublažila činjenica da smo ipak u šumi i dobroj hladovini.
Prva postaja za nešto dulju pauzu bio je gostinac Sv. Bernarda koji na našu žalost nije radio te smo se okrijepili sadržajima iz ruksaka. Od gostinca do vrha Veliki Lovnik čekao nas je križni put, no što je to za nas Velebitaše? Uspon križnim putem u nekima od nas nije probudio religioznu stranu te je u usputnom vrtu došlo do kršenja jedne od zapovijedi božjih :D bila je to jedna vrlo ukusna mrkva! Put nas je dalje vodio kroz selo Dragonoš do najvišeg vrha Samoborskog gorja, Japetića sa svojom razglednom piramidom, a ubrzo i do PD Žitnica gdje nas je dočekalo dugo iščekivano osvježenje i ukusan ručak.
Bilo nam je baš nekako teško ustati i nastaviti dalje, no planirana ruta morala se izvršiti. Slijedio je spust do Velikih Vrata, a onda opet malo gore, pa malo dolje šumskim putevima preko vrha Stražnik u smjeru Oštrca. Bagerić koji smo putem našli ipak nismo ukrali i samo smo ga iskoristili kao rekvizit za slikanje. Nakon oštrog i na sreću kratkog uspona na Oštrc još smo jednom potražili osvježenje u PD Željezničar i brzim korakom uz dubokofilozofske rasprave spustili se do naše početne točke u Smerovišću. Ukupno smo aktivno hodali oko 5 sati i pri tome prošli udaljenost od oko 21 kilometar. Napisala bih i visinsku razliku, ali tek se učim služiti svojim pametnim satom :D
Na kraju ture želuci su nam bili raspoloženi za još nešto slatko i odlučili smo usput svratiti do Grgosove špilje i istoimene gostionice-restorana. Palačinke sa sladoledom i vrućim preljevom od borovnice bile su pun pogodak i odličan gastronomski završetak izleta.
U potpisu, direktorica
(Pročelniče, ovo izbrišite! :D)
