1. izlet 47. VOPS – Medvednica

Subotnje jutro, 30.9.2023., nadobudna 47. generacija opće planinarske škole PDS Velebit budi se uz izlazak sunca, obuva gojzerice, stavlja ruksak na leđa pa kreće veselo prema Glavnom kolodvoru kako bi vlakom stigli na startnu poziciju svog prvog školskog izleta. Svi su stigli na vrijeme, neki u ono dogovoreno a neki 5-10 minuta kasnije, no svi na vrijeme da se stigne na vlak u 7:44. Vlakom putujemo do Stubičkih toplica gdje započinjemo hike avanturu preko naše svete gore Medvednice do Zagreba. Rutu su odredili voditelji škole, dok je za sve ostale bitne elemente izleta bila zadužena 1. izvidnica. Izvidnica je popularni naziv među Velebitašima za grupu nasumično odabranih školaraca koji imaju zadatak predvoditi određeni izlet. Plan je bio doći do Hunjke, najizazovnijim stazama naravno, pa tamo ubaciti nešto u kljun, malo odmoriti, zatim se spustiti do Gračana, opet naravno najizazovnijim stazama, i to sve u vremenu od 5-6 sati ukupnog hoda.

Vrijeme nas je počastilo vedrim nebom i sa ugodnih 20-ak stupnjeva celzijusa. Nakon silaska s vlaka uživali smo laganu šetnju zagorjem do potoka Vidok (ili Rakova noga), preko kojeg prelazi naša staza broj 39. Prije prelaska mosta odmorili smo 10 minuta predosjećajući da put dalje neće biti tako lagan. I tako je i bilo, sljedećih 5-6 kilometara staza ispred nas crvenila je se ukazujući na malo zahtjevniji uspon. Tako već pomalo uspuhani i naviknuti na praćenje staze 39, smetnuli smo skrenuti kod izletišta Srnec na Horvatove stube. Staze se križaju uz potok, pa je tu skretnicu ulijevo preko potoka do Horvatovih 500 stuba lako promašiti. Srećom, bilo je onih koji znaju, pa nas nisu pustili da dugo idemo u krivom smjeru.

Ulaz na Horvatove stube krasi mala 'špilja', bolje reći, rupa u stijeni kroz koju se treba provući. Te krške stube na Medvednici ostavljaju bez daha, što od ljepote što od strmine, no nikako ih se ne preporuča zbog toga izbjegavati. Tih 500 stuba prođe se relativno brzo a završavaju kod Patuljkove špilje, gdje je se onda lijepo malo odmoriti i skupiti snage za zadnji kilometar uspona do Hunjke.

Nakon kratkog odmora kod Hunjke, podijelili smo se u grupe kako bi vježbali orijentaciju pomoću pametnih aplikacija. Svaka grupa je krenula u svoje vrijeme stazom 44 pa se spuštala dalje stazama 26, 15, 52 i na kraju, naravno, onom težom stazom 55 do Gračana. Putem smo koračali kroz blato, travu visoku do ramena i provlačili se ispod/kroz i preko balvana koje nam je ostavila srpanjska oluja ili bolje reći uragan.

Usput smo obišli neke stare betonske spavače i naučili nešto o najljepšoj zagrebačkoj ljubavnoj priči koja je postavila temelje za gradnju bolnice za plućne bolesti Brestovac.

 

Kako nas je ta priča rastužila, nismo imali druge doli utopiti tugu u Velebitskoj pivi u prvoj birtiji na koju smo naišli u dolje u Gračanima. Iako avantura tu ne završava, mi ćemo time završiti ovaj izvještaj sa izleta.

Dodatak za one koji žele znati više: Malo o geologiji

Planina Medvednica geografski pripada sjeverozapadnom dijelu Hrvatske s pružanjem ortografske osi sjeveroistok-jugozapad u dužini od oko 40 km. Medvednica se nalazi unutar Zagorje-Mid-Transdanubijske rasjedne zone, na području sučeljavanja velikih tektonskih jedinica: Alpa na sjeveru, Tisije na istoku i Dinarida na jugozapadu (Pamić i Tomljenović, 1998, Tomljenović i dr., 2008).

Dio stijena „Zagrebačke gore ” Medvednice nastao je taloženjem na dnu prastarih mora, koja su u davnoj prošlosti vladala Zemljom, o čemu svjedoče fosili raznovrsnih morskih organizama pronađeni u stijenama na raznim dijelovima Medvednice (školjkaša, puževa, brahiopoda, foraminifera i dr.). Ta su se mora tijekom burne i zanimljive geološke povijesti stalno mijenjala, bivala plića ili dublja, slanija ili manje slana, pa je naša planina povremeno bila potpuno potopljena, a povremeno je virila kao otok okružen nepreglednim morem ili pak manjim jezerima i močvarama.

Medvedničke su se stijene izdigle na svoj današnji položaj u burnim procesima podizanja i spuštanja, nabiranja i lomova zemljine kore, pa je Medvednica zapravo „rođena” prije oko 12 milijuna godina kada se njezin današnji središnji dio uzdigao između dubokih pukotina (rasjeda).

Zbog burne i raznolike geološke povijesti na Medvednici nalazimo sve tri osnovne vrste stijena: magmatske (nastale hlađenjem lave), sedimentne (nastale taloženjem djelića drugih stijena ili biljnih i životinjskih ostataka u dubokim morima) i metamorfne (nastale od obje skupine prvotnih stijena, uslijed povišenog tlaka i temperature).

Ruta kretanja prvo ulazi u mlađe jedinice Neogena (Kvartar) : Pliokvartara (Pl12,Q) koji se nalazi na padinama Medvednice, a to su sedimenti sastavljeni od šljunka, pijeska i glina u izmjeni; i Pleistocena (Pl) kojeg tvore slični sedimenti. Te naslage leže na starijim naslagama na padinama Medvednice i Samoborskog gorja. Kada se prođe mjesto Pila ulazi se u područje izmjene starijih stijena, tj. stijene Mezozoika (na karti naznačeni plavom bojom). Izmjena krede i na našoj ruti slabije vidljivih trijasa i jure. Ti donjokredni sedimenti (K1,2) su zastupljeni vulkanogeno-sedimentnim kompleksom (dijabaz). Što se više približavamo vrhu tako ulazimo u najstarije jedinice i to čak Paleozoičke starosti. (D,C-devon,karbon). To su genetski sedimentne stijene koje su podvrgnute različitim stupnjevima metamorfoze, te su na taj način zastupljene stijene od slejtova do škriljavaca.Spuštanjem prema Gračanima ponovno prelazimo u serije mlađih naslaga kao i na početku trase.

 

Autor izvještaja: Anita Beljo