S obzirom da nas je dužnost već odavno zvala da osiguramo ogrijev za zimu i s obzirom da nam je taman pao onaj prvi, pravi, djevičanski snijeg- krenuli smo sa samarima na Samare.
Uputismo se 3.12. na jednodnevni izlet na naše Ratkovo sklonište.
Kavica kod NSB-a a onda i Rakijica u Sušilu osigurale su nam toplinu u tijelu i smiješak na licu tako da smo odmah punom parom upregnuli uz brdo. Na Ratkovom, s druge strane, su nas dočekali Špek i Luk te nas nakon par grizeva terali nazad na stazu. Dugogodišnje karijatide Ratkovog Hesse i Funda prtile su po tisućiti put do skloništa, špiljari Mićo, Barbi, Dodo Serrada, Ličko, David i Helena kombinirali su koliko drva je jedna natrpana transportka a novopečeni Velebitaši Ana B. I Tomo S. ozbiljno su se prihvatili uloge šerpe u zimskim uvjetima.
Zajedničkim snagama smo odvlekli sve cjepanice do novoobnovljene zimske sobe gdje će spavati u prozračnom, suhom i sigurnom sve dok ne završe u srcu našeg Ratkovog skloništa- našoj novoobnovljenoj peći.
Tempo izleta nagradio nas je prekrasnim zalaskom sunca na posljednjem spuštanju s Ratkovog a sudbina izleta nam je podarila i posljednji zajednički ho-ruk! na izvlačnju auta iz snijega. Bilo je divno i veselo i uspješno i uvijek je fora iznova vidjeti koliko par sati s Velebitašima u šumi učini za duh i tijelo.
Živio Ratko, živio Velebit!
Helena Polšek,
Domarka 
