Protekli vikend obilježilo je prilično loše vrijeme, kiša/snijeg u subotu te posljedično visoki stupanj lavinske u Sloveniji, no uspjeli smo nekako pronaći suhu lokaciju za nedjeljni izlet. Jer, tko je vidio baš oba dana vikenda provesti doma?
Dogovorili smo okupljanje u 9 i 30 u mjestu Gabrje do kojeg se može doći autocestom, ali i zaobilaznim putevima za one koji ne žele biti u posjedu slovenske vinjete. Dragan je kao pravi ljubitelj prostranstava Slovenije naravno imao vinjetu, no oni koji je nisu imali završili su na granici na terminalu za kamione :D tako da preporučamo da pripazite koje postavke unosite u navigaciju! Mi smo autocestu napustili na izlazu za Šmarješke toplice i obzirom na količinu padalina prethodnih dana bijasmo u velikom iskušenju da izlet zapravo skrenemo u smjer wellnesa i saune. No, ipak smo pravi planinari i malo blata nam ništa ne može.
Prva misija dana bila je pronaći mjesto za punjenje kofeinskih rezervi te smo se nabrijali popiti kavu u hotelu-dvorcu u Otočecu na Krki. Dragan je za tu potencijalnu priliku izvukao iz gepeka kožnu jaknu i spario je s planinarskim hlačama te civilnom obućom. U hotelodvorcu su nam na naše molećive upite možemo li popiti kavu rekli da rade tek od 10. Povjerovali smo im i nastavili vožnju dalje do Velikih Brusnica (postoje i Male!) gdje smo uspjeli pronaći otvoren i ugodan lokal.
Na zbornom mjestu osim nas osam starosjedioca našlo se i dvoje novih članova Velebita kojima je ovo bio prvi izlet i upoznavanje s društvom. I tako je nas 10 nešto prije 10 sati ujutro uz maglu krenulo u obračun s ekstra blatnjavom stazom prema Trdinovom vrhu. Otprilike na polovici puta nalazi se lajtmotiv te pokretačka snaga ovog izleta, planinska koča pri Gospodični. Eno i gastro ponuda u koči oduševiti će svakog planinara kojem je uz boravak u prirodi podjednako važan i gastronomski aspekt. Napravili smo kraću pauzu i degustirali neke od 32 rakije koje imaju u ponudi te ojačani promilima nastavili pohod sve do vrha.
Od vjetra koji nekako uvijek puše na Svetoj Geri/Trdinovom vrhu sakrili smo se u kapelicu u kojoj je evidentno bilo veselo prethodnih dana obzirom da su nas na podu dočekale čipkaste ženske gaćice. Novi član Srećko vrlo dobro se pripremio za izlet i ponio izvrsnu rakiju kojom smo se još malo ugrijali prije spusta prema Miklavžu. Zoran je u nekoliko navrata vrebao svojom kamerom pored strmijih dijelova staze ne bi li pokušao uloviti nečiji pad ili okliznuće, no lov na smiješne prizore nije bio uspješan i pri silasku nitko nije pao.
U Miklavžu nažalost planinski dom već neko vrijeme ne radi pa smo se spustili natrag do Gospodične na ručak (i još pokoju rakijicu). Za preporučiti je svakako gulaš od divljači koji se poslužuje u jestivoj zdjelici od kruha te gobova juha s puno vrganja i samo malo šampinjona, a za one slatkog zuba tu je štrudla s borovnicama. Pretpostavili smo da će spust biti težak obzirom na količinu sadržaja u želucima, no išlo je bez problema uz zanimljive pozadinske zvukove šljapkanja po blatu. Kod parkinga smo svi nahrupili u potok na uzaludan pokušaj pranja gojzerica. Iako smo razmatrali ponovo okušati sreću s kavom u hotel-dvorcu odlučili smo da ćemo za tamo ipak spremiti malo ljepše outfite i pauzu za kavu proveli smo ipak ponovo u Velikim Brusnicama.
Misija da se negdje razgibamo i ne budemo doma baš cijeli vikend tako je uspješno zaključena uz potencijalne planove za ponovni posjet koči pri Gospodični u kojem bismo riješili degustaciju i preostalih rakija s popisa :D
Darija Mužinić
Fotke: Darija Mužinić i Zoran Marković
