Blizu pola sedam je i sunce još nije stiglo počastiti Zagreb svojim prisustvom. Pedesetak Velebitaša, školaraca i instruktora, okuplja se na parkiralištu iza Lisinskog.
Zagreb - Podkilavac - PD Hahlić - Fratar - PD Platak - Veliki Risnjak - Crni Lug - Zagreb.
Ovako je u grubo isplaniran drugi izlet 47. planinarske škole PDS Velebita. Ovo nam je ujedno i prvi dvodnevni izlet. Uzbuđenje je na vrhuncu.
U Podkilavac, poznato planinarsko polazište tih krajeva, dolazimo oko 9 i 30. Nitko više zasigurno ne izgleda pospano.
Stavljamo ruksake na leđa, napuštamo asfalt i krećemo prema prvom današnjem cilju - dom Hahlić. Izvidnica na čelu grupe vodi put po strmoj šumovitoj stazi.
Na trećini puta do Hahlića radimo kratku pauzu i pripremamo se za orijentacijsku vježbu koja slijedi. Podijelili smo se u manje grupe - svaka grupa je imala jednog instruktora te jednog člana izvidnice. Cilj vježbe je isključivo s kartom i kompasom pronaći i obići 4 unaprijed određene lokacije. Bez sumnje je svaka grupa shvatila zadatak kao izazov u kojem želi pobijediti te je entuzijastično, uz pomoć instruktora, planirala svoj put.
Stazom "po čeki", kretali smo se prekrasnim pozlaćenim travnatim obroncima.
"Jeste li sigurni da tamo idemo? Koliki je azimut?" - pitao je sigurno svaki instruktor barem jednom svoju grupu koja nestrpljivo želi doći do sljedeće destinacije.
Nakon što je i posljednja grupa obišla sve punktove nastavili smo prema domu Hahlić. Posljednji uspon bio je izazovan za svakoga, bilo je 14 sati i sunce je užeglo sa svih strana. Hahlić nam je pružio silno potrebnu hladovinu i okrjepu. Napravili smo kraću pauzu dok se proglašavala pobjednička ekipa za orijentacijsku vježbu.
Na Hahliću smo se podijelili u dvije grupe od kojih je jedna krenula direktno prema Platku dok je druga pak prvo išla na vrh Fratar. Fratar je, sa svojih 1353 metra iznad mora, jedan od prepoznatljivijih i impresivnijih vrhova ovoga planinskog masiva. Atraktivan uspon na Fratar s južne strane bio je izazovan zbog krševitog terena obilježenog mnogim stijenama i škrapama. Pri vrhu se izlazi iz šume i po golom kamenjaru nastavlja put do samog vrha. S Fratra se nudi jedinstven i impresivan panoramski pogled na okolne vrhove, Učku i Kvarnerski zaljev, vrhove Gorskoga Kotara...
Sjeli smo, odmorili, uživali u trenutku.
Nakon zajedničkog fotkanja, krenuli smo dalje. Spust nas je vodio po sjevernoj strani planine. Opreznim koracima, s kamena na kamen, spuštali smo se prema dolje. Do Platka, gdje ćemo prenoćiti, ima još desetak kilometara ugodne, uglavnom ravne staze.
U dom dolazimo, s upaljenim naglavnim svjetiljkama, točno po planu u 19 i 30 te idemo ravno na večeru.
U nedjelju smo bili pošteđeni ranog buđenja tako da smo imali dovoljno vremena da se odmorimo i naspavamo. Doručkujemo od 8 sati nadalje, uz kavu razmjenjujemo priče od jučerašnjeg dana.
Napuštamo Platak u 9 i krećemo prema Schlosserovom domu preko Cajtiga, tehnički ne zahtjevnom stazom.
Podne je došlo brže nego što smo očekivali. Stižemo do Schlosserovog doma, smještenog na travnatoj livadi podno vrha Veliki Risnjak. Iako trenutno zatvoren zbog obnove, Schlosserov dom i dalje je mjesto okupljanja svih koji žele do najvišeg vrha Risnjaka.
Spuštamo ruksake, sjedamo i ručamo.
Nedjeljno sunce izmamilo je na Risnjak brojne planinare pa se tako oko doma skupilo možda i stotinjak ljudi, svi s istim ciljem.
Polako je grupa po grupa kretala prema vrhu dok se druga spušta prema dolje. Ovo je zasigurno bila "najprometnija" dionica našeg puta. Nakon otprilike pola sata sporog uspona, izlazimo na sam vrh Velikog Risnjaka gdje ponovno imamo priliku uživati u predivnom vidiku koji oduzima dah. Nova grupna fotka i polako se spuštamo prema dolje.
Od Schlosserovog doma nastavili smo Horvatovom stazom prema ulasku u nacionalni park.
