Peti školski izlet bio je na otok Cres. Prognoza koja nije bila baš obećavajuća nije dopustila da odemo na Paklenicu i posjetimo planinu po kojoj naše društvo nosi ime, ali nitko od nas nije bio razočaran time što je izlet na Cres došao malo ranije nego što je bio planiran.
Sastanak za polazak na dogovorenom mjestu u 5:45 većini je bio velik izazov, no ipak svi su svladali tu prvu prepreku. Ono što nas je veselilo bio je dosta manji ruksak budući da se radi o jednodnevnom izletu i spoznaja da ćemo za tri sata ugledati more.
Ovaj izlet se razlikovao od ostalih po tome što smo ovaj put osim provjeravanja hoće li padati kiša morali znati i koje će jačine biti vjetar budući da je on taj koji treba dati dopuštenje trajektu za put. U busu kupujemo povratne karte za trajekt: BRESTOVA – POROZINA. Uz kratku pauzu, do trajektne luke dolazimo oko 9 sati ujutro te čekamo trajekt koji je u 9:30.
Dok čekamo trajekt, pričamo o planiranoj ruti: Ruta kreće stazom 200 prema Ivanju, sa skretanjem na stazu 201 do sela Beli. Natrag idemo stazom 201, ali sa skretanjem na stazu 204. Nakon toga imamo dvije opcije – prva je staza 203 prema Filozićima i 202 do Porozine (duža opcija), a druga opcija je tzv. Staza orhideja prema Porozini (narančasta opcija).
Dio staze je imao problema s markacijama pa smo morali biti oprezniji.
Na trajektu pijemo kavu i uživamo u laganoj vožnji od 20ak minuta.
Već prvim koracima po ovom krajoliku, vidimo i osjetimo koliko je drukčiji od drugih. Miris mora i bilja koje raste samo u ovakvim krajevima nas prate cijelim putem.
Početak ovog puta bio je nešto strmiji nego ostatak, ipak smo se s visine mora morali popeti nekih 300 metara, zatim je više-manje bio dosta ravan teren. Svi smo morali paziti na kamenje na putu da se ne spotaknemo. Pravimo kratke pauze, jedni da popiju vodu, drugi da pojedu čokoladicu, a treći pak da skupljaju kestenje kojeg je bilo jako puno na našem putu.
Cijelim putem prati nas sunčano vrijeme, kao da je ljeto u zraku.
I tako malo-pomalo s jedne strane otoka, mjesto Porozina, stižemo na drugu stranu, mjesto Beli. Beli nas oduševljava svojom ljepotom. Jako malo mjesto ali puno toga pruža. Gdje god pogledamo, ono što vidimo sviđa nam se. Tu pravimo pauzu za ručak i tad nas iznenađuje lagana kiša. Ipak sve je u redu, imamo kabanice, ali i natkriveni smo.
Nakon ručka iz ruksaka i uživanja u ambijentu u kojem se nalazimo moramo krenuti natrag. Taj put nas također oduševljava svojom posebnošću. Putem se vodila dilema: Kako se nazivaju stanovnici Cresa? Htjeli smo pitati nji, ali u ovo doba je Cres pust otok i teško je naći njegovog stanovnika. Velebitaši ih ipak pronalaze te dobivaju odgovor: Crešanin i Crešanka.
Na povratku smo odabrali duži put i idemo u mjesto Filozići.
Na kraju našeg puta od 20 km, neki od nas su osvježenje našli u piću, a neki u moru i vjerovali ili ne - kupanju.
Trajekt nas čeka i u 18 sati kreće do trajektne luke gdje nas je ostavio bus.
Oko 22 sata stižemo u Zagreb, a oni neumorni svoj put već tradicionalno završavaju na piću nazdravljajući ovom izletu i željno iščekujući idući.
Autorice izvještaja: Ana Lhotak i Sandra Strelec
