0. Virtuelni kuloari.

Hes i ja smo nešta bili zainteresirani kad već nismo išli na divni snježni (i dvodnevni) Stenar. Kad je potvrdila i Taida, radosti nije bilo kraja. A i Lasta bi možda došla iz 'svog kvarta' - Klinča sela, pa da se vidimo. Sjajno, imam plan za lijepu šetnjicu s puno bilja, koju sam inače uvijek prolazio biciklom. Pa mogao bih i najavit...

1. Muke po Najavama.

Prva najava išla je ujutro, rekao bih prije 11. Ali do povratka s placa, ništa. Šaljem i podsjetnik onima koji imaju ovlasti, ali do popodne i dalje ništa. Hmm, šteta, a javnoprijevozno je i baš za svakoga. Rado bih da nekom to možemo ponudit: mislim si - eh, valjda imam neki formatirajući znak, u naslovu (fw) i td, pa neki spamFilteri to pobacaju. Sastavim novi mejl, pošaljem, i dakako, stignu na najave - oba. Eh! I to u 18. Hmmm...

2. Pristup.

Nedjelja. Hes i ja na Černomercu, Taida uskače, i uz nešto prtljanja s traženjem optimalne stanice najbliže Sv. Nedelji ipak uspijevamo. U mjestu nas dočeka caffe, i odmah se vidi da se dugo nismo sreli i željni smo popričavanja na kavama. Nakon caffe/čaja, uz nešto moje nervoze jer sam se nadao družit s VINFićima na Okiću, a put je dug, naposljetku krećemo. Bitće nešto iza 10.

3. Livade s pogledima.

Strm uspon i puno luka koji je već pomalo 'na zalasku'. Taida veli - a najavio si da je ravno. Ne, kažem, nisam, samo je konačna visinska mala. Između ima svega ... Ima npr. i kopriva, bazge, bagrema, bljušta, vlasca ... Svega već s početka, a čeprkat ćemo po bilju cijelim putem. Pravi smo znalci raznih predznanja, pa se nadopunjujemo u pogađanju i dobacivanju. (Hes će kasnije reći - ključna izreka ovog izleta je : 'Pa i ovo se može jest!' :). Put se najprije popne na Svetonedeljske brege, relativno dugačak greben prema Molvicama, iako nizak, prepun pogleda na cijelo Samoborsko, Zagorje i prema Sljemenu i Gorskom kotaru. Slovenija je na žalost zakrivena grebenom Oštrca, Plješivice i Japetića.

4. Brda, doline, šumice, orhideje, bregunice? a i crkva

Nakon Stublovog zdenca koji je na žalost pretrpio uređivanje od lokalnog moćnika koji si je sagradio urbanu vilu baš uz, stvari se mijenjaju - spust na Molvice, naš prvi mostić i uspon na dugi šumovit, srećom i lijepo osunčan grebenčić prema Falaščaku. Nakon poduge šumice lagan spust na najljepše cvjetne orhidejaste livadice, pogled na Okić sa strane gdje izgleda kao da nema ceste, na crkvu Sv. Martina i pjeskovite rubove staze gdje kao da su bregunice iskopale gnijezda?

Poslije razglednim putem kroz kleti prema Klakama. Onda do 'kuće pod Okićem' i strmo kratko prema Okiću.

5. Okićke priče

Nešto prije već je Ivana Ivani poslala vijest o nesreći na Okiću. Takve vijesti uvijek dakako odrede priču i razmišljanje, možda i neke postupke. Ja sam bio odlučan da ne bih išao na vrh jer sam svaki put 'Žohar gore, Dragojla dolje'. Pa čisto da ne bude da moram odraditi. E, pa ne moram! Ali Hes bi na Dragojlu. Ok, idemo. Taida ipak ide direktno jer nas Lasta čeka već pola sata na kući. Pristup od kuće pod Okićem nismo baš idealno izveli - najprije smo se s Taidom uspeli po putu, onda tražili neku prečnicu ispod stijene, a nakraju popustili pa spustili i napokon našli obilazak i pristup. Ali pristup do stijene osigurane sajlom je dosta strm i zaključujemo teži od stjenovitog dijela. Dragojlom nisam dugo išao gore: dulja je i kondicijski teža, a nama je već kilometara u nogama... Stižemo gore, pogađamo o kojem je oknu riječ krivom za nesreću i sretni smo što je Žac živ nakon te provalije! Spust na kuću, Lasta i Taida su tamo ali VINF otišao... Ništa, nema graha ali svejedno, sir i vrhnje su fini, štrudla izvrsna, a imamo mi još tih asova u rukavu - natjecanje u guacamola namazima i japanskim slatkišima. Nakon dovoljno hranjive zabave i uživanja, imamo susret s lokalnom vampiricom: ima mladog vozača, ne voli češnjak, ima sjajne zube i ne bere medvjeđi luk, jer bere đurđice. Moramo i ići, a baš nam i nije za tu beskrajnu hodnju do Samobora....
Pozdravljamo na odlasku i Koranu, koja isto nije s Jelom na Stenaru, ali ne čeka ga zato doma :)

6. Do Samobora

Nikad kraja. Uglavnom lijepom šumom s divnom svjetlošću 'of the setting sun'. Gore-dolje jedno tri puta bitno, a nebitnih i znatno više. Naposljetku po kamenom rubu iznad samoborskog Starog grada. Tamo je i vrlo zračna (Hes veli najviša?) piramida. Divan pogled gore. Još crkvica Sv. Jurja, baš prije Jurjeva, i Sv. Ane u Anindolu, pa spust u Samobor.

7. Dobro je ispalo

'U prolazu' kupujemo kremšnite. Hesici su baš dobro ispale. Srećom ne fatalno, pa se svi nasmijaše. Na kolodvoru 40tak minuta čekanja - ali uz lijepu izložbu fotografija leptira. Zadnji put sam gledao ptice: isplati se naći na Samoborskom kolodvoru par puta godišnje s dovoljnim razmacima :)

Prema Zagrebu idemo u 20.45, nekih 12 sati nakon što smo krenuli! Malo mi je žao što nismo nikom prenijeli ovo iskustvo, pa kao kompenzaciju puno tipkam.

 

tekst: VG

Foto: Hes (5,6,7,10), Taida (ostale)