Prelijepo subotnje jutro, nalazi se nekolicina razigranih, ali hrabrih pojedinaca prije 7h kod NSB-a.
Kafići ispred izgleda ne rade subotom ujutro pa nismo popili kavu nego smo se potrpali u 3 auta i krenuli put pod gume (zimske na sreću,lanci koje smo imali nisu trebali ovaj put). Stajemo na jednoj bengi na kratkoj pauzi te nastavljamo dalje prema Mrkoplju gdje se nalazimo u svima nam poznatom kafiću Sušilo. Dogovaramo taktike, pričamo sa lokalcima, naime snijega je bilo posvuda, nekih 30-tak cm, prizori kao iz neke bajke-IDILA. Lokalci nam predlažu da odemo i sparkiramo aute do planinarskog doma Bijele Stijene u Tuku. Tako i učinismo, ali kada smo došli do te zadnje točke vidjeli smo kolotrage u snijegu (dobra vijest, netko je prije nas ujutro već prošao tim putem) pa smo se i mi odlučili zaputiti prema 13.km. I tako vozimo se mi po snijegu, susrećemo 3 porodice srna, šljokice sa svih strana sjaje, prekrasna staza. Dolazimo do Lovačkog doma Tučka Plana gdje prestaju kolotrazi u snijegu, parkiramo aute i spremamo se za polusatno hodanje po snijegu do 13.km. Usput susrećemo 2 auta, Riječane koju idu planinariti te drugi auto sa jednim dobrovoljcem koji nam je došao pomoći u akciji (Presečki Željko i dobro nam došao-iskazao se). Riječani vidjevši količinu drva odlučuju u skloništu i prespavati.
Nakon kraće pauze i pre raspodjeljivanja tereta, krećemo sa nošenjem drva od početka planinarskog puta (kod okretaljke) do samog Ratkovog skloništa (1200 m.n.m.). Runda po rundu gomila s drvima se lagano smanjivala, dok se ona gore u šupi ispred skloništa počela lagano puniti. Neki nose dvije, neki tri, a raspoložena predsjednica i Žac se iskazuju i nose preko 5.turi drva (molim staviti u anale, iskazali su se!!!) svatko koliko je mogao jer je već i to bilo dovoljno. Imali smo 2 poveća samara,jedno manje nosilo te mnoštvo ruksaka i vreća. Drva su bila malo većeg volumena tako da su ljudi u ruksake mogli natrpati podjednako mnogo kao i osobe koje su drva nosile u samarima. Ruta nije bila preteška, ali nam je snijeg na stijenama radio lagane probleme (neki su i radili anđele u snijegu, ali ne namjerno), ali ništa što jedni Velebitaši ne bi mogli odraditi. Kad je odrađena zadnja tura, gore se odlučilo malo odmoriti uz hranu i pivicu iz ruksaka, spremili sklonište i ostavili ga kako smo ga i pronašli. Stavljamo ruksake na leđa, odrađujemo zadnje fotkanje ispred balkona i krećemo lagano prema dolje da nas mrak ne uhvati. Sjedamo u aute još uvijek po danu (naime mrak je padao nakon 16h) i krećemo prema kafiću Sušilo da popijemo mnogo zasluženu pivu. I tako već lagano umorni i opijeni (dobrim djelom i atmosferom, ne pivom XD) malo iza 18h krećemo nazad za Zagreb.
Grof kao organizator ocjenjuje izlet sa vrlo dobrih 9/10 (nikad zadovoljan pa da da čistu desetku), dok predsjednica frče rukave, časti rundom, hvali ekipu i baca savršenih 10/10.
Stižemo u Zagreb u zadovoljavajuće vrijeme, svi oko 20 h s par minuta razmaka.
Sudionici mini akcije: Kristina, Greta, Nika, Ines, Matea, Ivana F. (imamo predsjednicu!), Žac, Zoran, Karlo, Luka, Jurica, Marko, Fran i Grof
